Papa budno bdije i upozorava da se diktatura relativizma, odbijanje poziva mudrosti da joj se pridružimo, (usp Mudr 9, 3-6), ne useli u naša srca.
Zato naglašava u trećem broju apostolskog pisma »Vrata vjere« u obliku motu proprija:
»Ne možemo prihvatiti da sol postane bljutava i da svjetlo bude skriveno (usp. Mt 5, 13-16). I današnji čovjek može iznova osjetiti potrebu poput Samarijanke poći na zdenac da sluša Isusa, koji poziva vjerovati u Nj i crpiti s njegova izvora, iz kojeg teče voda živa (usp. Iv 4,14).«

Ne možemo prihvatiti! – Kada nadire bujica besmisla, kada (nas) pohodi noć; čovjek, posebno vjernik, ima samo dva izbora – odustati ili se uz Božju pomoć boriti protiv svih valova koji ga zapljuskuju želeći ga odvući od voda Života. Papa nas potiče na ustrajnost i hrabrost, na postojanost i čvrstu utemeljenost na Zaručniku. Ja (to) ne mogu, On može. Ja sam slab, On je Jak, Najjači! Jedino u Njemu mogu živjeti svaki dan koji mi je ponuđen kao mogućnost, samo u otvaranju Njegovim darovima mogu istinski, dubinski ostvarivati glavnu značajku svoga poziva – vjernost u Ljubavi. Pozvani smo postajati sol u svakodnevnoj prisnosti s Njime i tako pomagati braći i sestrama koji su zasićeni bljutavostima ovoga svijeta. Pozvani smo gorjeti Njegovim vatrama i biti svjetlo izloženo (i) protivnim vjetrovima koji nas žele ugasiti žestinom mahnitih nadiranja, naleta koji ne opraštaju nedosljednost.
Vjera je milost, koju Bog daje čovjeku kao čisti dar. Mi možemo ovaj neprocjenjivi dar izgubiti. - snažnim riječima upozorava Katekizam Katoličke Crkve u 162. broju.
Podvlači Sveti otac u istom broju:
»Moramo s novom radošću u srcu uživati Božju riječ, koju je na vjerni način prenijela Crkva, i Kruh života, koji se daju kao potpora onima koji su njegovi učenici (usp. Iv 6, 51). Isusovo se učenje, naime, i danas razliježe s jednakom snagom: 'Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni' (Iv 6, 27).«
Nova radost, time i novi čovjek, nastaje jedino u uvijek novoj, neponovljivoj pjesmi Ljubavi ispjevanoj svima koji ju žele (po)slušati…. u dubinama srca u kojima odjekuje zov – Dođi! Uđi! Budi u meni!
(vlč. Zvonimir Badurina Dudić)