Pobožnost Malom Isusu

Štovanje i pobožnost »Praškoga Maloga Isusa« usko je povezana uz Karmel sv. Terezije Avilske. Kronike su pune zapisa o lijepim pojedinostima štovanja koje je Velika Terezija iskazivala ljupkom liku Maloga Isusa. Karmelski je red uglavnom posvuda pronosio slavu Maloga Isusa i Karmelske Gospe.
Kako je taj kip došao u Prag? Car Ferdinand II. dao je izgraditi nekoliko karmelićanskih samostana. 1628. nastala je velika bijeda i siromaštvo i kneginja Poliksena Perustein von Lobkowitz poklonila je redovnicima kip Djeteta Isusa. Dobila ga je kao vjenčani dar od svoje majke, grofice Marije Manriquez de Lara, roÄ‘. Pignatelli. Predala im ga je riječima: »Oci moji, predajem vam ovo što mi je najdraže. Štujte ovaj kip i ništa vam neće nedostajati!« Redovnici su poslušali i u svakoj su se bijedi utjecali Malom Isusu. Riječi su bile proročanske i na samostan se spustio svaki blagoslov. Imali su i brojna zvanja. Kipić su postavili u crkvu, visok je 48 cm. Načinjen je od voska. Isus je desnu ruku podigao na blagoslov, a u lijevoj drži zemaljsku kuglu. Lice mu je puno miline i dostojanstva. Okrunjen je zlatnom krunom s draguljima, a ima mnogo umjetnički izvezenih haljinica s kraljevskim plaštem.

Štovanje Praškog Isusa u uršulinskom samostanu u Varaždinu

Kad su sestre 1703. g. došle iz Bratislave u Varaždin, sa sobom su ponijele vrlo lijepi kip čudotvornog Praškog Malog Isusa. U početku štovanje je bilo pridržano samo za sestre, a kasnije su ga stavile u crkvu i za vjernike. Ima i zapisanih čudesnih uslišanja kao i zavjetnih darova. Do 1761. ima već 120 vrijednih zavjetnih darova, prema tome toliko i uslišanja!
Prije te 1761. strahovalo se u gradu od kuge. Poznato je da je to bilo 1709. te 1712. g. kada se kuga proširila na Ugarsku i Hrvatsku. Hrvatski je sabor u Zagrebu donio mjere opreza i zabrane pri ulasku u grad, a Varaždinci su se zavjetovali da će podići zavjetnu kapelu sv. Roka na južnom ulazu u grad, što i učiniše 1715. g.
Vrlo je vjerojatno da su se i uršulinke zavjetovale Malom Praškom Isusu 1712. g da ako će djeca u konviktu biti pošteÄ‘ena kuge, svakog 25. u mjesecu obavljati procesije s čudotvornim kipom po školskim hodnicima i moliti krunicu Djeteta Isusa. Djeca su doista bila pošteÄ‘ena kuge i taj se zavjet održao sve do 1945. kada je škola ukinuta i zgrada oduzeta od komunističke vlasti. Iako škole više ne postoje, sestre su zavjet zadržale i sve do danas svakog 25. u mjesecu imaju procesiju s Malim Isusom i mole krunicu Djeteta Isusa.

Od 1712. g. kada su se uršulinke zavjetovale da će svakog 25. u mjesecu obavljati procesije s čudotvornim kipom po školskim hodnicima i moliti krunicu Djeteta Isusa, kako bi djeca bila pošteÄ‘ena bolesti kuge, sve do danas vjerno obdržavaju zavjet.