Ursulinke.hr - HRVATSKA PROVINCIJA URŠULINKI RIMSKE UNIJE

RoÄ‘ena je 17. sijeÄnja 1875. u Äakovu od oca Janka – Ivana i majke Slave roÄ‘. Hrvat. Otac joj je rano umro, u 30 god. Å¾ivota. Imala je sestru i dva brata. »Oba djeÄaka su umrla, a djevojÄice, melita – Justina i Jerina – Matilda, ostale su s majkom koja je ostala udovica u 23 godini. Nakon pet godina udovištva udala se za poruÄnika Ljubomira pl. RadojkoviÄ‡a, te se s djevojÄicama preselila u Zagreb, gdje joj je otac Mirko Hrvat bio od 1861. narodni zastupnik, da bi 1883. g. postao predsjednik Hrvatskog sabora.«
Prije odlaska u Zagreb djevojÄice su pohaÄ‘ale školu kod sestara sv. KriÅ¾a u Äakovu, a u Zagrebu ih je djed poslao sestrama milosrdnicama da prime što bolji odgoj i naobrazbu. Od 1885. Jerina pohaÄ‘a i Glazbeni zavod u GunduliÄ‡evoj ulici. Bila je vrlo nadarena i svestrano izobraÅ¾ena. Ipak je djed Dragutin Boellein bio zabrinut zbog posvemašnjeg zanemarivanja vjerske prakse. Djed Mirko i majka bili su potpuno indiferentni prema vjerskim stvarima. »No jedan je poseban dogaÄ‘aj obiljeÅ¾io mladu Jerinu za Äitav Å¾ivot: dne 1. svibnja 1887., u crkvi Sv. Vinka, primila je sakramenat prve priÄesti. DoÅ¾ivjela je mistiÄno iskustvo Boga duboko prisutnog u svojoj duši, te je u tom stanju ostala nekoliko sati, posve otrgnuta od svega stvorenoga.« Od tada se Jerina sve više otvarala BoÅ¾jem djelovanju i s punoljetnošÄ‡u poÄela obavljati vjersku praksu. PridruÅ¾ila joj se i sestra Melita. Kad im je pooÄim, kao Äasnik, dobio premještaj u Budimpeštu cijela obitelj se preselila u Peštu. Tu je kod Jerine dozrela svijest o posebnom izabranju: shvatila je da ju Bog poziva na apsolutno predanje u Njegovu sluÅ¾bu. OdluÄila je stupiti u uršulinski samostan u VaraÅ¾dinu kamo je stigla 4. travnja 1904. g. u tridesetoj godini Å¾ivota. Jednostavno je otišla, ostavivši majci samo poruku gdje se nalazi. Majka joj nikada nije napisala ni rijeÄ, niti ju je ikada posjetila, ali joj je poslala potpunu opremu kao za udaju.
U novicijatu je Jerina dobila ime Marija Klaudija od Bezgrešnog zaÄeÄ‡a. Nakon zavjeta 1906. dobila je sluÅ¾bu u školi: sviranje, crkveno i narodno pjevanje, njemaÄki jezik. Tijekom godina vršila je i druge duÅ¾nosti: glavarica samostana i ravnateljica škole, odgojiteljica novakinja i mladih sestara, ekonoma, tajnica. Bila je od svih obljubljena, iako je bila zahtjevna.
God. 1929. po posebnom BoÅ¾jem nadahnuÄ‡u, prikazuje se za Å¾rtvu za obraÄ‡enje Rusije. 1941. obolijeva od tifusa. Trpjela je kao blago janje bez ijedne prituÅ¾be, strpljivo, herojski, bez zahtjeva. Umrla je 3. veljaÄe 1952. godine. Odmah se pronio glas: »Umrla je svetica!« Jedna joj je uÄenica stavila na grob ploÄu s natpisom:
»3. II. 1952. Umrla je na glasu svetosti MAJKA KLAUDIJA BOELLEIN. Prošla je svijetom ÄineÄ‡i dobro.«

A. Ulman, M. Klaudija, reljef u VaraÅ¾dinu

Poticajne misli

RODIO SE BOG I COVJEK USRED STAJICE,
RUMEN CVIJETAK, DRAGI SINAK SVETE DJEVICE.
A MIR LJUDMA DOBRE VOLJE NA NIZINI TUJ!

