USKRS JE...

Uskrs je blagdan smisla.
Danas - boluju najviše koji obiluju - bolešću besmisla.
Ali taj karcinom duše prijeti svakom tko se nađe u mrkloj tami, pritisnut objektivnošću određene situacije ili jednostavno mrakom koji se neprimjetno, nakon mnogih udaraca, uselio u čovjekovu bit.
Odjednom, no ne iznenada, dolaziš u strašnu napast da povjeruješ kako nikakav napor, iskorak, trud oko Dobrote nema smisla.
U sudaru grozote sebičnosti i ljepote apsolutnog sebedarja događa se Veliki petak.
Dok potresen, slomljen i napuknut stojim pred lešom svoga Boga propitujem svoje petke i kamo su me doveli i što me do njih dovelo.
Ali, nakon zagrobne subotnje tišine dogodi se neizostavno i neumitno Uskrs.
Tad sve biva osvijetljeno – i sve dobiva smisao u njegovu svjetlu.
Sve moje provalije, sve nagnutosti nad ponore odjednom postaju smislene i s razlogom dogođene.
Smisao, Logos useli se u čovjeka radošću kojoj ništa nije ravno...
vlč. Zvonimir Badurina Dudić, iz zbirke pjesama Golgotsko svjetlo