Rođena je 17. siječnja 1875. u Đakovu od oca Janka – Ivana i majke Slave rođ. Hrvat.   Otac joj je rano umro, u 30 god. života. Imala je sestru i dva brata. »Oba dječaka su umrla, a djevojčice, melita – Justina i Jerina – Matilda, ostale su s majkom koja je ostala udovica u 23 godini. Nakon pet godina udovištva udala se za poručnika Ljubomira pl. Radojkovića, te se s djevojčicama preselila u Zagreb, gdje joj je otac Mirko Hrvat bio od 1861.  narodni zastupnik, da bi 1883. g. postao predsjednik Hrvatskog sabora.«
Prije odlaska u Zagreb djevojčice su pohađale školu kod sestara sv. Križa u Đakovu, a u Zagrebu ih je djed poslao sestrama milosrdnicama da prime što bolji odgoj i naobrazbu. Od 1885. Jerina pohađa i Glazbeni zavod u Gundulićevoj ulici. Bila je vrlo nadarena i svestrano izobražena. Ipak je djed Dragutin Boellein bio zabrinut zbog posvemašnjeg zanemarivanja vjerske prakse. Djed Mirko i majka bili su potpuno indiferentni prema vjerskim stvarima. »No jedan je poseban događaj obilježio mladu Jerinu za čitav život: dne 1. svibnja 1887., u crkvi Sv. Vinka, primila je sakramenat prve pričesti. Doživjela je mistično iskustvo Boga duboko prisutnog u svojoj duši, te je u tom stanju ostala nekoliko sati, posve otrgnuta od svega stvorenoga.« Od tada se Jerina sve više otvarala Božjem djelovanju i s punoljetnošću počela obavljati vjersku praksu. Pridružila joj se i sestra Melita. Kad im je poočim, kao časnik, dobio premještaj u Budimpeštu cijela obitelj se preselila u Peštu. Tu je kod Jerine dozrela svijest o posebnom izabranju: shvatila je da ju Bog poziva na apsolutno predanje u Njegovu službu. Odlučila je stupiti u uršulinski samostan u Varaždinu kamo je stigla 4. travnja 1904. g. u tridesetoj godini života. Jednostavno je otišla, ostavivši majci samo poruku gdje se nalazi. Majka joj nikada nije napisala ni riječ, niti ju je ikada posjetila, ali joj je poslala potpunu opremu kao za udaju.
U novicijatu je Jerina dobila ime Marija Klaudija od Bezgrešnog začeća.  Nakon zavjeta 1906. dobila je službu u školi: sviranje, crkveno i narodno pjevanje, njemački jezik. Tijekom godina vršila je i druge dužnosti:  glavarica samostana i ravnateljica škole, odgojiteljica novakinja i mladih sestara, ekonoma, tajnica. Bila je od svih obljubljena, iako je bila zahtjevna.
God. 1929. po posebnom Božjem nadahnuću, prikazuje se za žrtvu za obraćenje Rusije. 1941. obolijeva od tifusa. Trpjela je kao blago janje bez ijedne pritužbe, strpljivo, herojski, bez zahtjeva. Umrla je 3. veljače 1952. godine. Odmah se pronio glas: »Umrla je svetica!« Jedna joj je učenica stavila na grob ploču s natpisom:
»3. II. 1952. Umrla je na glasu svetosti MAJKA KLAUDIJA BOELLEIN. Prošla je svijetom čineći dobro.«

A. Ulman, M. Klaudija, reljef u Varaždinu