Godina XXI., br. 56
VaraÅ¾din, BoÅ¾iÄ‡ 2014. Uršulinska 3; 42000, p. p. 162
Tel.: 042 211-808; E-mail: sr.klaudija.duran@gmail.com
Svi moji dragi Prijatelji i Prijatelji Sluzbenice Bozje Majke Klaudije!
Evo nam nama najdraÅ¾e svetkovine BoÅ¾iÄ‡a, koja doista razveseljuje i najtuÅ¾nije srce. To je blagdan siromaha, to je svetkovina onih koji nikoga nemaju, ali koji svu svoju nadu stavljaju u Boga, kako govori sv. AnÄ‘ela. Svake nedjelje molimo u ispovijesti vjere: Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se od Marije Djevice i postao Äovjekom. Radi mene i tebe postao je siromah, ranjivo dijete, siromah za siromahe, prebogat za sve one koji mu s pribliÅ¾e. Sv. Pavao nam govori da je On, koji je bio bogat za nas postao siromašan da se mi njegovim siromaštvom obogatimo. Ne klonimo stoga duhom. Mnogima je doista vrlo teško: jedni nemaju posla ni zarade, drugi ne dobivaju redovno zasluÅ¾enu plaÄ‡u, toliki imaju tek toliko da preÅ¾ivljavaju, no gotovo svi govore da se Bog Äudesno brine za njih. Potrebe su goleme, i Äestitajmo Gospodinu što ima bezbrojne duše što se odriÄu kako bi drugima pomogli. A to uglavnom nisu bogati, veÄ‡ oni koji imaju srca i koji su sami barem koji puta u Å¾ivotu osjetili što znaÄi nemati. Bogati, naÅ¾alost, Äesto nemaju to iskustvo. Sv. otac nas poziva da budemo Crkva siromaha za siromahe. Vidimo na koje se sve naÄine pomaÅ¾e: kakvi pothvati, kako se i mladi ukljuÄuju u istinska djela ljubavi, pa Äak i mala djeca. Radosno sam gledala lijepe Äestitke što su ih naÄinila naša djeca 1. razreda i mališani u vrtiÄ‡u zajedno sa svojim tetama i uÄiteljicama. I to su kupovali roditelji i posjetitelji naše crkve da se pomogne siromašnima. Da zajedno s anÄ‘elima mogu pjevati pjesmu Slava Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!                                    (Ovo su anÄ‘elÄiÄ‡i iz jaslica u našoj crkvi, rad prof. Lojzike Ulman 1988. g., terakota)
No uz ovo materijalno siromaštvo postoji ono drugo: siromaštvo duše, sljepilo za potrebe drugih, kad se radije daju silni novci psima i maÄkama za biranu hranu i njegu, a nema se srca za djecu koja u tolikim zemljama umiru od gladi. No još je jedno drugo siromaštvo, koje bih nazvala bijedom: grijeh koji Äovjeka sapinje u okove smrti. ÄŒuli ste i Äitali što nam je priredilo rijeÄko kazalište upravo za dan pada Vukovara, za dan u kojemu krvare tolike rane stradalnika: branitelja, roditelja, koji Ä‡e moÅ¾da i umrijeti a da nisu saznali gdje im je nestao sin, kad se susreÄ‡u u gradu zloÄinci, što se slobodno šeÄ‡u, Äak su i na poloÅ¾ajima! Ti se nesretnici – i redatelji i glumci – na najbesramniji naÄin rugaju našim braniteljima i našim svetinjama: hostiji, kriÅ¾u, Majci Isusovoj, a oni na vrhu šute, dopuštaju jer je to umjetniÄka sloboda!!! To je sloboda?! Najgore robovanje sotoni i svojim poÅ¾udama! Umjetnost?! Ogavnost, besramnost i bezumlje, javni nemoral! Koliko moramo moliti za Domovinu, za obraÄ‡enje svih stanovnika. I naše katoliÄke obitelji: koliko je grijeha u njima, a onda se pitamo zašto nam ide tako. Zlo, grijeh, uvijek je protiv Äovjeka, jer se gubi osjeÄ‡aj za razlikovanje dobra i zla. Molimo Gospinu krunicu, krunicu BoÅ¾anskog milosrÄ‘a, s ciljem da svi progledamo. Samo nam svjetlo Duha Svetoga moÅ¾e raspršiti tamu srca. Posebno ga molimo za izbore 28. prosinca. Odazovimo se, kako nas pozivaju i naši biskupi, da što više glasova dademo za dobro. Nije svejedno tko Ä‡e nas voditi. Osoba koja misli samo na fotelju i veliku plaÄ‡u i mirovinu, ili osoba kojoj je na srcu dobro naroda. Duhovno i materijalno. Koja Ä‡e, unatoÄ mišljenju Europe i domaÄ‡ih „sinova“, znati reÄ‡i stop bezakonju i grijehu, koja neÄ‡e dopustiti da se najveÄ‡oj veÄ‡ini graÄ‘ana vrijeÄ‘aju, blate i gaze najveÄ‡e svetinje. Ne zaboravimo naše branitelje, koji su nam priskrbili našu divnu Domovinu, ni naše zatvorene generale i ostale koji nisu napadali, nego samo branili Dom i Rod.
A sada krenimo tragom M. Klaudije, velike SluÅ¾benice BoÅ¾je. Nisam nikada napisala da sam bila s kardinalom Angelom Amatom, koji je odgovoran za kauze svetaca. U nekoliko reÄenica ocrtala sam mu njezin lik. Bio je vrlo zadovoljan i rekao mi je da samo nastavimo s radom i molitvom da bi i ona bila stavljena na oltar.
Veliku je radost doÅ¾ivjelo Äakovo, kada je 15. studenoga bilo otvorenje Dvorane „Majka Klaudija“. Na prijedlog gÄ‘e Slavice RatinÄeviÄ‡ da se dvorana koju kane urediti nazove imenom Majke Klaudije, te nakon pristanka g. Å¾upnika, preÄ. Tomislava Ä†orluke, i vlÄ. kapelana Josipa LevakoviÄ‡a, Slavica, njezin sin Ivan Pavao i otac, g. Mladen ÄakoviÄ‡, poÄeli su s intenzivnim ureÄ‘ivanjem lijepe dvorane od cigle s boltama. Kad su radovi bili skoro završeni, Slavica je sa sinom u VaraÅ¾dinu snimila sve što je bilo povezano sa Å¾ivotom M. Klaudije. Došla mi je ideja zamoliti našu VaraÅ¾dinsku slikaricu, gÄ‘u Silviju BenkoviÄ‡, da naÄini lijepi portret. I BoÅ¾jim je blagoslovom uspio. Ulje na platnu, 150 x 100 cm, s krasnim okvirom. Vidjeli su ga posjetitelji naše uršulinske crkve prije negoli je dobrotom jednoga vozaÄa prevezen u Äakovo. U katedrali je bila sveta Misa uz mnoštvo svijeta, a ja sam umjesto propovijedi imala nagovor o M. Klaudiji. Velik dio vjernika došao je u dvoranu za blagoslovkoji je obavio preÄ. g. Å¾upnik. Zbor mladih izveo je dijaloški prikaz njezina Å¾ivota, kao da govori javni biljeÅ¾nik, g. Pavao RatinÄeviÄ‡, zet obitelji ÄakoviÄ‡ koja je kupila kuÄ‡u u kojoj se rodila mala Jerina (Irena) Matilda, 17. sijeÄnja Svete 1875. godine. Ta je obitelj izvanredno sretna zbog prisutnosti M. Klaudije u tolikim dogaÄ‘ajima njihova Å¾ivota. U sobi gdje je roÄ‘ena djeluje javno biljeÅ¾ništvo. Slavica je dala naÄiniti krasne panoe tiskane na bijeloj ceradi s fotografijama i tekstovima M. Klaudije, i sve bogato i ukusno ukrasila cvjetnim
aranÅ¾manima. Opet sam govorila o M. Klaudiji, a bilo je i svjedoÄanstava
         Silvija BenkoviÄ‡: M. Klaudija

