Vi ste ovdje:   Oaza / Umjetnost A. Ulman

Umjetnička djela Alojzije Ulman kod uršulinki

A. Ulman, Detalj jaslica u Vž,terakota

Alojzija Ulman (1926. - 1994.), prof., povjesničarka umjetnosti, umjetnica. Rođena je u Vinkovcima 17. svibnja 1926. u staroj vinkovačkoj obitelji čime se ponosila. Pučku školu završila u rodnom gradu, a srednju pohađala u Travniku i Zagrebu. Za vrijeme rata studirala na Višoj učiteljskoj školi u Osijeku, diplomirala 1945. Vraća se u Vinkovce, zapošljava na osnovnoj školi a 1947. dolazi na vinkovačku Gimnaziju za profesoricu »risanja«. Kako je kao profesorica gimnazije nosila zlatni križić oko vrata i tako javno svjedočila svoju katoličku vjeru pred učenicima, Narodni odbor grada Vinkovaca joj je uručio otkaz iz službe početkom ljetnih školskih praznika 1954. No, i tadašnji direktor Gimnazije, Antun Petković, smatran glavnim krivcem od tadašnjih državnih vlasti, zbog toga je smijenjen.
U svojoj 28 godini, Alojzija Ulman  kreće novim putem u svome životu. Predaje se izučavanju crkvene umjetnosti, uči kiparstvo u Zagrebu u ateljeima kipara Frana Cote i Mile Wooda, te studira ponovo povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Diplomirala je 1956. godine i započela rad na crkvenoj umjetnosti. Godine 1960. Đakovački biskup mons. Stjepan Bäuerlein je postavlja za referenticu crkvene umjetnosti svoga Biskupijskog ordinarijata. Biskupija je šalje na umjetničko usavršavanje u Pariz na Ecole des Beaux Arts  (Škola lijepe umjetnosti) gdje je boravila dvije godine. Za diplomski rad Poprsje nadbiskupa i kardinala dr. Alojzija Stepinca, danas blaženog, dobila je posebno priznanje Umjetničke školske komisije. Alojzija Ulman je  brončani odljev toga poprsja poklonila papi Ivanu XXIII., 1962. godine, a original se također nalazi u Rimu u hrvatskom Zavodu sv. Jeronima.


U sljedeća tri desetljeća svoga života Alojzija Ulman je napravila neponovljiva životna djela. Bila je angažirana na četiri područja: crkveno laičkom, umjetničko sakralnom, predavalačko povijesno-umjetničkom i prevodilačkom. To je kod Alojzije sve jedno – angažirani život i rad iskrene i  praktične katoličke vjernice.
Od 1980. je članica Vijeća za laički apostolat BKJ, od 1982. je članica Foruma katoličkih laika Europe. Za svoj pastoralni laički rad u Katoličkoj crkvi i među vjernicima dobila je 1989. Odlikovanje »Pro ecclesia et Pontifice«  od Sv. Oca Ivana Pavla II.

Alojzija Ulman i papa Ivan Pavao II.
Kao sakralna umjetnica napravila je preko 25 potpunih unutrašnjih uređenja crkava, a još više preuređenja i nadopuna crkvenih ambijenata na prostorima država bivše Jugoslavije, Europe, Afrike, Amerike i Australije, kipovima Isusa, sv. Obitelji, i brojnih poznatih svetaca. Najbrojniji su joj radovi božićne jaslice. Za  izradu božićnih jaslica dobila je u Rimu 1987. Grand Prix nagradu za najinteresantnije jaslice. Njeno genijalno umjetničko rješenje je interijer crkve sv. Antuna Padovanskog u Otoku.

Održala je 192 znanstvena predavanja na hrvatskom, njemačkom i francuskom s područja povijesti umjetnosti od Pariza i Rima do Vinkovaca, s velikim rasponom interesa od umjetnosti prapovijesti, babilonske i asirske, grčke i rimske do suvremene sakralne umjetnosti.

Prevodila je s francuskog i njemačkog duhovne i vjerske knjige, pisala je članke za domaće i inozemne katoličke novine i časopise: za Veritas, Glas Koncila, Katoličke misije, Biltenu svećenika, Portavoce, Essen-zeitung i brojne druge. Umrla je nenadano 27. rujna 1994. godine u Splitu, kao aktivna sudionica Kongresa za starokršćansku arheologiju.    
Sahranjena je u Vinkovcima.
(Autor Josip Šarčević, prof.)






 
Background Color
                                               
Custom Color  
Overlay
Patterns & Styles
Body
Header
1 2
Headings - Google Font Content Font
Font Colors