»Ne klonite duhom ako ne budete znale i mogle dostojno izvršiti ono što se traži od vas. Imajte pouzdanja i čvrstu vjeru u Boga jer on će vam u svemu pomoći. Molite ga, ponizite se pred silnom moći njegovom jer, bez sumnje, budući da vam je povjerio taj zadatak, dat će vam takoÄ‘er i snage da ga možete izvršiti, samo ako s vaše strane ne bude propusta. Radite, budite okretne, vjerujte, trudite se, uzdajte se, vičite mu svim srcem svojim i, bez sumnje, vidjet ćete divnih stvari upravljajući sve na hvalu i slavu njegova Veličanstva i na korist duša.«  (sv. AnÄ‘ela Merici)

Tim je riječima sv. AnÄ‘ela u svojim spisima ostavila uršulinkama savjet kako će djelovati bez obzira što će raditi. Treba vjerovati da je Bog onaj koji čini i da se bez njega ne može ništa.  AnÄ‘ela je znala stajati pred tajnom Božjega bića i pred vlastitom tajnom u stavu slušanja Božje čežnje za čovjekom. Tu je Duh Sveti trajno i nesmetano žuborio i natapao njeno biće, produbljujući njeno srce sve većom čežnjom za Ljubljenim. »Kad je Angela takvim srcem posjećivala svoje bližnje (…) bili su to susreti ohrabrenja, radosti, oduševljenja za dobro, za smisao, poticaji za opredjeljenje koje vodi u život, za Krista. Bili su to razgovori na čast Isusu Kristu.«  Ona je jednostavno bila svjedok vlastitim životom i djevičanskim posvećenjem. I to je bio njen apostolat. Njene su riječi izvirale iz kontemplativne povezanosti s Gospodinom, bile su melem srcima.

To želi i od svojih kćeri. Intimna povezanost s Kristom, Zaručnikom, jednostavno ih sili »da mu uvijek pjevaju u srcu, a taj nutarnji pjev pokazat će se u vanjskoj vedrini i radosti. One moraju biti sijačice radosti. Može li se zamisliti nešto snažnije što bi moglo privući duše Bogu i pomoći brojnim zvanjima da se razviju u duhovnom vrtu sv. Uršule?«  To je izvor uršulinskog apostolata.

Prvo i najvažnije jest da su uršulinske odgojiteljice zapravo duhovne majke, te kao takve trebaju nastojati oko individualnog pristupa svakoj pojedinoj osobi, upoznavajući je i razumijevajući njeno ponašanje, upisujući je u srce sa svim onim što ona jest. Nadalje, cijeniti je, brinuti se, bdjeti nad njom i nositi upravo »uklesanu u srcu, jednu po jednu, jer tako radi i postupa prava ljubav.«  Uršulinka treba ljubiti sve koji su joj povjereni istom ljubavlju, ne cijeneći jednu osobu više nego drugu, jer tko može prosuÄ‘ivati srca i tajne misli u dubini stvorenja?  Doista, odgojiti čovjeka znači odgojiti ga za ljubav, »jer čovjek raste jedino iz ljubavi i za ljubav.«

Dosljedno tome, sv. AnÄ‘ela ne želi autoritativan stav jer smatra da će se više postići nježnošÄ‡u i blagošÄ‡u negoli ljutinom i oštrim ukorom. Dakako da to ne znači slabost. Ponekad je potrebno opomenuti i ispraviti, ali to treba učiniti obazrivo, s poštovanjem i ljubavlju na prikladnom mjestu i u prikladno vrijeme. Sve to postići će se više primjerom vlastitog života, negoli riječima. Odgojiteljice trebaju biti poput ogledala jer kako bi mogle od drugoga tražiti ono što same ne čine. Sav uršulinski apostolat treba odisati radošÄ‡u i optimizmom, vjerujući da je Bog onaj koji vodi život onih koji su im povjereni i svakome daje slobodu. Stoga ni one ne smiju zahtijevati ništa na silu, nego su pozvane vjerno i brižno bdjeti nad njima »poput najbudnijih pastirica i dobrih sluškinja.«

ODGOJNE ZADAĆE ZA PEDAGOŠKU GODINU 2011/2012.

