Animatorsko ljeto na Malom Lošinju 2013. g.
Mješovito društvo dragih ljudi
Animatorsko ljeto 05. - 12. 08. 2013. g. za mlade ZagrebaÄke nadbiskupije, u Domu svetog Martina na Malom Lošinju... Po dvoje animatora iz razliÄitih župa naše Nadbiskupije prolaze zanimljiv program koji želi na mladima razumljiv i prihvatljiv naÄin prenijeti vrijednosti duhovnog života, crkvenog zajedništva te važnost timskog rada.
Nakon prve tri grupe koje su prošle taj lijepi program, došao je 5. kolovoza kada je Äetvrta grupa krenula za Mali Lošinj. Skupili smo se sa razliÄitih strana naše lijepe Nadbiskupije; iz Duge Rese, Travna, Kustošije, Lukavca, Zlatara, Trnja, Retkovca, Stenjevca, Remeta, Lobora, Marije Bistrice i Stubice. Mješovito društvo dragih ljudi otišlo je na prekrasnu avanturu upoznavanja Boga, sebe i svojih bližnjih.
Tema o kojoj smo razmišljali kroz cijeli tjedan je bila molitva. Geslo ovogodišnjeg animatorskog ljeta u skladu s temom je „Neka se moja molitva uzdigne k Tebi!“.
Velika im je Äast bila što je prisustvovao i kardinal Josip Bozanić i potaknuo sve sudionike na svjedoÄenje vjere do muÄeništva vlastitim životom u svojim sredinama, u obiteljima, unutar grupe prijatelja i u društvu koje nas okružuje.
Autor: Josip ÄŒulig
MOJ DOJAM O ANIMATORSKOM LJETU NA MALOM LOŠINJU
Svoj dojam zapoÄela bih molitvom i zahvalom našem Gospodinu,koji nas je sve okupio na M. Lošinju,kako bi nam pokazao što uistinu znaÄi živjeti u Gospodinu sa ljudima koji te okružuju. Usudila bih se reći, ne više samo ljudima,jer to zvuÄi kao da sam živjela sa strancima. Da,naravno,svi ovi divni, mladi ljudi,koje sam upoznala i prvi puta se susrela sa njima,na poÄetku su mi bili stranci, koji su postali moja ljubljena braća i sestre u Kristu. Stoga, neka ova molitva bude mala zahvala Onomu koji nas je molitvom u zajedništvo povezao.
Gospodine,hvala ti što si mi dopustio da kroz ovaj lošinjski tjedan osjetim što znaÄi biti ljubljeno dijete Božje,ispunjeno radošÄ‡u i mirom.
Hvala ti,što nam svakog dana, iznova daruješ tu priliku da spoznamo,koliko smo ljubljeni od Tebe,sa svim svojim nesavršenostima.
Kriste,ti si svoje uÄenike nauÄio kako treba moliti. Hvala ti,što i danas to Äiniš. Hvala ti, što si preko povjerenika, svećenika, sestre Damjane i animatora i nas pouÄio ispravno moliti.
Molitva je bila naša tema,
a tu sada većih problema nema.
Dragi Isuse,stoga jedno te molim,
da susretu s Tobom nikad ne odolim.
U veselju i sreći,tuzi i boli,
Marija nas k tomu, sve jednako voli
i za nas moli.
RijeÄi su male,
da bi radost prenijeti Ti znale.
Ne znam, Kriste, što ti više reći
nego, naći prijatelja nema većoj sreći.
Hvala ti, Bože, za ljude te
iz moje 4. lošinjske!!
…..
Iako je rijeÄima, kao što sam već prije spomenula, teško opisati doživljaje s predivno provedenog tjedna na M. Lošinju, izdvojiti ću ono što me se najviše dojmilo na katehezama, spoznaje do kojih sam došla i sve ono što će zauvijek ostati u upisano u mojim mislima i srcu.
Kada sam saznala da je tema ovogodišnjeg animatorskog ljeta MOLITVA, bila sam presretna. U zadnje vrijeme, opravdavajući se svim ljetnim aktivnostima, „zapostavila“ sam molitvu. Nakon 1. dana upoznavanja i uvoda u temu, 2. dana susrela sam se s temom „Potreba i put molitve“.
Već tada shvatila sam koliko je u vjeri lako „pasti“, kada zapostavimo molitvu, jedinu i snažnu poveznicu s Bogom. Shvatila sam da je to isto kao odbijati svakodnevni razgovor s najboljim prijateljem/icom. Temeljna molitva, “OÄe naš“ o kojoj smo raspravljali na katehezi u grupi, toliko je potpuna, da sam se nakon detaljnog objašnjavanja njenog znaÄenja upitala, znam li što molim ili „OÄe naš“ izgovaram samo kao obiÄne rijeÄi.
