»Uršulo, želimo, primjer tvoj slijediti… Uršulo, uči nas Isusa ljubiti…«
Naš dragi blagdan sv. Uršule, zaštitnice naše Družbe i mladih, zaštitnice našega Dječjeg vrtića i Škole, slavile smo cijeli tjedan… Crkva i kuća je odjekivala mnoštvom predivnih melodija i zvukova što od onih iz vrtića, što onih malo većih iz škole, što od onih mladih…

Divno je to zajedništvo koje nam je ostavljeno u karizmi… ono zajedništvo koje je i sv. AnÄ‘ela prepoznala u sv. Uršuli i njezinim družicama… upravo je tako i naša kuća ovih dana bila tako otvorena i raspoloživa, svaki dan s nekim drugim ljudima, a sve s istom željom: da proslavimo Isusa i zamolimo zagovor sv. Uršule da nas uči slijediti njezin primjer i kroz mučeništvo svjedočiti da Isusa ljubimo iznad svega i prije svega.
Obično u subotu nakon blagdana pozovemo sve mlade gdje radimo, župe s kojima smo povezane, svećenike s kojima suraÄ‘ujemo, te sestre i mlade iz naše provincije. U ovoj Godini posvećenoga života, odlučile smo pozvati bogoslove Zagrebačke nadbiskupije s predstavom »Jedna (ne)obična priča – idem u bogosloviju«. Nakon slavlja svete mise, koju je predvodio vlč. Dubravko Škrlin-Hren, uz koncelebraciju više svećenika, bila je predstava koja je mladima približila duhovni poziv, a sve na jedan zanimljiv i duhoviti način. Doista smo se nasmijali od srca, ali i potaknuli mlade da poslije predstave potraže jednu uršulinku ili svećenika ili bogoslova i čuju svjedočanstvo poziva: kako su čuli i na koji su se način odvažili krenuti put duhovnog poziva. Bogu hvala, vrijeme je bilo predivno sunčano i naš je vrt u trenutku bio urešen mladima i iskrenim svjedočanstvima nas u duhovnom staležu. Neka svako posijano sjeme urodi stostrukim rodom, to molimo jedni drugima i mladima s kojima radimo, jer u protivnom, kako reče vlč. Dubravko u propovijedi, pšenična zrna bi mogla stotinama godina mirovati na polici ormara i nikakve koristi od njih. Ali ako ih izložimo vlazi, suncu, zemlji… ono će nestati, ali će uroditi novim rodom. Neka nam se to i dogodi. Hvala svima koji su odvojili svoje vrijeme i došli na susret, a bilo ih iz Slav. Broda, Poljica s otoka Krka, Velike Gorice i Zagreba, Kotoribe, Ivanca, okolice Varaždina i samog Varaždina. Neka sve ima odjeka u vječnosti i ako je volja Božja urodi novim uršulinskim zvanjima.