Obitelj je temeljna stanica društva i Crkve. Mjesto gdje se prenosi vjera ali i humaniziraju i socijaliziraju njezini članovi.Današnja obitelj u tom pogledu treba pomoć i crkvenih i društvenih institucija. Svojom otvorenošÄ‡u programa vrtić je mjesto gdje tu pomoć roditelj može dobiti.
U programskoj realizaciji u vrtiću roditelji, odgojitelji i djeca trebaju biti  komplementarni partneri. Odgojitelji su češÄ‡e oni koji pokazuju inicijativu i želju za kontinuiranom i učinkovitom suradnjom te o njima i najviše ovisi o uključivanju roditelja u odgojni proces u vrtiću.
Zajedničko planiranje između obitelji i odgojitelja pomaže boljim socijalizacijskim procesima kod djeteta te pomaže u kvalitetnom izgrađivanju uzajamnog razumijevanja i povjerenja.
Takvim djelovanjem ostvarujemo povoljne uvjete za razvoj dječje osobnosti, približavamo jedne uvjete drugima, ostvarujemo načelo jedinstva odgojnih utjecaja, stavljamo roditelje u ravnopravni položaj, te ostvarujemo kontinuitet odgojnog djelovanja. 
Zato bismo ove godine,potaknuti iskustvom prošle pedagoške godine, željeli produbiti tu suradnju te bi naša zadaća glasila ovako:

1. ZADAĆA
OSNAŽIVANJE SVIH SUDIONIKA ODGOJNOG PROCESA ZA RAZVOJ ZAJEDNIŠTVA KOJE DOPRINOSI CJELOVITOM RAZVOJU DJETETA

U odnosu na dijete

•    poticati djetetovo pravo  da živi u zdravoj sredini u uvjetima slobode, roditeljske  brige,  ljubavi i  odgovornosti
•    omogućiti djetetu da zadovolji svoje temeljne potrebe u ozračju u kojem se osjeća razumijevanje, sigurnost i prihvaćenost
•    kod djeteta razvijati osjećaj tolerancije, otvorenost, te brigu i zauzetost za drugačije i različite u njihovom obiteljskom i kulturalnom porijeklu
•    uvažavati  djetetovo dostojanstvo i  razvijati  njegov  pozitivni identitet (samopoštovanje)
•    zadovoljiti djetetovu potrebu za "pripadanjem" i za "ljubavlju" te na temelju tog iskustva upućivati ga na odnos, susret i autentično približavanje Bogu;

U odnosu na odgojitelje
•    planskim stručnim usavršavanjem raditi na usvajanju vještina uspostavljanja partnerstva s roditeljima
•    primjerom kao najvrjednijim odgojnim obrascem voditi dijete do iskustva kvalitetnog ophoÄ‘enja i komunikacije s djecom i odraslima, te na poseban način s Bogom.
•    stvarati situacije i aktivnosti za iskazivanje i samopotvrÄ‘ivanje djeteta, jačanje samopouzdanja i samopoštovanja
•    stvarati klimu u kojoj roditelji  slobodno, otvoreno , iskreno postavljaju pitanja izražavaju  svoju zabrinutost ili  daju  ideje

U odnosu na roditelje
•    poticati roditelje kao suorganizatore programskih sadržaja u vrtiću s ciljem nastavka takvih aktivnosti i kod kuće sa djetetom
•    uvažavati roditelja kao partnera koji može dati svoje konkretne prijedloge, sugestije za poboljšanje odgojno -obrazovnog procesa, te aktivno participirati u njemu.
•    informirati i educirati roditelje u svrhu zadovoljavanja uvjeta za ostvarivanje zadaća kroz: popularno pisane materijale za roditelje, predavanja za roditelje
•    osvijestiti roditeljima njihovu roditeljsku ulogu (otac – majka) i važan utjecaj na razvoj njihovog djeteta.
•    upoznati roditelje s osnovnim dječjim potrebama i razvojnim fazama i specifičnostima razvoja djeteta predškolske dobi putem komunikacijskih roditeljskih sastanaka, pisanim materijalima, letcima…
•    ponuditi roditeljima duhovne sadržaje kroz organizaciju zajedničkih euharistijskih slavlja, duhovnih obnova, molitvenih zajednica, izleta, hodočašÄ‡a…
•    poticati roditelje na meÄ‘usobno druženje i zbližavanje s svim sudionicima odgojno –obrazovnog procesa, te dijeljenje iskustava vezanih uz odgoj djece unutar vrtićkog i obiteljskog konteksta


Danas su djeca prepravljena raznim dojmovima i utiscima, raznim slikama s TV, velikih reklama, novina. ÄŒesto su i roditelji u zamci misleći da su ta sredstva dostatna za razvoj dječje radoznalosti pa sve rjeÄ‘e vidimo naše obitelji u prirodi,na zajedničkim izletima,u posjeti muzejima, kulturnim institucijama, kazalištima. Djeca najbolje uče izravnim uključivanjem u proces u kojem mogu nešto učiniti za sebe i drugoga, te upućujući ih na bogatstvo ljepote prirode od Boga svijeta, gradimo most prema otvaranju djeteta za one ljepote koje čovjek-opet po Božjoj volji stvara svojim djelima.

