29. NKG - Svemogući vječni Bože, daj da ti uvijek budemo odani i tvome Veličanstvu služimo iskrena srca. Po Gospodinu.

U današnje vrijeme kad je cjelokupno naše ponašanje gotovo uvijek označeno i zadano računima i računicama, liturgija nas vraća ovom molitvom na ono što smo odlučili da pripada samo djetinjem dobu - odanosti i iskrenosti.
Pa ipak bez te dvije kvalitete nemoguće je biti kršćanin.
Od nas se i danas zahtijeva odanost, privrženost i vjernost evanđelju u svim konkretnim zadatostima života.
Odjekuje riječ «uvijek».
Ne dakle onako kako smo skloni- prigodice, kad je lako, kad smo raspoloženi, imamo volje...
Riječ „uvijek“ vrlo je zahtjevna...
Iskrenost kao usklađenost lica i srca ponekad mi dramatično nedostaje.
Čak i pred tobom Bože pokušavam biti ono što nisam...
Iskrenost je bolna vrlina, dovodi me do istine (ne samo o meni) a ona je teška ovom naraštaju koji čini sve da od Istine pobjegne ili se bar od nje duhom odmakne...
Iz ovog izričaja  učim se  paziti kome služim.
Što ili tko je moje veličanstvo?
Motiv mog djelovanja i življenja?
Pokušat ću - po Gospodinu - u iskrenosti odgovoriti sebi....