Rimska unija

Rimska unija Reda sv. Uršule

GENERALNA KUĆA U RIMU
Unione Romana dell'Ordine di S Orsola
Casa Generalizia
Via Nomentana 236
00162 Roma
E-mail: sgorosu@ursulines-ur.org
Tel.:06 86 22 181
0771 599 148 ( Fondi)
Fax:06 860 2769

Iako su prve Anđeline kćeri živjele bez klauzure, u obiteljima, one su se okupljale na redovne susrete. Tako na primjer: svakog prvog petka u mjesecu dolazile su u zajedničku crkvu i od zajedničkog duhovnog oca primale svetu pričest. Okupljale su se zajednički na ispovijed, na čitanje i tumačenje Pravila, na duhovnu konferencu, te prilikom smrti koje sestre. Njihove su ih glavarice redovno posjećivale da po Anđelinu savjetu vide kako su, jesu li preopterećene, postupaju li s njima njihovi kućni poglavari pravedno, imaju li u vlastitim obiteljima problema gledom na zvanje. Kada im je Crkva povjerila katehizaciju, i one su se postupno udruživale u vidu boljeg apostolskog djela. U Milanu ih je sv. Karlo Boromejski i juridički kongregirao i načinio drugo Pravilo, dok je za Bresciu Anđelino Pravilo prilagodio novim potrebama. Samostani u Francuskoj osnivali su nove kuće koje su se opet "rojile" po istom principu. Spomenimo samo samostan u Lyonu. Iz te zajednice neposredno i posredno izraslo je veliko stablo s nekih 95 samostana. Slično je sa samostanima u Parizu, Bordeauxu, Dijonu, Toulousu.

Krajem 19. stoljeća postoji oko 300 autonomnih samostana diljem svijeta, s različitim običajima i odijelima, ali s istim odgojnim djelom, istim duhom ljubavi prema Bogu i revnosti prema dušama, s istom pobožnošÄ‡u prema sv. AnÄ‘eli. Već su u drugoj polovici 18. st. poduzeti koraci i dopisivanja za kanonizaciju Utemeljiteljice, te se meÄ‘u samostanima stvorilo duboko duhovno jedinstvo. Sv. AnÄ‘ela kanonizirana je 1807. g., a na poticaj duhovnika iz Blois u Francuskoj, vlč. François Richaudeaua, 25. srpnja 1866. postavljen je njezin 5 m visoki kip u Baziliku sv. Petra. Isti duhovnik takoÄ‘er predlažeda samostani izmjenjuju svake tri godineokružnice da bi   se saznalo o životu i radu ostalih. Izmjenjuju se iskustva i odgojni materijali. On je takoÄ‘er potaknuo da bi došlo i do izvjesnog juridičkog jedinstva. I kad su nakon objedinjenja Italije, 1870. godine, bili ugroženi samostani u Rimu i Calviju, brojčano jak samostan iz Blois u Francuskoj šalje im pomoć u osoblju, jer redovi više nisu smjeli primati nova zvanja. Tako je nastala prvo mala "unija" Blois-Rim-Calvi, da bi Sv. otac Leon XIII. potaknuo sve samostane da se ujedine. Dne 15. studenoga 1900. g. u Rimu je održan prvi Generalni kapitul ili skupština, te je u uniju pristupilo 63 samostana sa svih kontinenata. Tako je stvorena Rimska unija sa središtem u Rimu, usmeno odobrena 28. studenoga iste 1900. g. Za generalnu glavaricu biva izabrana M. Julijana Aubry iz Blois, duša tog pokreta. Njezine su savjetnice bile Njemica, Amerikanka, Francuskinja i Talijanka. Tijekom 20. st. broj pridruživanja je sve više rastao. Samostani su napuštali svoju autonomiju, stvarale su se provincije koje meÄ‘usobno prema potrebi suraÄ‘uju, a u skladu s novim Konstitucijama Rimske unije, čak i razmjenjuju članove.

Misionarski žar oživljuje taj institut te su utemeljene nove misije u Kini, Tajlandu i Peruu. Danas Rimska unija broji oko 2260 sestara u 37 zemalja. Razdijeljena je na 27 provincija s 259 kuća, jednom misijskom grupom i tri zajednice koje izravno zavise od Generalata. Generalno vijeće čine Generalna majka, šest generalnih savjetnica te ekonoma i tajnica. I one su slika internacionalnosti ne samo Rimske unije, nego i čitave velike obitelji sv. AnÄ‘ele.

Varaždinski samostan, utemeljen 1703. godine, stupio je u Uniju 1927.

»Rimska unija Reda sv. Uršule, jedna od grana duhovne obitelji koju je osnovala sv. AnÄ‘ela Merici, jest interncionalni redovnički Instit papinskog prava, u kojem se kontemplacija i apostolat meÄ‘usobno prožimaju i oživljuju. U uršulinskom je pozivu zajednički život od bitne važnosti.« (Konstitucije tč. 1.)