nekoliko osoba o pomoÄ‡ima naše nebeske prijateljice. Slijedilo je druÅ¾enje uz bogati domjenak. Vrlo sam zahvalna NaveÄer u 20 sati imala sam jednosatni intervju na Radiju Effata-Äakovo. SlijedeÄ‡i sam dan išla na Å¾upu Kuševac i na filijalu sv. Ivana u ÄakovaÄkim Ivanovcima, gdje su ljudi slušali s velikom radošÄ‡u. Tamo me je pozvao spomenuti vlÄ. Josip, koji je dan ranije preselio kao novi Å¾upnik, a zamijenio ga je vlÄ. Davor. Dvije noÄ‡i bila sam gost dragih sestara Sv. KriÅ¾a i vidjela njihov divan rad. Mogla sam im zahvaliti što su njihove sestre utkale u dušu male djevojÄice Jerine dok je kod njih pohaÄ‘ala prva tri razreda škole.
Prije posjeta Äakovu bila sam u Rijeci na VeÅ¾ici u Å¾upi sv. Male Terezije, kamo me je pozvao takoÄ‘er vrlo revni mladi sveÄ‡enik, vlÄ. Ivan ŠariÄ‡. On je još kao sjemeništarac s drugom trojicom bio štovatelj M. Klaudije. Susreti s vjernicima bili su divni, i mislim da je M. Klaudija osvojila mnoga srca. U tu crkvu ove godine na Josipovo preneseni su zemni ostatci njihova Å¾upnika, koji je crkvu i izgradio, mons. Adama Mucchtina, i koji je svojom svetošÄ‡u i neumornim radom opeÄatio taj dio Rijeke. O M. KozuliÄ‡, utemeljiteljici sestara Presv. Srca govorila je sestra koja vodi kauzu, a prikaz Å¾ivota o. Vendelina Vošnjaka predstavio je o. Ivan s Trsata. Tako su vjernici veÄ‡ navikli na druÅ¾enje sa svojim svecima. U Rijeci sam boravila kod sestara sv. Vinka, te sam im rekla kolike je milosti M. Klaudija dobila u njihovoj crkvi u Zagrebu na dan prve svete priÄesti (o tome malo kasnije).

