FRANJO, PAPA ZA NAŠA SRCA I VRIJEME

FRANJO, PAPA ZA NAŠA SRCA I VRIJEME
Dok su u ritmu zadnje jake bure plesale snježne pahuljice, istovremeno noseći u sebi snagu i nježnost, u istom su ritmu »plesala« katolička srca, u ritmu novog Svetog Oca, Pape koji je na Ignacijevsku snagu nakalemio nježnost i lahornost  Asiškog siromaška ili možda revnost Ksaverskog i volju te blagost Saleškog. Bit će, kako to već obično biva, sve pomalo.

Počeo nam je prvim gestama poniznosti, otvorenosti, jednostavnosti, duboke molitvene skrovitosti risati u prvim crtama sebe, svoj duhovni autoportret pokazujući nam jedini ispravan put nasljedovanja našega Gospodina.
Pomalo otkrivajući njegovo prijašnje djelovanje otkrivamo beskopromisnost, kako u nauku tako i u Ljubavi, te bistrinu i snagu milosrđa koji u njemu očito idu do kraja.
Time nama katolicima ovog naraštaja i milenija otkriva Božje Lice – Lice jasno , spremno na nerazumijevanje i pogrde, lice koje neće ustuknuti ni pred silom, ni pred potrebom. Mnoge druge okolnosti početka njegova pontifikata mogu nam biti znakovite –medijske su špekulacije i u ovo vrijeme otkrivanja svega i svačega pale u vodu.
Duh se Sveti pokazao jačim od svih drugih kombinatorika.
Sad se svi slažemo – da, to je savršen izbor, baš ono što nam je trebalo.
Usklik koji je stigao iz ponosne Argentine – dobili smo sveca za papu sam će za sebe reći više od svega.
Prvi istupi – ponizna molitva za Papu u miru, šutnja, zamolba da Božji narod blagoslovi njega, neformalni pozdrav mnoštvu, povratna vožnja s kardinalima…z nakovi su prokušane nade, vjere i ljubavi koja je sazrela u asketski življenu predanju Gospodinu na način redovničkog davanja sebe do kraja. 
Franjo, Petre naših valova, hrabro razvij jedra (na) Vjetru koji te doveo k nama!
vlč. Zvonimir Badurina - Dudić