I nakon višetjednog razmatranja i razmišljanja ostaje mi kao najsnažniji onaj prvi utisak nad ovogodišnjom Papinom porukom za Svjetski Dan medija. Poruka je vrlo snažna, izazovna, neobična. Snažno, znamo, progovara o Tišini kao Otajstvu Susreta, toj nezaobilaznoj, a time i bitnoj sastavnici duhovnog života, odnosa s Bogom. Izazovna je jer je upućena dežurnim proizvođačima buke, u što se su se nažalost pretvorili mediji današnjice. Od, za mlade već zastarjelih, radija i televizije, do svakog dana sve novijih, snažnijih, bržih, šarenijih, atraktivnijih, vizualno i na svaki drugi način zamamnijih oruđa, koja u jednom dijelu dotiče i papina poruka. Uronjeni u tu galamu, ili u njoj već i odrasli, pa za drugo i ne znamo tek s određenim duhovnim naporom primjećujemo važnost onoga što nam Sveti Otac poručuje, a moglo bi se sažeti u trajni poziv da budemo apostoli Tišine.

Tišina kao i sveta šutnja nije puko odsustvo riječi, zvukova, fascinacija i informacija, činjenica, podražaja. Ona je i to, ali je i puno zahtjevnija. Najprije je izazovna, jer ispražnjeni od vanjskih udara na naša osjetila, izlažemo se »opasnosti« i realnoj teškoći susreta sa vlastitim dubinama, nutrinom koja ima svoj govor, svoju zahtjevnost, svoju riječ. Ona ima svoj govor. Nažalost, iako i preporučena i prijeko potrebna premalo je ima i u našim bogoslužjima i pobožnostima… nekada se samo tek puko govorenje, drži nečim izvrsni(ji)m… Papa za razliku od ovakvog stava govori o »jezgrovitosti kratkih poruka.«
Mnoge velike stvari u povijesti spasenja i povijesti Crkve dogodile su se u svetoj, zahtjevnoj šutnji koja je pripremala srca za Boga. Šutnja i riječ moraju biti u ravnoteži, reći će Benedikt XVI, moraju se izmjenjivati i nadopunjavati. Bez toga nema istinskog odnosa ni s ljudima ni s Bogom. Izbjeći nam je opasnosti bilo od šutnje kao znaka neprijateljstva, bilo od govorenja kao prepreke da se dogodi dijalog, susret, da započne istinska komunikacija.
Papa prekrasno kaže: »Šutnja je sastavni dio komunikacije i bez nje ne postoje riječi bogate sadržajem. U šutnji osluškujemo i bolje upoznajemo sami sebe, u njoj se rađa i produbljuje misao, jasnije shvaćamo ono što želimo reći i ono što očekujemo od drugoga, biramo riječi kojima ćemo se izraziti. Kada šutimo tada drugoj osobi omogućujemo da govori, da izrazi svoje stavove, a sebi samima da ne ostanemo vezani isključivo uz naše riječi i naše ideje i tako budemo prikraćeni za njihovo odgovarajuće propitkivanje. Otvara se tako prostor za uzajamno slušanje i postaje moguće uspostaviti dublji međuljudski odnos.«
I dodaje riječi, čiju dubinu možemo i trebamo protegnuti i puno dalje od puke stvarnosti sredstava društvenih priopćavanja: »Često, na primjer, možemo primijetiti kako se među onima koji se vole najautentičnija komunikacija odvija upravo u šutnji: neka kretnja, izraz lica, govor tijela, znakovi su kojima oni jedno drugom otkrivaju ono što nose u sebi. U tišini progovaraju radost, zabrinutosti, patnje, koji upravo u njoj nalaze neki posebno snažan izražajni oblik. Iz šutnje, dakle, proizlazi još zahtjevnija komunikacija, koja zahtijeva tankoćutnost i onu sposobnost slušanja koji često otkrivaju dubinu i narav međusobnih odnosa.«
Siguran sam da nas ove riječi ne mogu ostaviti ravnodušnima jer dotiču najdublje čežnja srca.
Učeći nas umjetnosti molitve Poruka kaže: »Ako Bog govori čovjeku u šutnji, čovjek također u šutnji otkriva mogućnost da govori s Bogom i o Bogu. Trebamo onu šutnju koja postaje kontemplacija, koja nam omogućuje ući u Božju šutnju i tako doći do točke gdje se rađa Riječ, otkupiteljska Riječ,« (Homilija, Misa sa članovima Međunarodne teološke komisije, 6. listopada 2006.). dodajući vrlo snažne riječi: »Tiha kontemplacija omogućuje nam uroniti u izvor Ljubavi, koja nas vodi prema našem bližnjem tako da možemo osjetiti njegovu bol i pružiti mu Kristovo svjetlo, njegovu poruku života, njegov potpuni dar koji spašava.«
Sv. Faustina je rekla da je šutnja mač u duhovnoj borbi… a da je Bog prijatelj tišine – ustvrdila je blažena Majka Tereza.
Kao zaključak recimo da će ispravno življena i njegovana vrednota tišine, ispuniti bogatstvom naše srce, pripremajući nas za svu zahtjevnost apostolata kojeg nam je Zaručnik povjerio.
vlč. Zvonimir Badurina Dudić