Ljubav je objaviti drugome njegovu ljepotu

Šesti broj Papina motu proprija Vrata vjere ističe na snažni način važnost svjedočanstva u godini vjere, djelu evangelizacije te navodi da se »Obnova Crkva postiže se također svjedočanstvom koje svojim životom daju vjernici: vjernici su samim svojim životom pozvani oko sebe širiti svjetlo Riječi istine koju nam je Gospodin Isus ostavio.«

Na divan način ovu je zahtjevnost izrekao Jean Vanier, a navodi Piet Van Breemen, u Jedino što vrijedi jest ljubav - Ljubav je objaviti drugomu njegovu vlastitu ljepotu.
Nisu li ove riječi u svojoj izazovnosti potrebne zastajkivanja? Mi ćemo, naime, vrlo lako i sebi i drugima objaviti ružnoću, teškoću, neku gnusobu, ali imati ovaj Božji, svetački pristup bližnjemu može jedino čovjek preobražen u Ljubavi Božjoj.
U svjetlu medijskih progona (i)li prešućivanja, donošenja ili u našem slučaju još i čuvanja bezbožnih zakona, izrugivanja katolicima, od napada razularene gomile na crkvu u Posadasu u Argentini do sprječavanja ili ignoriranja kršćanske misli i svjetonazora, novom silinom govore riječi Motu proprija.
Upravo je Koncil, u dogmatskoj konstituciji Lumen gentium, ustvrdio: »dok Krist, 'svet, nevin, neokaljan' (Heb 7, 26), nije poznavao grijeha (usp. 2 Kor 5, 21), nego je došao okajati prijestupe naroda (usp. Heb 2, 17), Crkva – koja u vlastitom krilu obuhvaća grješnike te je u isti mah i sveta i potrebna čišćenja – neprestano kroči putem pokore i obnove. Crkva 'žurno ide naprijed hodajući između progona svijeta i utjeha Božjih', navješćujući križ i muku Gospodnju, sve dok on ne dođe (usp. 1 Kor 11, 26). Ona je okrijepljena snagom uskrsnuloga Gospodina kako bi strpljivošću i ljubavlju svladala svoje unutrašnje i vanjske žalosti i teškoće te u svijetu vjerno, iako zasjenjeno, otkrivala njegovo otajstvo, sve dok se ono na kraju ne bude očitovalo u punom svjetlu.«
I mi osjećamo ovdje rečeno; i kao pojedinci i kao zajednice. Krhki smo i sveti, pročišćeni i uvijek potrebni novog čišćenja, oslanjajući se, da bi u svijetu izdržali, uvijek u snazi Duha više na utjehe Božje, nego na često i zamamne progone duha koji se nude kao poželjna i dobrodošla alternativa kršćanskom, Božjem načinu života želeći nas udaljiti od Boga, a time i od sebe samih. Strpljivo i s ljubavlju, po uzoru na Raspetu Ljubav pozvani smo odnositi se prema svojim i tuđim nedostacima, manama, grijesima. Najbolje je zaključiti papinim riječima: Godina vjere, s toga gledišta, je poziv na autentično i obnovljeno obraćenje Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta.