Devetnica uz blagdan sv. Anđele 18.-26.1. (s. Bogoljuba)
Prvi dan: 18. sijeÄnja
Pravilo – Uvod br.4
Sveta AnÄ‘ela je žena za sva vremena. Njezine su rijeÄi malobrojne, ali snažne. Njezini savjeti jednako vrijede sada kao i u vrijeme kada su nastali. Ona savjetuje svojim prvim kćerima i nama: „…beskrajno zahvaljujte Gospodinu što vas je odijelio od tame ovoga bijednoga svijeta…“
Tama ovoga svijeta je tama s kojom djeca svjetla, mi kršÄ‡ani, ne bi trebali imati ništa. U evanÄ‘elju sv. Ivana svijet je ono što je protivno Bogu. Onima koji su Božji, onima koji su toga svjesni, njima svijet leži pod nogama kao što su valovi bili ispod nogu apostola Petra dok je hodao po vodi prema Isusu. (citat)
Sve je bilo dobro dok je gledao u Isusa. Ali Äim je pogledao u valove poÄeo je tonuti. Gledao je u tamu i prestrašio se. Tama nas želi prestrašiti i odijeliti nas od Isusa. Ali Bog nam je „udahnuo u srca svjetlo Istine i dao nam da osjećamo žarku želju za Njim…“ kaže sv. AnÄ‘ela (Uvod, br. 12)
Ovo je poziv na molitvu za one koji još ne prihvaćaju svjetlo Božje istine,i ostaju u tami nepoznavanja Isusa Krista.Ali i zaneprestano zahvaljivanje. Iz dana u dan, dok hodamo iznad tame valova koji nam prijete, želimo Isusu zahvaliti za sve što imamo i što jesmo: za život, roditelje, braću i sestre, prijatelje i za sve kršÄ‡ane na svijetu.
Zahvaljujemo GOSPODINU za sv. Crkvu, zaKrštenje, Euharistiju, Ispovijed i sve ostale sakramente u kojima vidimoBožju brigu za svakog Äovjeka. Hvala za svaki korak koji nas vodi u svjetlo, za Božji plan sa svakim od nas, za povjerenje koje nam iskazuje, za sve dobre ljude koji nas okružuju i pomažu nam.
Hvala za svaku prijateljicu sv. AnÄ‘ele. Hvala za hrabrost koju nam daje da živimo u svjetlu. ON poznaje srce svakog Äovjeka i zna naše radosti i naše žalosti, naše strahove, poraze i pobjede. Hvala što nas stalno poziva da ne odustanemo od svijetlog puta istine.
Hvala što ne odustaje od nas ni onda kad vidi da tonemo. Hvala što svakome od nas pristupa kao jedinstvenoj osobi, te i nama pomaže da nikoga ne mjerimo po svojoj mjeri, nego nas poziva da jedni druge gledamo onako kako nas On vidi, da jedni druge prihvaćamo kako On prihvaća svakoga od nas, da jedni druge volimo kao što On ljubi svakoga od nas.
Hvala što želi da jedni drugima budemo pomoć dok hodamo iznad tame ovoga svijeta. Hvala što bdije nad svakim od nas i nad Älanovima naših obitelji. Hvala što je jaÄi od bure koja je u nama i oko nas. Hvala što „smijemo imati nepokolebljivu i Ävrstu vjeru u Božju beskrajnu dobrotu“ kojom će nam pomoći da pobijedimo svaku tamu u sebi i u svijetu u kojemu živimo i radimo.
Drugi dan: 19. sijeÄnja
Pravilo – Uvod (br. 12 – 17)
Evo nove rijeÄi sv. AnÄ‘ele o kojoj želimo veÄeras kratko razmišljati: „Blaženi su oni kojima je Bog nadahnuo u srce svjetlo istine i kojima je dao da osjećaju žarku želju za svojom nebeskom domovinom, te koji potom nastoje saÄuvati u sebi taj glas istine i tu dobru želju…potrebno je da budemo budni, jer se ovdje radi o našem životu i spasenju…“
Bog svima daje svjetlo istine, svima koji su otvorena srca i spremni po njoj živjeti. A što je istina za prijateljice sv. AnÄ‘ele i za sve kršÄ‡ane? Jedina i najdragocjenija istina je da smo ljubljena djeca Božja. Od te istine nikada ne bismo smjeli odustati jer je u njoj nada da je Bog za nas, a ne protiv nas. To nam je najteže prihvatiti u trenucima patnje, nerazumijevanja, gubljenje dragih osoba, bolesti, neimaštine, loših odnosa i dogaÄ‘aja u društvu…Upravo tada nam glavu iznad vode drži Isusova rijeÄ: „Ja sam s vama u sve dane…“ Ne kaže da je s nama onda kad nam je dobro. On je s nama u svakoj situaciju i dogaÄ‘aju. I zato blago onima koji tu istinu nastoje usvojiti i živjeti po njoj.
Sv. AnÄ‘ela kaže da će istinu saÄuvati oni koji žele potražiti i prigrliti za to potrebna sredstva. A prvo sredstvo je poznavanje Isusa Krista i njegove rijeÄi koja je pomoć i korektiv našem životu.
Oni koji poznaju Krista ponosni su što su njegovi i što mu smiju služiti. A služba Bogu je i bogoljublje i Äovjekoljublje. To znaÄi da ono što priznajem sebi – da sam ljubljeno Božje dijete– trebam priznati i svakom Äovjeku. To je težak, ali vrlo važan pothvat, jer se radi o kvaliteti našeg života na zemlji, a o tome ovisi i naš vjeÄni život i spasenje. Jer ako se odluÄimo za ljubav prema Bogu, ne smijemo zaboraviti ono što je Isus rekao: „Što god ste uÄinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste uÄinili.“ To je mjerilo našega bogoljublja! AnÄ‘ela je od Boga i s Bogom išla k ljudima, a od ljudi k Bogu i tako nam ostavila primjer istinskog bogoljublja i Äovjekoljublja.
Treći dan: 20. sijeÄnja
Uvod u Pravilo, (br. 18 – 21)
„Stoga je potrebno da tu budemo pažljive i razborite, jer koliko je veća vrijednost poduzetog pothvata, toliko se tu isplati veći napor i opasnost, jer ne postoji ni jedna vrsta zla koje nam se ne bi usprotivilo, imajući na umu da se ovdje nalazimo usred zamki i opasnosti, tako da se protiv nas naoružavaju i voda i zrak i zemlja s Äitavim paklom, budući da naša tjelesnost i sjetilnost još nisu mrtve. Isto tako, ni naš protivnik, Ä‘avao, ne spava; on nikad ne miruje, nego uvijek, kako kaže sv. Petar, kao riÄući lav motri i traži kako bi proždro koju od nas tolikim svojim lukavim i podmuklim naÄinima, koje nitko ne može prebrojiti.“
Budući da je ta Äast što smo djeca Božja, tako velika, uz nju se skriva opasnost koja nam želi ukrasti tu istinu o našem dostojanstvu. ÄŒesto nam Ä‘avao postavlja zamku i želi nas uvjeriti da je to laž, da si mi to samo umišljamo. Udara po našim mislima, osjećajima, po našem tijelu, koje želi uživati bez prave odgovornosti, po našemduhu i duši, ubrizgavajući nam sumnje u Božju dobrotu i ljubav prema svakom Äovjeku.
Posebno će nam lagati protiv onih koji nas ne vole ili mi ne volimo njih iz nekih razloga. A on nikad ne spava, nego „kao riÄući lav obilazi tražeći koga da proždre“, kaže sv. Petar u svojoj poslanici. Sve pokušava da nam ukrade dostojanstvo djeteta Božjega. Želi nas udaljiti od Boga i od naših bližnjih jer zna da smo jedni na druge upućeni, da smo jedni drugima potrebni, a bez Boga ne možemo nikoga voljeti, niti se brinuti.
On je svoju vjeÄnost izgubio kad je odbio služiti Bogu u Isusu Kristu sinu ÄŒovjeÄjem, a sada i nas želi pokoriti da slušamo njega, a ne Boga. A njegove nas ideje odvode tamo gdje nikako nije dobro ni za nas, ni za naše bližnje. Uvode nas u život laži, srdžbe, razdora, sebiÄnosti, pohlepe, nestrpljivosti, osvete, nevjere, ovisnosti svake vrste….I sve to pod krinkom slobode koja glasi: „Uzmi život u svoje ruke. Ti si onaj koji odluÄuje. Ostavi Boga i Crkvu jer te žele zarobiti. Takav govor je vrlo lukav i primamljiv samo za one koji su daleko od Boga i od njegove ljubavi u Isusu Kristu našem Spasitelju.
Svaku takvu ponudu treba staviti pod svjetlo istine da smo Božji i da njemu pripadamo i daće On nam da ti sve što nam je potrebno, ako ga zaištemo. Ako je Isus za nas položio svoj život, prolio svoju krv, što nam onda ne bi dao? Ali on bira ono što je za naše dobro, što je za naše vjeÄno spasenje, a ne ono što nam je ovaj Äas ugodno.
ÄŒetvrti dan: 21. sijeÄnja
Uvod u Pravilo, (br. 22 - 32)
„Trudite se koliko vam je najviše moguće, živite kako se traži od pravih zaruÄnica Svevišnjega…
AnÄ‘ela nas poziva na svjedoÄki kršÄ‡anski život kako se traži od istinskih vjernika. Svaka duša, i muška i ženska, zaruÄnica je Sina Božjega. Temeljno pravilo za nas kršÄ‡ane je rijeÄ Božja, a put je sam Isus.
Sve što nam Bog nudi i želi nam dati, nama je na korist sada i u vjeÄnosti. U tome je razlika izmeÄ‘u ponuda Duha Svetoga i zlog duha. Bog nam nudi život i traži vjernost istini i pravdi, traži dosljednost i vjernost u borbi za služenje Bogu i bližnjemu. Tko tako Äini ne može propasti. Može samo izgledati lud u oÄima svijeta. A to je zapravo nagrada u oÄima Božjim. Isus je rekao da će vjeÄni život zadobiti oni koji ustraju u dobru. A ipak Äesto padamo u slabosti i grijehe, ali ako i padnemo ili odustanemo od pravog puta, Bog nas ni tada ne ostavlja jer imamo Zagovornika kod Oca, Isusa Krista, Pravednika. Propada samo onaj tko to sam želi i svoje srce odvraća od istine, ljubavi, dobrote, opraštanja, služenja bližnjima, prijateljstva s Bogom i ljudima.
Sv. AnÄ‘ela nas uvjerava da ima „tu nepokolebljivu vjeru i nadu u beskrajnu božansku dobrotu da ćemo ne samo lako nadići sve opasnosti i protivljenja, nego ćemo ih pobijediti uz veliko slavlje i klicanje.“
A sv. nas Pavao opominje da je borba ozbiljna i teška„jer nam se nije boriti protiv krvi i mesa, nego protiv…upravljaÄa ovoga mraÄnoga svijeta, protiv zlih duhova…držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošÄ‡u za evanÄ‘elje mira. U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i maÄ Duha, tj rijeÄ Božju.“ (Ef 6, 10-20)
AnÄ‘ela je živjela s rijeÄju Božjom i od rijeÄi Božje, zato smije i nama savjetovati, da živimo „kako se traži od pravih kršÄ‡ana“.
Peti dan:22. sijeÄnja
V. poglavlje Pravila br. 1-15
Danas nas sv. AnÄ‘ela poziva na molitvu koja je „družica posta“. Prema Isusovoj rijeÄi, neke probleme možemo riješiti samo postom i molitvom. Dalje AnÄ‘ela govori: „Postom umanjujemo svoje tjelesne porive, a molitvom se zadobiva milost duhovnog života.“
Ako se odluÄimo na post vidimo kako nam je potrebno vrlo malo, a odluka za ustrajnu molitvu pokazuje koliko nam toga duhovnoga blaga i snage još nedostaje. I to što nam treba može nam dati jedino Bog.
Postoje mnoge vrste posta. Skloni smo misliti jedino na post o kruhu i vodi. Mnogi to Äine i to je hvalevrijedno za one koji mogu i smiju postiti na taj naÄin. Ali svi mi, posebno bolesnici i oni koji gladuju jer nemaju što jesti, imamo na raspolaganju i druge vrste posta: npr. da prakticiramo post jezika; da ne govorimo loše ni o sebi, ni o drugima, da ne prigovaramo, ne mrmljamo ako stvari nejdu prema našoj volji ili zamisli…Zatim post u svojim mislima. Taj post je jako potreban i važan, jer se kaže: pazi na svoje misli jer će postati rijeÄi, pazi na svoje rijeÄi jer će postati djela. A jedno je sigurno: ako dobro mislim,dobro ću i govoriti. Ako pazim na svoje misli i rijeÄi i djela će mi biti dobra. Brinuti ću o svojim ukućanima i svakom Äovjeku koji treba moju lijepu rijeÄ, moju pomoć. Ova vrsta posta je naporna jer se vrlo brzo umorimo dobro misliti te strpljivo i brižno birati svoje rijeÄi. Ustrajemo li pak u tome, vrlo ćemo brzo primijetiti kako nam treba više ljubavi i dobrote, a manje rijeÄi.
Svatko tko se trudi prima od Boga veliko svjetlo. AnÄ‘ela moli ovako: „Gospodine moj, prosvijetli tmine moga srca i daj mi milost da radije umrem negoli da ikako uvrijedim Tvoju ljubav i dobrotu…“ Kada se odluÄimo postiti tada nam Bog daruje veliku milost: prosvjetljuje tmine našega srca i pomaže nam da se kajemo za sve što smo loše uÄinili protiv sebe, protiv Boga i bližnjih. To svjetlo obasjava sve naše slabosti i grijehe, ali i Božje milosrÄ‘e i njegovo velikodušno opraštanje. To svjetloÄisti naše srce i daje nam želju za pravom promjenom života. Stoga je jako dobro svaki dan moliti: „Gospodine, prosvijetli tmine moga srca…pomozi mi da na svjetlo iznesem sve što u meni nije dobro i molim te da mi oprostiš.“Tada nakon nekog vremena poÄinjemo primjećivati Boga u svom životu i bježimo od loših misli, rijeÄi i djela. PoÄinjemo dogaÄ‘aje gledati pod vidom.: „Što mi to koristi za vjeÄnost!“ UÄimo svoje želje i planove, svoje odnose, sagledavati do kraja. I to nas mijenja. To je i AnÄ‘elu promijenilo. Postajemo radosni kršÄ‡ani. Svoje brige i strahove smijemo dati Bogu. On će nam uvijek dati ono što nam je potrebno da ostanemo s Njim. „Daj mi, Gospodine, svega na mjeru: dovoljno patnje da me proÄisti i dovoljno radosti da me ojaÄa.“
Molimo sa sv. AnÄ‘elom: „Gospodine moj, prosvijetli tmine moga srca i daj mi milost da radije umrem negoli da ikako uvrijedim Tvoju ljubav i dobrotu…“
Šesti dan: 23. sijeÄnja
V. poglavlje br. 16-22
«Gospodine moj, prosvijetli tmine mojeg srca i daj mi milost da radije umrem negoli da ikako uvrijedim tvojuljubav i dobrotu. UÄvrsti moje osjećaje i osjetila da me ne zavedu ni nadesno ni nalijevo, niti me odvrate od tvojeg presjajnog lica koje razveseljuje svako ožalošÄ‡eno srce. Jao! Jadne li mene, dok ulazim u tajnost svoga srca, ne usuÄ‘ujem se od stida podići oÄi prema nebu,… videći u sebi tolike pogreške, tolike rugobe i niskosti… Stoga sam primorana da danju i noću, dok hodam, stojim, radim ili mislim, vapim i viÄem prema nebu i molim milosrÄ‘e i vrijeme za pokoru.“
Nakon ovog dijela molitve AnÄ‘ela je spremna na ulazak u tajnost vlastitog srca gdje se, kako sama kaže, „ne usuÄ‘uje od stida podići oÄi prema nebu, jer sam zaslužila da me ovako živu proguta pakao, videći u sebi tolike pogreške, tolike rugobe i niskosti…“ Lako bismo mogli pomisliti da je ovo tipiÄno svetaÄko pretjerivanje, ali ako iskreno pogledamo u svoje srce koje znade biti ispunjeno osvetom, neopraštanjem, mržnjom, srdžbom, neprihvaćanjem bližnjih onakvih kakvi jesu, podržavanjem ili odobravanjem grijeha kao što je pobaÄaj, teška psovka, shvatit ćemo realnost AnÄ‘elinih rijeÄi. Ne znaÄi da je ona imala sve te grijehe, nego misli da je ljudsko srce pokvareno i svojim kćerima pokazuje vlastitim primjerom da se ne boje iskreno gledati u sebe jer Bog oprašta ono za što se kajemo i molimo oproštenje. AnÄ‘ela je imala jak osjećaj za grijeh. Znala je da grijeh razara samoga grešnika. Zato kaže da trebamo biti budni kako bismo mogli prepoznati zamke Zloga koji puno obećava, malo daje, a sve oduzima.
Grijeh svijeta i grijeh svakoga od nas ubio je Sina Božjega razapevši ga na križ. Toga je AnÄ‘ela bila nadasve svjesna i zato tako ozbiljno stoji pred Bogom, moleći vrijeme za pokoru. A današnjem je Äovjeku najveća pokora predati svoj život u ruke Božje i priznati da Bog spašava svojom milošÄ‡u koju nam je iskazao u svom Sinu Isusu. Povjerenje u Božju milost daje nam snagu da se hrabro borimo protiv vlastitih slabosti, ovisnosti i grijeha koji vlada u svijetu. Tu kršÄ‡ani imaju nezamjenjivu ulogu. Molitvom i radom jedni drugima pomažemo ostati na površini, svjedoÄeći da je Bog živ i da je s nama u svakoj našoj potrebi i životnoj situaciji.
Zato i danas molimo sa sv. AnÄ‘elom: „«Gospodine moj, prosvijetli tmine moga srca i daj mi milost da radije umrem negoli da ikako uvrijedim Tvoju ljubav i dobrotu…“
Sedmi dan: 24. sijeÄnja
Poglavlje o molitvi, br 23-34
„Udostoj se, o predobrostivi Gospodine, oprostiti mi tolike uvrede i svaki moj grijeh koji sam ikada poÄinila od dana svetoga krštenja sve do sada. Udostoj se oprostiti takoÄ‘er i grijehe mojega oca i majke, mojih roÄ‘aka i prijatelja i Äitavoga svijeta. To te molim po tvojoj presvetoj Muci i predragocjenoj Krvi prolivenoj iz ljubavi prema nama, po tvojem svetom Imenu, koje neka je blagoslovljeno više negoli je morskog pijeska, više nego što ima kapi vode, iznad mnoštva zvijezda.“
Ovaj dio AnÄ‘eline molitve pokazuje nam njezinu svijest da svaka molitva mora sadržavati molbu za oproštenje, pomirenje s bližnjima ako postoji bilo kakva napetost, svaÄ‘a ili nemir. Isus je upozoravao da se moramo pomiriti s Bogom i ljudima ako želimo primiti uslišanje svojih molitava.
AnÄ‘ela iskreno moli od Boga oproštenje grijeha za svoje roditelje, braću, sestre, roÄ‘ake, prijatelje i sve ljude na svijetu, iako znamo da su u to vrijeme roditelji već bili pokojni! Moliti, a u srcu gajiti neopraštanje ili Äak neprijateljstvo prema nekoj osobi, znaÄi gomilati rijeÄi koje Bog ne može uslišati.Šalje nam poruku da smo povezani u ovom životu, ali i u vjeÄnosti. Zar ne kažemo Äesto kako grijeh roditelja ostaje na djeci? Zato su vrlo korisne molitve za naše žive i pokojne roditelje. Blago roditeljima Äija djeca to ne zaboravljaju. Blago djeci takvih roditelja koji se drže onoga što su im roditelji usadili pa i oni svoju djecu odgajaju uvjeri i zahvalnosti Bogu.
U toj se molitvi AnÄ‘ela oslanja na predragocjenu Krv Isusa Krista, prolivenu za oprost naših grijeha, na njegovu muku koju je prihvatio iz poslušnosti Ocu, da sve dovrši za naše spasenje.
A više od svega želi nam reći da Äesto trebamo blagoslivljati Boga za sve što nam je dao i što nam daje.I zato ponovo molimo: „«Gospodine moj, prosvijetli tmine moga srca da mogu blagoslivljati Tvoje sveto Ime.“
Osmi dan: 25. sijeÄnja
Poglavlje o molitvi, br. 35-44
„Stoga, Gospodine moj, moj jedini živote i nado, molim te, udostoj se primiti ovo moje tako jadno i neÄisto srce i spaliti svaki njegov zao osjećaj i strast u žarkoj peći svoje božanske ljubavi. Molim te, primi moje osobno rasuÄ‘ivanje, svaki Äin moje vlastite volje, koja sama po sebi, jer je okužena grijehom, ne zna razlikovati dobro od zla. Primi svaku moju misao, rijeÄ i djelo, konaÄno, sve što imam u sebi i izvan sebe: sve to prinosim pred noge tvojega božanskog VeliÄanstva. I molim te da se udostojiš sve to primiti, iako toga nisam dostojna. Amen.»
I na samom kraju svoje molitve AnÄ‘ela predaje svoj život, „sve što imam u sebi i izvan sebe“, u Božje dobrostive i milosrdne ruke. Bez tog predanja naša molitva ostaje krnja. Predanje nas Äini otvorenima za sve što Bog želi udaljiti iz naših života i za sve ono što molimo i što nam On želi dati. Tim Äinom predanja ona potvrÄ‘uje u svom životu Isusovu rijeÄ zapisanu u 15. Poglavlju Ivanovog evanÄ‘elja: „Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni…Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete uÄiniti ništa.“
A ti plodovi o kojima govori Isus jesu obilježja ljubavi kako nam je ostavio sv. Pavao u 1 Kor 13, 1-13. Tu je opisana ljubav Božja koja ostaje u nama po Isusu Kristu tako da i mi možemo donositi takve plodove: strpljivost, velikodušnost, dobrostivost, poniznost, uljudnost, nesebiÄnost, mir, istinu, pravednost, opraštanje…
Molimo: «Gospodine moj, prosvijetli tmine moga srca i daj mi milost da mogu svoj život staviti u Tvoje ruke i donositi plodove koji proslavljuju tvoje sveto Ime.“
Deveti dan: 26. sijeÄnja
Poglavlje o djeviÄanstvu, br. 7-11; 15-23
„I tako, neka svaka Äuva Äisto srce i Äistu savjest od svake zle misli, od svake sjenke zavisti i zlonamjernosti, od svake nesloge i zla sumnjiÄenja, i od svakog zlog nagnuća i zlovolje. Naprotiv, neka bude radosna i uvijek puna ljubavi, i vjere, i nade u Boga. Neka ne odgovara oholo. Neka ne Äini ništa zlovoljno. Neka ne podržava srdžbu i nekane mrmlja. Neka ne prenosi ništa zlo. KonaÄno, neka ne Äini ništa što bi bilo nedostojno službenica Isusa Krista. Naprotiv, neka sve naše rijeÄi, djela i ponašanje budu uvijek na pouku i izgradnju onih koji s nama žive, rade…te imajmo uvijek u srcu goruću ljubav.“
I posljednjeg dana ove devetnice AnÄ‘ela nam poruÄuje što nam je Äiniti da po nama Crkva bude privlaÄna onima koji ne poznaju Krista jer ne poznaju EvanÄ‘elje. Poziva svoje kćeri ali i sve ljude s kojima je razgovarala, koji su je pitali za savjet, koje je tješila i ohrabrivala na pravu iskrenu vjeru u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Ta se vjera konkretizira u životu svakog kršÄ‡anina koji se trudi biti svjedokom Božje dobrote i ljubavi.
U svojim savjetima ona poziva, Äak zaklinje da jedni druge cijenimo i poštujemo kao djecu Božju. To je temelj kršÄ‡anstva, jer svi koji smo kršteni djeca smo istoga Oca. Evo AnÄ‘eline preporuke da nam bude lakše vršiti sve što Bog oÄekuje od svoje djece: „A vaše glavno utoÄište neka uvijek bude okupljanje do nogu Isusa Krista, i tu se žarko molite.“ (Zadnja Ostavština, br. 3-4)
Izdržati nam je pred Isusom raspetim na križu, u zahvaljivanju i slavljenju Boga za sva dobroÄinstva. Tu ćemo sebe vidjeti kao one za koje je ISUS prolio svoju krv. Tu ćemo molitiza one koji nas vole, cijene i podnose, kao i za one koje mi volimo, cijenimo i podnosimo, ali i za one koji nam baš nisu puno dobra u životu uÄinili, kao i za one kojima smomi uskratili ljubav i poštovanje.
I opet možemo moliti: «Gospodine moj, prosvijetli tmine moga srca i daj mi milost da mogu biti svjedokom tvoje ljubavi i dobrote prema svakom Äovjeku.“
(Pripremila s. Bogoljuba Cifrek, OSU)