17. sijeÄnja 2015. godine navršava se
140-obljetnica rodenja majke klaudije
Ove godine uz njezin smrtni dan (3. veljaÄe) zamolila sam voditelje Hrvatskog Radio-Vatikana da, kao i svake godine, reknu nekoliko rijeÄi o njoj, a sama sam napisala ovo što Å¾elim s vama podijeliti.
BOGOJAVLJENJA U Å½IVOTU SLUÅ½BENICE BOÅ½JE M. KLAUDIJE BOELLEIN
Sveta Crkva na poÄetku svake godine stavlja pred oÄi vjernika svetkovinu Bogojavljenja, kada Otac objavljuje svoga JedinoroÄ‘enca Trima Kraljevima, a po njima i svim narodima. Takvih bogojavljenja u Isusovu Å¾ivotu bilo je mnogo: njegovo krštenje, kada OÄev glas nad njim govori: Ti si Sin moj! Ljubljeni moj, koga sam odabrao! (Mk 1,11); to su sva Isusova Äudesa i boÅ¾anstveni nauk, preobraÅ¾enje na Taboru s novom porukom za uÄenike: Ovo je Sin moj ljubljeni! Njega slušajte! (Mt 17,5). Bogojavljenje Posljednje veÄere: Uzmite me! Blagujte me da imate Å¾ivot, Å¾ivot u izobilju, Å¾ivot vjeÄni (Iv 10,10; 3,15; 6,27.54;17,2). Bogojavljenje na KriÅ¾u: Ovaj bijaše Pravednik! (Lk 23,47). Ovaj bijaše Sin BoÅ¾ji! (Mt 27,54). I najveÄ‡e bogojavljenje: UskrsnuÄ‡e i proslava UzašašÄ‡a kada je sjeo s desna Ocu.
Bog nastavlja svoja bogojavljanja i u povijesti Kristove Crkve. Objavljuje se svakom Äovjeku u glasu savjesti, ali i na razliÄite neoÄekivane naÄine. Objavljuje se Äak i maloj djeci. ÄŒesto je to „bogojavljenje“ kod prve priÄesti, u pozivu i odazivu u Njegovu sluÅ¾bu, u jakosti koju daje svojim muÄenicima.
I hrvatska uršulinka, SluÅ¾benica BoÅ¾ja Majka Klaudija Boellein, imala je svoja „bogojavljanja“. RoÄ‘ena je u Äakovu i krštena isti dan, 17. sijeÄnja Svete 1875. godine kao Jerina-Irena Matilda. Kao simbol, bila je to druga nedjelja po Bogojavljenju, kada je Crkva slavila Presveto Ime Isusovo. VeÄ‡ kao malo dijete u kolijevci vidjela je hostiju i znala da je to Isus. I kad je s tri godine ostala bez dobrog oca Janka uz dosta tvrdu i nerelioznu majku, lijepu i uglednu Gloriju, imala je jedinu utjehu u dobrom „didici“ Dragutinu Boelleinu, koji joj je vjerniÄkim Å¾ivotom bio „bogojavljenje“. No zbog majÄine preudaje bila je odvojena od njega i od Äakova, od dobrih sestara Sv. KriÅ¾a i svojih prijateljica. Nastavila je školovanje u Zagrebu, kod sestara sv. Vinka, koje su je vodile pod imenom Jeronima. Tada joj se Isus na Äudesan naÄin objavio u njihovoj crkvi. Bio je to opet Dan Gospodnji. Imala je 12 godina. Za stare je narode za djevojÄice to bila dob zrelosti, Äesto i vrijeme udaje. I za mladu Jerinu bio je to dan i Äas duhovne zrelosti. Taj je dan primila je prvu svetu priÄest. MoÅ¾da ju je priÄestio vlÄ. Josip Lang, kasnije sveti biskup i kandidat oltara, jedan od trojice vjerouÄitelja na školi. Njega je izabrala za ispovjednika, i on joj je u nekoliko navrata pomogao u velikim teškoÄ‡ama u odnosima s majkom. O tom danu kao redovnica, na molbu poglavara, napisala je ovo:
„Veliku sam milost primila na dan prve sv. PriÄesti, 1.V.1887. Kroz nekoliko sati bila sam posve odsutna zemaljskom Å¾ivotu, otrgnuta svemu stvorenome, a proniknuta prisutnošÄ‡u BoÅ¾jom. OsjeÄ‡ala sam Boga u sebi. SreÄ‡a moja bila je neopisiva. Tu istu milost primila sam još dvaput u Å¾ivotu.“
