»Jedino srce poznaje tajnu čovjeka. Samo je jedan put do čovjeka - put srca.« (P. Bosmans)

»Odgojiti čovjeka znači odgojiti ga za ljubav; pomoći da Krist raste u njemu...« (L. Mariani)

 »Ono što nam je sačuvati, jest život Duha Svetoga u nama. Upravo oni koji žele u svijetu svjedočiti prisutnost Duha Božjega, moraju u sebi brižno čuvati bukteći oganj. (…) Ako naučimo ulaziti duhom u svoje srce, tada ćemo sve koji spadaju na naš život uvesti u spasonosnu prisutnost Božju i on će ih dotaknuti u središtu našeg vlastitog bića…«
(H. Nouwen)

Uršulinke u Hrvatskoj nastavljaju Anđelino djelo koje je započelo u 16. st. Njezina se karizma poput slapa prelijeva na sve njezine kćeri u čitavoj povijesti i po svim kontinentima. Poput svoje utemeljiteljice i danas svaka uršulinka želi čovjeku današnjice otkriti Božju žeđ za čovjekom i čovjeku žeđ za Bogom.

Anđelino, isprva diskretno djelovanje, malo pomalo budi poštovanje i divljenje njezine okoline. Postala je tako poznatom, da je prozvana »LA MADRE« i njoj su dolazile tražiti savjet osobe iz svih društvenih sredina.

Anđela je već od svoje mladosti duboko obilježena nekim nutarnjim zovom ili vizijom.
Njezin životopis nam ne dopušta da to promatramo, ali svjedočanstva o njezinoj dobi od 40 godina otkrivaju da je ona:
-žena molitve, zahvaćena ljubavlju prema Kristu, prožeta franjevačkom duhovnosti;
-žena srca, otvorena za društvene probleme, koje s drugima laicima nastoji iscjeljivati.

Sv. Anđela nam kao izvor budućnosti nadahnjuje plan utemeljen na:
-odnosima ljubavi i slobode;
-u ozračju radosti i nade, jedinstva i mira;
-za svijet koji treba uvijek iznova evangelizirati svjedočenjem i naviještanjem Božje Riječi.
Njezino sve veće ižarivanje temelji se:
-na dubokom jedinstvu života duboko usredotočenog na Bogu;
-na izvanrednom daru izmirivanja i ujedinjavanja srdaca;
-na njenoj zaraznoj vedrini, koja je znak uravnoteženosti i mira u tom burnom vremenu vjerskih sumnji i nemira.

Sv. Anđela nas poziva da razumijemo svijet, osobito onaj u kojem žive naši mladi. Naša je misija naviještati Evanđelje tom svijetu – razbijenom, sekulariziranom, obilježenom ravnodušnošću – što ćemo naći i u našim zajednicama.

Nastojat ćemo:
-razumjeti težnje mladih i voditi ih da postanu svjesni vrijednosti koje žive;
-pomoći im da osmisle svoj život;
-uočiti izvanškolske stvarnosti, koje djeluju na njihov mentalitet i odražavaju ga (obitelj, razonode, susreti);
-pripraviti ih da žive u različitim kulturama, oslanjajući se na svima zajedničke kriterije: poštivanje ljudskog dostojanstva;
-dati im da otkrivaju specifične evanđeoske vrijednosti, koje se često protive onima iz ovoga svijeta;
-raditi na cjelokupnom razvoju osobe:
•odgoj tijela i osjećajnosti;
•oblikovanje duha;
•poštivanje života i stvaranja;
•otkrivanje lijepoga, otvorenost za divljenje i za misterij…
Toliko putova za buđenje smisla za Boga.

Ono što uršulinke treba pokretati je ljubav prema Bogu i prema samoj osobi s kojom treba ophoditi ljubazno i čovječno. Zadatak nije nimalo lagan i sv. Anđela je toga svjesna i zato poručuje svojim kćerima: »…koliko morate moliti Boga da vas prosvijetli, vodi i pouči u onome što vam je činiti oko tog zadatka iz ljubavi prema njemu…«  Moliti treba, živjeti u trajnoj čežnji za Bogom, stvarati u sebi prostor u kojem će on moći biti trajno prisutan. Samo će u toj najdubljoj jezgri i najtišoj šutnji uršulinka otkrivati tko je i što joj je činiti iz ljubavi prema njemu.  Molitva je život duše, ona je i izvor uršulinskog apostolskog žara i, što će više tražiti i pronalaziti Boga u svemu i u svima, to će njen apostolat biti kvalitetniji, vjerniji i uspješniji; i što će ona više biti nastanjena Bogom, to će on biti djelotvorniji.

Uršulinke ćete danas stoga susresti u dječjim vrtićima u Zagrebu i Varaždinu; u osnovnim i srednjim školama u Zagrebu, Varaždinu, Slavonskom Brodu, Rovinju i Zenici; po župama na katehezama za mlade, na svim susretima za mlade po (nad)biskupijama gdje žive, na moru i u planinama. Od 2008.  školska zgrada je preadaptirana za duhovni centar,  i tu žele otvoriti vrata i prozore za sve one koji traže Boga.



»I moja kaplja pomaže ga tkati.« D. Cesarić