Već gornji prikaz zemalja u kojima djeluju uršulinke raznih ogranaka dovoljno jasno pokazuje snažnu značajku internacionalnosti Reda sv. Uršule, ali i svjetovnog ogranka Družbe sv. Uršule koji je takoÄ‘er prisutan u nekoliko zemalja. Godine 1524. sveta je AnÄ‘ela hodočastila u Svetu Zemlju i tamo su joj se proširili vidici, jer je naišla na razne narode i prepoznavala da svi potječu iz jedinstvenog Izvora, Boga svih naroda i rasa. Sigurno tada nije mogla nazrijeti da će se Božje djelo, koje joj je u viÄ‘enju bilo pokazano, doista proširiti do krajeva svijeta, i da će jedna od njezinih najodličnijih duhovnih kćeri, bl. Marija od Utjelovljenja Guyart, biti prva žena misionarka koja će preploviti i veliki Ocean da bi na novo-otkrivenom kontinentu širila EvanÄ‘elje, a s EvanÄ‘eljem prosvjetu i kulturu. AnÄ‘ela je bila žena velikog duha, i nije se bojala budućnosti. Stoga je mogla dati ovaj mudar ali smioni savjet: »Ako bi se dogodilo da se prema vremenima i potrebama odrede novi propisi ili da se što promijeni, učinite to razborito i uz dobro savjetovanje. A vaše glavno utočište neka uvijek bude do nogu Isusa Krista… On će vas prosvjetljivati i poučavati kao pravi i dobri Učitelj u svemu što vam je činiti.«

Upravo iz tog smjelog dopuštenja niknuli su toliki ogranci poput stabla s brojnim bujnim granama, s brojnim narodima i jezicima. U cijeloj velikoj AnÄ‘elinoj obitelji neprestano se provodi »aggiornamento«, o kojem je progovorio papa bl. Ivan XXIII. Družba je prošla nevjerojatne oblike, od posve svjetovnog oblika posvećenosti preko grupiranih (kongregiranih) sestara do stroge klauzure, a onda opet, nakon Drugog vatikanskog sabora, s prilagoÄ‘enom klauzurom u otvorenost Crkvi i svijetu. Danas se sve više i više uključuju laici u život uršulinskih zajednica. Tu su u mnogim zemljama grupacije »Bivših uršulinskih učenica«, uključene u udruge »Serviam«, što se okupljaju na susrete već prema dogovoru u raznim zemljama u vidu meÄ‘usobnih ohrabrenja za socijalni i karitativni rad. Postoje i tzv. »Pridruženi«, koji dublje ulaze u uršulinsku karizmu i djeluju najčešÄ‡e u uršulinskim školama, i »Dragovoljci« koji se stavljaju na raspolaganje za služenje u pojedinim prigodama. Stvaraju se meÄ‘unarodne mreže meÄ‘u školama i ostalim odgojnim djelima. U Hrvatskoj provinciji sve jače dolaze do izražaja »Prijateljice i Prijatelji sv. AnÄ‘ele«, koji na svojim radnim mjestima ili u kući provode odgojne savjete sv. AnÄ‘ele i oko sebe šire mir i pomirenje.

Generalna skupština (kapitul) Rimske unije iz 2007. godine »upućuje snažan poziv na veću meÄ‘unarodnu suradnju i solidarnost, kako bi se ponudio svijetu alternativni model mondijalizacije«. Tako se nastavljaju i proširuju razmjene članova u vidu pomoći i iskustava. Na svakoj se razini (kuće, provincije, generalna uprava) ostvaruje velika molitvena ali i materijalna potpora za svaku ugroženu provinciju ili kuću: ratovi, vremenske nepogode, kataklizmi, kao što je bio tsunami, orkani, suše ili poplave, potresi ili požari koji su zahvatili samostane ili škole, ili su pogodili siromašne ljude s kojima uršulinke žive i rade, raduju se i trpe. Svaka je provincija pozvana pomoći gdje zatreba. Kapitul takoÄ‘er poziva da se mlade članice formiraju za internacionalnost, a potiče ih se na iskustvo života u drugoj kulturi. Naglašava se učenje stranih jezika i uz odreÄ‘ene prigode posjet drugim provincijama.

Od skromnih početaka prvog sekularnog instituta što ga je utemeljila sv. AnÄ‘ela Merici u Bresci 1535. godine, pod nazivom Družba sv. Uršule, razvilo se veliko stablo meÄ‘unarodnog značaja. Ta velika obitelj sv. AnÄ‘ele obuhvaća Red sv. Uršule, u koji ulaze Unije (Rimska, Kanadska, Irska, Chatam, Unija sv. AnÄ‘ele Merici, Malet u Francuskoj), Kongregacije, autonomni samostani, Federacija uršulinki njemačkog jezika, Federacija Svjetovnih instituta sv. AnÄ‘ele u Francuskoj i Italiji, ili Družbe (Sv. AnÄ‘ele Merici, Mantova, Družba sv. Uršule u Bresci, u Veroni). Rimska unija ima devizu u grbu: SOLI DEO GLORIA. To se geslo ostvaruje u najraznovrsnijim oblicima svestranog odgoja svake pojedine osobe povjerene uršulinkama, u vidu evangelizacije, kako bi kultura života, kultura plemenite ljudskosti prokrčila put pravdi i miru.

Danas u svijetu na svim kontinentima djeluje više od 45 ogranaka, te je Uršulinski red zajedno sa sekularnim institutima jedan od najrazgranatijih u Crkvi. Hrvatske uršulinke pripadaju najsnažnijoj grani Rimske unije koja broji oko 2260 redovnica u 37 provincija.

Razni ogranci sve se više susreću na meÄ‘unarodnim susretima, tečajevima, seminarima oko lika sv. AnÄ‘ele ili uz važne obljetnice, a najčešÄ‡e to biva u Rimu, uz Rimsku uniju, koja je u većini slučajeva inicijator i organizator tih skupova. U misijskim zemljama uglavnom djeluje više ogranaka zajedno. Sveta bi AnÄ‘ela rekla: »Insieme« – »Zajedno.«