Ovo je „bogojavljenje“ bilo uvertira za brojne BoÅ¾je pohode. UnatoÄ mnogih nevolja, provodila je nepomuÄ‡eni duhovni Å¾ivot. Uslijedilo je bogojavljenje poziva pred kipom Bezgrješne Djevice u Budimpešti. Bog joj je u trenu pokazao svoju volju. Novcem kojim je trebala iÄ‡i na trÅ¾nicu, kupila je kartu za VaraÅ¾din. Stupila je u uršulinski samostan 4. travnja 1904. godine, prije 110 godina. Primila je ime Marija Klaudija od Bezgrješnog zaÄeÄ‡a.
A tada je i zajednica sestara, zajedno s uÄenicama, doÅ¾ivljavala po njoj brojna „bogojavljanja“. Djevojke i djevojÄice odmah su osjetile svetost koja je iz Majke Klaudije zraÄila. Vidjele su sjaj u njezinim oÄima, milinu pogleda koji je ulijevao povjerenje, neprolazni smiješak na usnama, posebnu finoÄ‡u, strpljivost i blagost u svim postupcima. Nikada ih nije korila, niti ikada podizala glas, a uvijek je bila spremna pomoÄ‡i, utješiti, zagovarati kad nisu bile marljive, paÅ¾ljive ili fine u ophoÄ‘enju, i time zasluÅ¾ile kaznu. Jedna drugoj su govorile: Ona je najsliÄnija Isusu… O kako je sveta… Dobra Majka Klaudija… Ona dolazi kao BoÅ¾ji anÄ‘eo i rješava u trenu probleme … RoÄ‘ena majka ne moÅ¾e biti bolja od nje… Pratile su pomno svaki njezin Äin, upijale i pamtile svaku rijeÄ, te su sve što su vidjele i Äule i same primjenjivale u svom kasnijem Å¾ivotu supruga i majki.
I sestre su joj dolazile s velikim povjerenjem. Mnoge su posvjedoÄile da nikad nije ni u najmanjemu povrijedila ljubav. I za njih je bila bogojavljenje veÄ‡ u Äasu kad je stupila u samostan kao prelijepa osoba duhovno izgraÄ‘ena Duhom BoÅ¾jim. Uslijedilo je njezino najveÄ‡e bogojavljenje kad je Isus 1929. g. od nje izrijekom traÅ¾io da se Å¾rtvuje za obraÄ‡enje Rusije. Nakon spremnog pristanka, na nju su se sruÄile sve patnje i poniÅ¾enja, kako je sama priznala glavarici. I opet je svima bila bogojavljenje predanošÄ‡u, mirom, uronjenošÄ‡u u Boga, ali posve otvorenom za potrebe bliÅ¾njih i praktiÄnom u svemu. Bila je prisutnost koja je upuÄ‡ivala na nadnarav. Cijeli redovniÄki Å¾ivot promatrala je BoÅ¾ja savršenstva, ali od svih njih, priznaje, doÅ¾ivjela je najviše Njegovu ljubav. Od nje je Å¾ivjela, nju je širila na druge svakim svojim Äinom, svakom rijeÄju. Jednom joj je ta Ljubav progovorila s divnog raspela da je ohrabri na Å¾rtvu. Shvatila je da je Bog ljubav i kada vrši pravednost. Od tih „bogojavljenja“ i drugi su Å¾ivjeli.
Umrla je u 78. godini Å¾ivota, u nedjelju, 3. veljaÄe 1952., prije 63 godine, u tri sata poslije podne. Poput Isusa. Izdahnula je bez samrtne borbe, a glava joj se naklonila na stranu, kao da i ona kaÅ¾e s Isusom: “Svršeno je!“. Bilo je to bogojavljenje za sestre kojima je u tom konaÄnom Äasu doista naliÄila na Isusa, Å¾rtveno janje. Bilo je to i njezino zadnje i najsnaÅ¾nije bogojavljenje Ljubavi koja joj je zasjala u svoj svojoj milini i slavi.
Odmah se VaraÅ¾dinom pronio glas: Umrla je svetica! Jedna VaraÅ¾dinka, koja je kasnije postala ugledna Älanica redovniÄke DruÅ¾be, na sprovodu je osjetila vrlo opojan miris, dok je druga s uvjerenjem dala napisati na ploÄu podno grobnog spomenika rijeÄi koje je sv. Petar izrekao za Isusa:

PROŠLA JE SVIJETOM ÄŒINEÄ†I DOBRO.

Imala sam beskrajnu sreÄ‡u posjetiti Svetu Zemlju. Platila mi je put dobrota gÄ‘e Marije P. Ova je grupa bila više nego divna. Bilo nas je 44, pod vodstvom neumornog o. Petra Lubine iz Splita. Svega sebe nam je razdao u tumaÄenju i propovijedima, te smo se osjeÄ‡ali kao jedna velika obitelj, povezani BoÅ¾jom rijeÄi. Iako je trebalo biti vrijeme za poÄetak kišne sezone, nas je grijalo sunce, što je bilo neobiÄno za poÄetak studenoga. Prije našeg dolaska nekoliko je dana padala kiša, tako da se sve zazelenjelo da je i fra Petar ponovio na raznim mjestima da takvu zelen još nije vidio u to doba godine. Na Mrtvom moru bilo je 32º C. Takva BoÅ¾ja paÅ¾nja donekle je ublaÅ¾ila opÄ‡u nesigurnost koju smo osjetili zbog manjih i malo veÄ‡ih nereda u Jeruzalemu, Betlehemu i Kani. GledajuÄ‡i onaj strašan zid što su ga Å½idovi podigli izmeÄ‘u sebe i Palestinaca na skoro 800 km i u visini od 8 metara, tek smo onda postali svjesni koliko moraju trpjeti straha domaÄ‡i stanovnici, jer niti Å½idove niti Palestince ne veÅ¾e Kristov zakon ljubavi, mira, pomirenja i Majka BoÅ¾ja Jeruzalemska        oprosta, nego „oko za oko, zub za zub“. Tako Äovjeku postane jasno koliko         Crkva PreobraÅ¾enja
moramo moliti Duha Svetoga da Izrael prizna Isusa za svoga Gospodina i Spasitelja.
Pater nam je na svakom mjestu proÄitao odgovarajuÄ‡i odlomak EvanÄ‘elja glede otajstva Isusova Å¾ivota na koja smo nailazili. Na mnogim mjestima su hrvatski tragovi: tu je ploÄa OÄenaša u istoimenoj crkvi na obroncima Maslinske gore na hrvatskom jeziku. Nalazi se u samoj crkvi, dok je velik broj na drugim jezicima u trijemu ili vani. U Ain Karinu je ploÄa s tekstom VeliÄa u dvorištu crkve Marijina pohoÄ‘enja, a strop je izgraÄ‘en od slavonskih hrastova koje je poklonio vukovarski grof Eltz. Darovao je za crkvu PreobraÅ¾enja, no doteklo je i za ovu crkvu. U Ain Karinu je takoÄ‘er na hrvatskom jeziku i ploÄa s tekstom Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov. Uz veliÄanstvenu baziliku Navještenja u Nazaretu, koja je najljepša crkva u Svetoj Zemlji, u trijemu se nalazi mozaik Ive Resteka, lik Majke BoÅ¾je BistriÄke, i tako redom.
Nevjerojatno me se dojmio rad naših otaca franjevaca koji su kustosi Svete Zemlje od 1346. Godine. Å½ive za siromašne kršÄ‡ane, grade im stanove, zapošljavaju u školama i prihvatilištima za hodoÄasnike tisuÄ‡e obitelji, grade takoÄ‘er i škole, fakultete. Sve to financira onaj tzv. Petrov novÄiÄ‡ koji se sabire na Veliki petak. Da nema njih, veÄ‡ bi nestao ionako maleni broj kršÄ‡ana, pogotovo katolika.

