…AKO SRCE DOPUSTI….
Apostolsko pismo u obliku motu proprija pape Benedikta XVI. kojim se proglašava Godina vjere, koju željno očekujemo, započinje riječima koje nam puno govore. Sveti Otac pogađa u srž duhovnog života ističući u prvom broju:

 

 

 

 

»Vrata vjere« (usp. Dj 14, 27) koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena. Preko njihova se praga može prijeći kada je Božja riječ naviještena, a srce dopusti da ga oblikuje milost koja preobražava. Proći kroz ta vrata znači krenuti na put koji traje cio život.«

Uistinu, naš je najvažniji zadatak učiniti da srce, naše dubine, dopuste da ih dotakne Bog… Bez toga nema plodnog života u Bogu, nema ispravnih odluka, istinskog duhovnog života, nema uistinu ničeg.
Otvoriti srce imperativ je ljubavi kojeg Bog stavlja u naše živote. Otvoriti, bar odškrinuti, rekla bi sv. Faustina, ostalo će napraviti Bog.
Vidimo i znamo, bojimo se posljedica, prepuni smo opterećenja i prepreka, a ipak, potrebno je dopustiti Moru Ljubavi Božje da oplahuje sve naše obale, dotakne sva naša žala, autentično i stvarno.
Veliki učitelj duhovnosti Eckhart rekao je: »Ne može se ustrajati živjeti starim načinom života i očekivati promjene u svojoj naravi. Ne mogu, ne pokrenuvši se osobno, očekivati da se sve drugo pokreće i okreće oko mene. Ne radi se tu o pukoj praznini koja je bezlična, isprazna i nepokretna. Ovdje se radi o temelju, stavu koji osoba zauzima pred životom, pred stvarnošću, pred drugom osobom. Ako ustrajem sa svojim, starim sadržajem, ne ostavljam mogućnost da novi sadržaj uđe u moj život, ne ostavljam mogućnost za promjenu, da me taj SUSRET na višoj razini preobrazi. Stav 'praznine' je stav za početak nečeg novog, spremnost na promjenu, otvorenost za nove horizonte, ispražnjenost, jednostavno – slobodan od da bi bio slobodan za. Dakle, moramo ne imati da bi mogli imati!«
Neka u nama kao poučak i poticaj odjekuju u vrućinama srpnja riječi iz homilije pape Benedikta XVI. na svečanoj misi ustoličenja 24. travnja 2005.: »Tko dopušta Kristu da uđe, ne gubi ništa, ništa - baš ništa od onoga što život čini slobodnim, lijepim i velikim.« (vlč. Zvonimir Badurina Dudić)