3.dana povezanost sa sudionicima animatorskog ljeta, sada već mojim prijateljima, sve je više rasla. ÄŒudesno je kako je jutarnja molitva uvijek pridonijela radosti i pozitivnošÄ‡u na doruÄku, iako smo svi bili pospani. 3. i. 4.dan M. Lošinja , moji su najljepši trenuci tjedna. Tema „Uvod u meditativnu molitvu“ i popodnevni susret s Božanskim Äasoslovom, znala sam da je to ono što me oduvijek zanimalo. Dobra meditacija sastoji se od 3 smjernice; pripreme, razmatranja Božje rijeÄi i zakljuÄka. Na poÄetku meditacije moje su misli bile raspršene. Razmišljala sam što ću danas još raditi, kada ćemo ići na kupanje itd., ali nakon 15 min, kada sam uspjela sabrati misli, te sva takva pitanja ostaviti po strani, osjetila sam otkucaje svoga srca, zastala sam nad biblijskim citatom. Shvatila sam da Bog svakog dana ima poruku za svakoga od nas, za mene, ali da toga nisam bila u potpunosti svjesna. ZakljuÄila sam da više trebam slušati što mi Bog govori, umjesto da Ga neprestano nešto molim ili tražim. Na kraju meditacije imala sam osjećaj kako je vrijeme meditacije brzo prošlo i poželjela nastaviti meditirati. Svoje dojmove podijelili smo u grupama. Bilo je lijepo slušati iskustva meditacije drugih i vidjeti njene plodove. Na popodnevnoj radionici, prvi puta sam se susrela sa Äasoslovom. Znala sa da Äasoslov mole svećenici, redovnici i redovnice, ali nisam znala da bi Äasoslov (jutarnji i veÄernji) trebali moliti i vjernici laici. Isprva mi se Äasoslov Äinio pomalo zbunjujući za molitvu, te mi se zbog toga Äinio kao puko nabrajanje molitvi. Nisam razumjela bit Äasoslova. Nakon što smo par puta izmolili Äasoslov, poÄeo mi se sviÄ‘ati takav oblik molitve.
ÄŒetvrtak je dan šutnje na M. Lošinju. Šutnja je zapoÄela poslije jutarnje molitve i doruÄka. Da bi šutnja bila što plodonosnija, mobitele smo trebali ostaviti u košari ispred oltara. Prvih sat vremena bilo mi je Äudno što ne smijemo meÄ‘usobno komunicirati. 7h šutnje kojih su mi se Äinili kao nemoguća „misija“, bili su mi ispunjeni uz Äitanje Youcata, Novog zavjeta, razmišljanjem i meditiranjem. Cijeli dan u kapelici je bilo izloženo Presveto, tako da smo, svatko od nas 33, 15 min mogli provesti pred Presvetim. Za veÄerom smo poÄeli komunicirati. Nakon dana provedenog u šutnji, nisam imala potrebu priÄati. RijeÄi, koje mi toliko puno izgovorimo tijekom dana, iako su potrebne, ne mogu opisati ljubav Kristovu prema nama.
VeÄernje klanjanje, vrhunac je dana provedenog u šutnji. Klanjanje smo osmislili mi mladi. Sve 3 grupe, zajedno sa svojim voditeljima, kleknule su pred Presvetog, Krista. Uvod u klanjanje predvodio je vlÄ. Ivica BudinšÄ‡ak. Na kraju klanjanja, svaki sudionik uzeo je ugašenu luÄicu u plastiÄnoj Äaši, koja predstavlja naše grijehe kojih se želimo riješiti, kleknuo pred oltar, a mi ostali, molili smo za njega. Predivan je osjećaj dok kleÄiš pred Presvetim i znaš da u tom trenutku, svi dragi prijatelji koji te okružuju, sad mole za tebe. Tu sam shvatila koliko je zajedništvo u molitvi bitno i koliko nas Krist povezuje.
5.dan nauÄila sam što su puÄke pobožnosti i što je to Put svjetla.
6.dana uz temu rijeÄi Božje i susreta s novom metodom moljenja ,Lectio Divina, promišljali smo, molili i djelovali uz rijeÄ Božju. Koliko smo shvatili poruke kateheza i EvanÄ‘elja mogli smo dokazati osmišljajući skeÄ na temu EvanÄ‘elja. Nedjelja je dan Gospodnji i dan za opuštanje i zajedniÄko druženje. Cijeli dan proveli smo na prekrasnom izletu. Vozili smo se brodicom do Suska, gdje smo otišli na Sv. misu. Misa je bila posebna, puna radosti, veselja, suza i smijeha. Ostatak dana proveli smo na pješÄanoj plaži u igri i sunÄanju. Prekrasan tjedan ispunjen radošÄ‡u i lijepim prijateljstvima došao je kraju. Ponedjeljak je bio dan kada smo svi govorili „Ne želimo još otići odavde“. Zahvalni što nas je Bog spojio,svatko sa svojim mislima uz pjesmu, doÄekali smo slijedeću grupu.
Autorica: Nikolina Mihajlović, Duga Resa