Svagdje sam molila da vas sve Gospodin blagoslovi zajedno s vašim dragima. Uvijek kaÅ¾em M. Klaudiji: „Ti dobro poznaješ svaku dušu koju je Gospodin na ovaj ili onaj naÄin sa mnom povezao. Govori Mu za svakoga pojedinaÄno, jer si zato u nebu da nam budeš pravom prijateljicom i zagovornicom.“

Bilo je mnogo molitava kao i zahvalnica upuÄ‡enih M. Klaudiji. Tako na pr. GÄ‘a AnÄ‘elka S. piše da je od 1999. do 2013. njegovala šlagiranu i nepokretnu svekrvu kao i svoju majku, i dodaje: „Iako sam imala dvije operacije, ova zadnja s malo teÅ¾im post operativnim tijekom, ali hvala Bogu… veÄ‡ je bolje, a po zagovoru Majke Klaudije uskoro Ä‡u biti kao nova. Pisala sam Vam o mojem unuku Luki. Hvala M. Klaudiji i svima koji mole za njega, bolje mu je. On je roÄ‘en s teškim krvarenjem, nogice savijene, jedna duÅ¾a od druge, tetive i mišiÄ‡i spleteni i uvijaju nogice i oteÅ¾avaju hod. Danas ima 7 godina. Hoda šepajuÄ‡i u ortopedskim cipelicama koje mu ravnaju nogice. Govori rijeÄi, ali ne spaja u reÄenicu… Uz njega bdije njegova briÅ¾na majka R. Hvala Bogu, napredak ide puÅ¾evim korakom; sada mu je škola odgoÄ‘ena, a vjerujem da Ä‡e se za godinu stanje popraviti. Imao je dvije operacije na glavici i nogicama, a sada ga Äeka još jedna. Uz BoÅ¾ju pomoÄ‡ bit Ä‡e dobro. MuÅ¾ je imao prošlo ljeto operaciju srca i ugradili su mu dva stenta i sad puno lakše diše. Bogu hvala i na tome kriÅ¾u“. GospoÄ‘a preporuÄuje svoja sina da doÄ‘u u prijašnje stanje vjere. Eto, dragi Prijatelji, vidimo Ävrstu vjeru i silno pouzdanje u Boga, u zagovor M. Klaudije i u vaše molitve, pa ju poduprimo. Doista je bila kušana, ali snosi sve smireno da Äak zahvaljuje za kriÅ¾.