Ne smije se zaboraviti da dijete ne uči samo čineći već je i djelotvorno oponašanje izuzetno  važno. Radi se o procesu u kojem dijete u sebi preraÄ‘uje-upija ponuÄ‘en mu poticaj i kroz igru ga kreativno ponovo iznosi van. S tim u vezi ni estetski odgoj ne može biti prepušten slučaju. Djetetovo okruženje treba biti osmišljeno tako da ono uočava, prihvaća i stvara lijepo. Sadržaje trebamo tražiti osim u ljepotama prirode u brojnim djelima raznih grana umjetnosti.
Rastući u takvom okruženju, služeći se primjerenim estetskim poticajima i sredstvima djeci se daje prilika da i sami stvaraju i razvijaju svoje stvaralačke snage koje iz njih prirodno izviru.
Tako odgajamo znatiželjno dijete koje promatra i istražuje te tako upoznaje prirodno i kulturno okruženje, shvaća njihovu vrijednost, postaje osjetljivo za probleme i otkriva radost življenja. U skladu s tim Pablo Picasso je rekao kako su sva djeca umjetnici, a problem je kako da to ostanu onda kada odrastu.
Upravo želeći da vrtić bude mjesto otkrivanja i poticanja djetetovih kreativnih potencijala (u takvom okruženju) naša će zadaća izgledati ovako:

2. ZADAĆA
ZADOVOLJITI DJETETOVU PRIRODNU RADOZNALOST I INTERES ZA LJEPOTU OD BOGA STVORENOG SVIJETA U OSMIŠLJENOM I ESTETSKO - KULTURNOM POTICAJNOM NEPOSREDNOM OKRUŽENJU

U odnosu na dijete
-    omogućiti djetetu svestrani razvoj temeljen na neposrednom iskustvu: u baratanju, istraživanju mogućnosti osmišljenih poticaja bez straha od pogreške, uviÄ‘anju svojstava, detalja i poruke, eksperimentiranju, zaključivanju te napose kreativnom izražavanju
-    omogućiti da dijete uživa u procesu otkrivanja svoga okruženja
-    ohrabrivanje sputane i nesigurne djece da isprobaju, otkriju i odluče sami
-    poticati dijete na samostalnost
-    hvaliti dječje uratke, kreativne forme i zajednički u njima uživati
-    poštovati individualne razlike i sklonosti djece
-    otkrivati značenje i poruke u dječjim kreativnim radovima te na njima graditi  uvoÄ‘enje budućih poticaja
-    kroz stvaralačku igru, te književno-umjetničke i biblijske tekstove poticati kod djece razvoj istinskih kvaliteta čovjeka

U odnosu na odgojitelja
-    primjerenim materijalnim i socijalnim okruženjem utjecati na djetetov osjećaj sigurnosti i stabilnosti
-    stvarati ozračje u kojem se ostvaruju autentični oblici prosocijalnog ponašanja
-    njegovati kvalitetnu govornu komunikaciju koja postaje poticaj na kulturno ponašanje djeteta
-    stvarati kontekst u kojem dijete ima neprekidno izvor moralno-kulturnih vrijednosti
-    organizirati proces u kojem će dijete kontinuirano biti u doticaju sa kulturnim poticajima (djela književnosti, likovne, glazbene i scenske kulture)
-     senzibilizirati dijete za različitost i ljepotu zajedničkog življenja u različitosti kroz razvijanje pozitivnog stava o važnosti svakog pojedinca u procesu prenošenja kulturne baštine
-    razvijati kod djeteta pozitivne stavove u odnosu Bog-čovjek-priroda-kulturno okruženje
-    biti otvoren za roditeljske inicijative i utjecaje

U odnosu na roditelje

-    tražiti podršku i pomoć roditelja u realizaciji ove zadaće (likovne reprodukcije, glazbena djela, ponude kazališnih kuća)
-    aktivno sudjelovanje roditelja kroz prezentaciju umjetničkih zanimanja i poslova vezanih za kulturu
-    organizirati zajedničke eko-akcije u vrtićkom okruženju(djeca-roditelji-odgojitelji
-    osmisliti načine kako prezentirati roditeljima postignuća djece iz skupine te roditeljima omogućiti da i kućne uratke djece prezentira drugima
-    i dalje tražiti atraktivne načine i poticaje za rado uključivanje roditelja

Marijin mjesec svibanj


Euharistijsko slavlje u vrtiću