Devetnica uz blagdan sv. Anđele 18.-26.1. (s. Bogoljuba)

Prvi dan: 18. siječnja
Pravilo – Uvod br.4
Sveta Anđela je žena za sva vremena. Njezine su riječi malobrojne, ali snažne. Njezini savjeti jednako vrijede sada kao i u vrijeme kada su nastali. Ona savjetuje svojim prvim kćerima i nama: „…beskrajno zahvaljujte Gospodinu što vas je odijelio od tame ovoga bijednoga svijeta…“
Tama ovoga svijeta je tama s kojom djeca svjetla, mi kršćani, ne bi trebali imati ništa. U evanđelju sv. Ivana svijet je ono što je protivno Bogu. Onima koji su Božji, onima koji su toga svjesni, njima svijet leži pod nogama kao što su valovi bili ispod nogu apostola Petra dok je hodao po vodi prema Isusu. (citat)

Sve je bilo dobro dok je gledao u Isusa. Ali čim je pogledao u valove počeo je tonuti. Gledao je u tamu i prestrašio se. Tama nas želi prestrašiti i odijeliti nas od Isusa. Ali Bog nam je „udahnuo u srca svjetlo Istine i dao nam da osjećamo žarku želju za Njim…“ kaže sv. Anđela (Uvod, br. 12)
Ovo je poziv na molitvu za one koji još ne prihvaćaju svjetlo Božje istine,i ostaju u tami nepoznavanja Isusa Krista.Ali i zaneprestano zahvaljivanje. Iz dana u dan, dok hodamo iznad tame valova koji nam prijete, želimo Isusu zahvaliti za sve što imamo i što jesmo: za život, roditelje, braću i sestre, prijatelje i za sve kršćane na svijetu.
Zahvaljujemo GOSPODINU za sv. Crkvu, zaKrštenje, Euharistiju, Ispovijed i sve ostale sakramente u kojima vidimoBožju brigu za svakog čovjeka. Hvala za svaki korak koji nas vodi u svjetlo, za Božji plan sa svakim od nas, za povjerenje koje nam iskazuje, za sve dobre ljude koji nas okružuju i pomažu nam.
Hvala za svaku prijateljicu sv. Anđele. Hvala za hrabrost koju nam daje da živimo u svjetlu. ON poznaje srce svakog čovjeka i zna naše radosti i naše žalosti, naše strahove, poraze i pobjede. Hvala što nas stalno poziva da ne odustanemo od svijetlog puta istine.
Hvala što ne odustaje od nas ni onda kad vidi da tonemo. Hvala što svakome od nas pristupa kao jedinstvenoj osobi, te i nama pomaže da nikoga ne mjerimo po svojoj mjeri, nego nas poziva da jedni druge gledamo onako kako nas On vidi, da jedni druge prihvaćamo kako On prihvaća svakoga od nas, da jedni druge volimo kao što On ljubi svakoga od nas.
Hvala  što želi da jedni drugima budemo pomoć dok hodamo iznad tame ovoga svijeta. Hvala što bdije nad svakim od nas i nad članovima naših obitelji. Hvala što je jači od bure koja je u nama i oko nas. Hvala što „smijemo imati nepokolebljivu i čvrstu vjeru u Božju beskrajnu dobrotu“ kojom će nam pomoći da pobijedimo svaku tamu u sebi i u svijetu u kojemu živimo i radimo.

Drugi dan: 19. siječnja
Pravilo – Uvod (br. 12 – 17)

Evo nove riječi sv. Anđele o kojoj želimo večeras kratko razmišljati: „Blaženi su oni kojima je Bog nadahnuo u srce svjetlo istine i kojima je dao da osjećaju žarku želju za svojom nebeskom domovinom, te koji potom nastoje sačuvati u sebi taj glas istine i tu dobru želju…potrebno je da budemo budni, jer se ovdje radi o našem životu i spasenju…“
Bog svima daje svjetlo istine, svima koji su otvorena srca i spremni po njoj živjeti. A što je istina za prijateljice sv. Anđele i za sve kršćane? Jedina i najdragocjenija istina je da smo ljubljena djeca Božja. Od te istine nikada ne bismo smjeli odustati jer je u njoj nada da je Bog za nas, a ne protiv nas. To nam je najteže prihvatiti u trenucima patnje, nerazumijevanja, gubljenje dragih osoba, bolesti, neimaštine, loših odnosa i događaja u društvu…Upravo tada nam glavu  iznad vode drži Isusova riječ: „Ja sam s vama u sve dane…“ Ne kaže da je s nama onda kad nam je dobro. On je s nama u svakoj situaciju i događaju. I zato blago onima koji tu istinu nastoje usvojiti i živjeti po njoj.
Sv. Anđela kaže da će istinu sačuvati oni koji žele potražiti i prigrliti za to potrebna sredstva. A prvo sredstvo je poznavanje Isusa Krista i njegove riječi koja je pomoć i korektiv našem životu.
Oni koji poznaju Krista ponosni su što su njegovi i što mu smiju služiti. A služba Bogu je i bogoljublje i čovjekoljublje. To znači da ono što priznajem sebi – da sam ljubljeno Božje dijete– trebam priznati i svakom čovjeku. To je težak, ali vrlo važan pothvat, jer se radi o kvaliteti našeg života na zemlji, a o tome ovisi i naš vječni život i spasenje. Jer ako se odlučimo za ljubav prema Bogu, ne smijemo zaboraviti ono što je Isus rekao: „Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.“ To je mjerilo našega bogoljublja! Anđela  je od Boga i s Bogom išla k ljudima, a od ljudi  k Bogu i tako nam ostavila primjer istinskog bogoljublja i čovjekoljublja. 

Treći dan: 20. siječnja
Uvod u Pravilo, (br. 18 – 21)

„Stoga je potrebno da tu budemo pažljive i razborite, jer koliko je veća vrijednost poduzetog pothvata, toliko se tu isplati veći napor i opasnost, jer ne postoji ni jedna vrsta zla koje nam se ne bi usprotivilo, imajući na umu da se ovdje nalazimo usred zamki i opasnosti, tako da se protiv nas naoružavaju i voda i zrak i zemlja s čitavim paklom, budući da naša tjelesnost i sjetilnost još nisu mrtve. Isto tako, ni naš protivnik, đavao, ne spava; on nikad ne miruje, nego uvijek, kako kaže sv. Petar, kao ričući lav motri i traži kako bi proždro koju od nas tolikim svojim lukavim i podmuklim načinima, koje nitko ne može prebrojiti.“
Budući da je ta čast što smo djeca Božja, tako velika, uz nju se skriva opasnost koja nam želi ukrasti tu istinu o našem dostojanstvu. Često nam đavao postavlja zamku i želi nas uvjeriti da je to laž, da si mi to samo umišljamo. Udara po našim mislima, osjećajima, po našem tijelu, koje želi uživati bez prave odgovornosti, po našemduhu i duši, ubrizgavajući nam sumnje u Božju dobrotu i ljubav prema svakom čovjeku.
Posebno će nam lagati protiv onih koji nas ne vole ili mi ne volimo njih iz nekih razloga. A on nikad ne spava, nego „kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre“, kaže sv. Petar u svojoj poslanici. Sve pokušava da nam ukrade dostojanstvo djeteta Božjega. Želi nas udaljiti od Boga i od naših bližnjih jer zna da smo jedni na druge upućeni, da smo jedni drugima potrebni, a bez Boga ne možemo nikoga voljeti, niti se brinuti.
On je svoju vječnost izgubio kad je odbio služiti Bogu u Isusu Kristu sinu Čovječjem, a sada i nas želi pokoriti da slušamo njega, a ne Boga. A njegove nas ideje odvode tamo gdje nikako nije dobro ni za nas, ni za naše bližnje. Uvode nas u život laži, srdžbe, razdora, sebičnosti, pohlepe, nestrpljivosti, osvete, nevjere, ovisnosti svake vrste….I sve to pod krinkom slobode koja glasi: „Uzmi život u svoje ruke. Ti si onaj koji odlučuje. Ostavi Boga i Crkvu jer te žele zarobiti. Takav govor je vrlo lukav i primamljiv samo za one koji su daleko od Boga i od njegove ljubavi u Isusu Kristu našem Spasitelju.
Svaku takvu ponudu treba staviti pod svjetlo istine da smo Božji i da njemu pripadamo i daće On nam da ti sve što nam je potrebno, ako ga zaištemo. Ako je Isus za nas položio svoj život, prolio svoju krv, što nam onda ne bi dao? Ali on bira ono što je za naše dobro, što je za naše vječno spasenje, a ne ono što nam je ovaj čas ugodno.


Četvrti dan: 21. siječnja
Uvod u Pravilo, (br. 22 - 32)

„Trudite se koliko vam je najviše moguće, živite kako se traži od pravih zaručnica Svevišnjega…
Anđela nas poziva na svjedočki kršćanski život kako se traži od istinskih vjernika. Svaka duša, i muška i ženska, zaručnica je Sina Božjega. Temeljno pravilo za nas kršćane je riječ Božja, a put je sam Isus.
Sve što nam Bog nudi i želi nam dati, nama je na korist sada i u vječnosti. U tome je razlika između ponuda Duha Svetoga i zlog duha. Bog nam nudi život i traži vjernost istini i pravdi, traži dosljednost i vjernost u borbi za služenje Bogu i bližnjemu. Tko tako čini ne može propasti. Može samo izgledati lud u očima svijeta. A to je zapravo nagrada u očima Božjim. Isus je rekao da će vječni život zadobiti oni koji ustraju u dobru. A ipak često padamo u slabosti i grijehe, ali ako i padnemo ili odustanemo od pravog puta, Bog nas ni tada ne ostavlja jer imamo Zagovornika kod Oca, Isusa Krista, Pravednika. Propada samo onaj tko to sam želi i svoje srce odvraća od istine, ljubavi, dobrote, opraštanja, služenja bližnjima, prijateljstva s  Bogom i ljudima.
Sv. Anđela nas uvjerava da ima „tu nepokolebljivu vjeru i nadu u beskrajnu božansku dobrotu da ćemo ne samo lako nadići sve opasnosti i protivljenja, nego ćemo ih pobijediti uz veliko slavlje i klicanje.“
A sv. nas Pavao opominje da je borba ozbiljna i teška„jer nam se nije boriti protiv krvi i mesa, nego protiv…upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova…držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira. U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti  ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, tj riječ Božju.“ (Ef 6, 10-20)
    Anđela je živjela s riječju Božjom i od riječi Božje, zato smije i nama savjetovati, da živimo „kako se traži od pravih kršćana“.

 Peti dan:22. siječnja
V. poglavlje Pravila br. 1-15
Danas nas sv. Anđela poziva na molitvu koja je „družica posta“. Prema Isusovoj riječi, neke probleme možemo riješiti samo postom i molitvom. Dalje Anđela govori: „Postom umanjujemo svoje tjelesne porive, a molitvom se zadobiva milost duhovnog života.“
Ako se odlučimo na post vidimo kako nam je potrebno vrlo malo, a odluka za ustrajnu molitvu pokazuje koliko nam toga duhovnoga blaga i snage još nedostaje. I to što nam treba može nam dati jedino Bog.
Postoje mnoge vrste posta. Skloni smo misliti jedino na post o kruhu i vodi. Mnogi to čine i to je hvalevrijedno za one  koji mogu i smiju postiti na taj način. Ali svi mi, posebno bolesnici i oni koji gladuju jer nemaju što jesti, imamo na raspolaganju i druge vrste posta: npr. da prakticiramo post jezika; da ne govorimo loše ni o sebi, ni o drugima, da ne prigovaramo, ne mrmljamo ako stvari nejdu prema našoj volji ili zamisli…Zatim post u svojim mislima. Taj post je jako potreban i važan, jer se kaže: pazi na svoje misli jer će postati riječi, pazi na svoje riječi jer će postati djela. A jedno je sigurno: ako dobro mislim,dobro ću i govoriti. Ako pazim na svoje misli i riječi i djela će mi biti dobra. Brinuti ću o svojim ukućanima i svakom čovjeku koji treba moju lijepu riječ, moju pomoć. Ova vrsta posta je naporna jer se vrlo brzo umorimo dobro misliti te strpljivo i brižno birati svoje riječi. Ustrajemo li pak u tome, vrlo ćemo brzo primijetiti kako nam treba više ljubavi i dobrote, a manje riječi.
Svatko tko se trudi prima od Boga veliko svjetlo. Anđela moli ovako: „Gospodine moj, prosvijetli tmine moga srca i daj mi milost da radije umrem negoli da ikako uvrijedim Tvoju ljubav i dobrotu…“ Kada se odlučimo postiti tada nam Bog daruje veliku milost: prosvjetljuje tmine našega srca i pomaže nam da se kajemo za sve što smo loše učinili protiv sebe, protiv Boga i bližnjih. To svjetlo obasjava sve naše slabosti i grijehe, ali i Božje milosrđe i njegovo velikodušno opraštanje. To svjetločisti naše srce i daje nam želju za pravom promjenom života. Stoga je jako dobro svaki dan moliti: „Gospodine, prosvijetli tmine moga srca…pomozi mi da na svjetlo iznesem sve što u meni nije dobro i molim te da mi oprostiš.“Tada nakon nekog vremena počinjemo primjećivati Boga u svom životu i bježimo od loših misli, riječi i djela. Počinjemo događaje gledati pod vidom.: „Što mi to koristi za vječnost!“ Učimo svoje želje i planove, svoje odnose, sagledavati do kraja. I to nas mijenja. To je i Anđelu promijenilo. Postajemo radosni kršćani. Svoje brige i strahove smijemo dati Bogu. On će nam uvijek dati ono što nam je potrebno da ostanemo s Njim. „Daj mi, Gospodine, svega na mjeru: dovoljno patnje da me pročisti i dovoljno radosti da me ojača.“
Molimo sa sv. Anđelom: „Gospodine moj, prosvijetli tmine moga srca i daj mi milost da radije umrem negoli da ikako uvrijedim Tvoju ljubav i dobrotu…“

Šesti dan: 23. siječnja

V. poglavlje br. 16-22
«Gospodine moj, prosvijetli tmine mojeg srca i daj mi milost da radije umrem negoli da ikako uvrijedim tvojuljubav i dobrotu. Učvrsti moje osjećaje i osjetila da me ne zavedu ni nadesno ni nalijevo, niti me odvrate od tvojeg presjajnog lica koje razveseljuje svako ožalošćeno srce. Jao! Jadne li mene, dok ulazim u tajnost svoga srca, ne usuđujem se od stida podići oči prema nebu,… videći u sebi tolike pogreške, tolike rugobe i niskosti… Stoga sam primorana da danju i noću, dok hodam, stojim, radim ili mislim, vapim i vičem prema nebu i molim milosrđe i vrijeme za pokoru.“
Nakon ovog dijela molitve Anđela je spremna na ulazak u tajnost vlastitog srca gdje se, kako sama kaže, „ne usuđuje od stida podići oči prema nebu, jer sam zaslužila da me ovako živu proguta pakao, videći u sebi tolike pogreške, tolike rugobe i niskosti…“ Lako bismo mogli pomisliti da je ovo tipično svetačko pretjerivanje, ali ako iskreno pogledamo u svoje srce koje znade biti ispunjeno osvetom, neopraštanjem, mržnjom, srdžbom, neprihvaćanjem bližnjih onakvih kakvi jesu, podržavanjem ili odobravanjem grijeha kao što je pobačaj, teška psovka, shvatit ćemo realnost Anđelinih riječi. Ne znači da je ona imala sve te grijehe, nego misli da je ljudsko srce pokvareno i svojim kćerima pokazuje vlastitim primjerom da se ne boje iskreno gledati u sebe jer Bog oprašta ono za što se kajemo i molimo oproštenje. Anđela je imala jak osjećaj za grijeh. Znala je da grijeh razara samoga grešnika. Zato kaže da trebamo biti budni kako bismo mogli prepoznati zamke Zloga koji puno obećava, malo daje, a sve oduzima.
Grijeh svijeta i grijeh svakoga od nas ubio je Sina Božjega razapevši ga na križ. Toga je Anđela bila nadasve svjesna i zato tako ozbiljno stoji pred Bogom, moleći vrijeme za pokoru. A današnjem je čovjeku najveća pokora predati svoj život u ruke Božje i priznati da Bog spašava svojom milošću koju nam je iskazao u svom Sinu Isusu. Povjerenje u Božju milost daje nam snagu da se hrabro borimo protiv vlastitih slabosti, ovisnosti i grijeha koji vlada u svijetu. Tu kršćani imaju nezamjenjivu ulogu. Molitvom i radom jedni drugima pomažemo ostati na površini, svjedočeći da je Bog živ i da je s nama u svakoj našoj potrebi i životnoj situaciji.
Zato i danas molimo sa sv. Anđelom: „«Gospodine moj, prosvijetli tmine moga srca i daj mi milost da radije umrem negoli da ikako uvrijedim Tvoju ljubav i dobrotu…“

Sedmi dan: 24. siječnja
Poglavlje o molitvi, br 23-34
„Udostoj se, o predobrostivi Gospodine, oprostiti mi tolike uvrede i svaki moj grijeh koji sam ikada počinila od dana svetoga krštenja sve do sada. Udostoj se oprostiti također i grijehe mojega oca i majke, mojih rođaka i prijatelja i čitavoga svijeta. To te molim po tvojoj presvetoj Muci i predragocjenoj Krvi prolivenoj iz ljubavi prema nama, po tvojem svetom Imenu, koje neka je blagoslovljeno više negoli je morskog pijeska, više nego što ima kapi vode, iznad mnoštva zvijezda.“
Ovaj dio Anđeline molitve pokazuje nam njezinu svijest da svaka molitva mora sadržavati molbu za oproštenje, pomirenje s bližnjima ako postoji bilo kakva napetost, svađa ili nemir. Isus je upozoravao da se moramo pomiriti s Bogom i ljudima ako želimo primiti uslišanje svojih molitava.
Anđela iskreno moli od Boga oproštenje grijeha za svoje roditelje, braću, sestre, rođake, prijatelje i sve ljude na svijetu, iako znamo da su u to vrijeme roditelji već bili pokojni! Moliti, a u srcu gajiti neopraštanje ili čak neprijateljstvo prema nekoj osobi, znači gomilati riječi koje Bog ne može uslišati.Šalje nam poruku da smo povezani u ovom životu, ali i u vječnosti. Zar ne kažemo često kako grijeh roditelja ostaje na djeci? Zato su vrlo korisne molitve za naše žive i pokojne roditelje. Blago roditeljima čija djeca to ne zaboravljaju. Blago djeci takvih roditelja koji se drže onoga što su im roditelji usadili pa i oni svoju djecu odgajaju uvjeri i zahvalnosti Bogu.
U toj se molitvi Anđela oslanja na predragocjenu Krv Isusa Krista, prolivenu za oprost naših grijeha, na njegovu muku koju je prihvatio iz poslušnosti Ocu, da sve dovrši za naše spasenje.
A više od svega želi nam reći da često trebamo blagoslivljati Boga za sve što nam je dao i što nam daje.I zato ponovo molimo: „«Gospodine moj, prosvijetli tmine moga srca da mogu blagoslivljati Tvoje sveto Ime.“ 

