Sveti Otac Benedikt XVI. u drugom broju apostolskog pisma »Vrata vjere« u obliku motu proprija navodi i poziva: »Od samog početka svoje službe kao Petrova nasljednika podsjećao sam na potrebu da se ponovno otkrije put vjere da bi se sve jasnije iznosilo na vidjelo radost i obnovljeni zanos susreta s Kristom.« Rečenica bremenita sadržajem odjekuje.

Papa nam govori o svojim nutarnjim raspoloženjima. Stalo mu je, znamo, do ponovnog otkrivanja vjere, njezine bistrine i jasnoće. Od početka pontifikata ističe oporbu nadirućoj diktaturi relativizma. I ovdje poziva na jasnoću, bistrinu, time i sigurnost nauka kojeg smo dužni spoznati i drugima prenositi. Kad se (sve) to dogodi, izlazimo »na vidjelo«. Nismo pozvani sakrivati svjetlo u nama, ne biti (ponuđena) sol. Naprotiv! No, ono što od nas traži Gospodin, a ljudi najviše vole vidjeti su »radost i obnovljeni zanos susreta s Kristom.« To oduševljava i privlači. Bezvoljno životarenje u ime Isusovo nije ga dostojno i nije poziv krštenika, odabranika.
Sveto pismo obiluje izričajima radosti. Duh preko proroka Nehemije ističe: »Radost Gospodnja vaša je jakost.«
Dar jakosti neizostavno rezultira radošću i zanosom učenika.
Izvor im je u istinskom susretu s Kristom. Svaka molitva mora biti takav susret. Mora me mijenjati, preobražavati, dovoditi u pitanje, pročišćavati. Od mene se traži odustajanje od starih načina ponašanja, skidanje starog čovjeka ogrezlog u logici zemaljskog praha.
S posebnim oduševljenjem primjećujemo da i u Službi čitanja za blagdan sv. Uršule u Proprium liturgicum uršulinki donosi citat iz opsežnog djela Mariani-Tarolli-Seynave: Doprinos za životopis sv. Anđele: »Radost i zanos koji su često prisutni u legendi karakteriziraju također meričijansku duhovnost. Zemaljska avantura tih jedanaest tisuća djevica završava radošću neba. Sv. će Anđela izdiktirati u V. spomenu: »Koliko moraju klicati i radovati se jer je u nebu svima, svakoj pojedinoj, pripravljena nova kruna slave i veselja!« (V. spomen, 25). A u Zadnjem spomenu piše: »Bit će vam sklona Majka Božja, apostoli, svi sveci i svetice, anđeli i konačno cijelo nebo i sve stvoreno.« (Zadnji spomen, 4-8) A u Uvodu Pravila piše: »...nastojmo se ponašati tako odvažno da se (...) uzmognemo slavno vratiti u domovinu, gdje će nam svi, na nebu i na zemlji, prirediti veliku slavu i pobjedničko klicanje.« (Uvod u Pravilo, 30-31).«
Simfonija sklada kao značajka skladatelja – Duha Svetoga je, primjećujemo, na djelu.
(vlč. Zvonimir Badurina Dudić)