Osmi dan: 25. siječnja
Poglavlje o molitvi, br. 35-44
„Stoga, Gospodine moj, moj jedini živote i nado, molim te, udostoj se primiti ovo moje tako jadno i nečisto srce i spaliti svaki njegov zao osjećaj i strast u žarkoj peći svoje božanske ljubavi. Molim te, primi moje osobno rasuđivanje, svaki čin moje vlastite volje, koja sama po sebi, jer je okužena grijehom, ne zna razlikovati dobro od zla. Primi svaku moju misao, riječ i djelo, konačno, sve što imam u sebi i izvan sebe: sve to prinosim pred noge tvojega božanskog Veličanstva. I molim te da se udostojiš sve to primiti, iako toga nisam dostojna. Amen.»
I na samom kraju svoje molitve Anđela predaje svoj život, „sve što imam u sebi i izvan sebe“, u Božje dobrostive i milosrdne ruke. Bez tog predanja naša molitva ostaje krnja. Predanje nas čini otvorenima za sve što Bog želi udaljiti iz naših života i za sve ono što molimo i što nam On želi dati. Tim činom predanja ona potvrđuje u svom životu Isusovu riječ zapisanu u 15. Poglavlju Ivanovog evanđelja: „Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni…Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“
A ti plodovi o kojima govori Isus jesu obilježja ljubavi kako nam je ostavio sv. Pavao u 1 Kor 13, 1-13. Tu je opisana ljubav Božja koja ostaje u nama po Isusu Kristu tako da i mi možemo donositi takve plodove: strpljivost, velikodušnost, dobrostivost, poniznost, uljudnost, nesebičnost, mir, istinu, pravednost, opraštanje…
Molimo: «Gospodine moj, prosvijetli tmine moga srca i daj mi milost da mogu svoj život staviti u Tvoje ruke i donositi plodove koji proslavljuju tvoje sveto Ime.“ 

Deveti dan: 26. siječnja
Poglavlje o djevičanstvu, br. 7-11; 15-23
„I tako, neka svaka čuva čisto srce i čistu savjest od svake zle misli, od svake sjenke zavisti i zlonamjernosti, od svake nesloge i zla sumnjičenja, i od svakog zlog nagnuća i zlovolje. Naprotiv, neka bude radosna i uvijek puna ljubavi, i vjere, i nade u Boga. Neka ne odgovara oholo. Neka ne čini ništa zlovoljno. Neka ne podržava srdžbu i nekane mrmlja. Neka ne prenosi ništa zlo. Konačno, neka ne čini ništa što bi bilo nedostojno službenica Isusa Krista. Naprotiv, neka sve naše riječi, djela i ponašanje budu uvijek na pouku i izgradnju onih koji s nama žive, rade…te imajmo uvijek u srcu goruću ljubav.“
I posljednjeg dana ove devetnice Anđela nam poručuje što nam je činiti da po nama Crkva bude privlačna onima koji ne poznaju Krista jer ne poznaju Evanđelje. Poziva svoje kćeri ali i sve ljude s kojima je razgovarala, koji su je pitali za savjet, koje je tješila i ohrabrivala na pravu iskrenu vjeru u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Ta se vjera konkretizira u životu svakog kršćanina koji se trudi biti svjedokom Božje dobrote i ljubavi.
U svojim savjetima ona poziva, čak zaklinje da jedni druge cijenimo i poštujemo kao djecu Božju. To je temelj kršćanstva, jer svi koji smo kršteni djeca smo istoga Oca. Evo Anđeline preporuke da nam bude lakše vršiti sve što Bog očekuje od svoje djece: „A vaše glavno utočište neka uvijek bude okupljanje do nogu Isusa Krista, i tu se žarko molite.“ (Zadnja Ostavština, br. 3-4)
Izdržati nam je pred Isusom raspetim na križu, u zahvaljivanju i slavljenju Boga za sva dobročinstva. Tu ćemo sebe vidjeti kao one za koje je ISUS prolio svoju krv. Tu ćemo molitiza one koji nas vole, cijene i podnose, kao i za one koje mi volimo, cijenimo i podnosimo, ali i za one koji nam baš nisu puno dobra u životu učinili, kao i za one kojima smomi uskratili ljubav i poštovanje.
I opet možemo moliti: «Gospodine moj, prosvijetli tmine moga srca i daj mi milost da mogu biti svjedokom tvoje ljubavi i dobrote prema svakom čovjeku.“
(Pripremila s. Bogoljuba Cifrek, OSU)