Mnogi vjernici mole se s pouzdanjem M. Klaudiji i dobivaju velike milosti za dušu i za tijelo: utjehu, ozdravljenje, posao, obraÄ‡enje te mir u srcu i u obiteljima. Molimo i mi:
Isuse, koji si se pojavio na zemlji kao dobrota i Äovjekoljublje, ti najbolje poznaš patnje današnjega Äovjeka. Hvala ti što si nam dao osjetiti svoju dobrotu i ljubav po Majci Klaudiji. Proslavi se po njoj i udijeli svima koji joj se utjeÄu snage i olakšanja. UmnoÅ¾i im vjeru, utvrdi pouzdanje, usavrši ljubav. Amen.
Svima Å¾elim svaki blagoslov za BoÅ¾iÄ‡ i u Novoj godini!

S. Klaudija Äuran, osu
Uršulinska 3
42000 VARAÅ½DIN
Tel.: 042 211-808

Pošt. o. Siniša Štambuk, DI
Radio Vatikan –Hrvatska sekcija

Predmet: ÄŒlanak o SluÅ¾benici BoÅ¾joj M. Klaudiji uz godišnjicu smrti 3. veljaÄe

BOGOJAVLJENJA U Å½IVOTU SLUÅ½BENICE BOÅ½JE M. KLAUDIJE BOELLEIN

Sveta Crkva na poÄetku svake godine stavlja pred oÄi vjernika svetkovinu Bogojavljenja, kada Otac objavljuje svoga JedinoroÄ‘enca Trima Kraljevima, a po njima i svim narodima. Takvih bogojavljenja u Isusovu Å¾ivotu bilo je mnogo: njegovo krštenje, kada OÄev glas nad njim govori: Ti si Sin moj! Ljubljeni moj, koga sam odabrao! (Mk 1,11); to su sva Isusova Äudesa i boÅ¾anstveni nauk, preobraÅ¾enje na Taboru s novom porukom za uÄenike: Ovo je Sin moj ljubljeni! Njega slušajte! (Mt 17,5). Bogojavljenje Posljednje veÄere: Uzmite me! Blagujte me da imate Å¾ivot, Å¾ivot u izobilju, Å¾ivot vjeÄni (Iv 10,10; 3,15; 6,27.54;17,2). Bogojavljenje na KriÅ¾u: Ovaj bijaše Pravednik! (Lk 23,47). Ovaj bijaše Sin BoÅ¾ji! (Mt 27,54). I najveÄ‡e bogojavljenje: UskrsnuÄ‡e i proslava UzašašÄ‡a kada je sjeo s desna Ocu.
Bog nastavlja svoja bogojavljanja i u povijesti Kristove Crkve. Objavljuje se svakom Äovjeku u glasu savjesti, ali i na razliÄite neoÄekivane naÄine. Objavljuje se Äak i maloj djeci. ÄŒesto je to „bogojavljenje“ kod prve priÄesti, u pozivu i odazivu u Njegovu sluÅ¾bu, u jakosti koju daje svojim muÄenicima.
I hrvatska uršulinka, SluÅ¾benica BoÅ¾ja Majka Klaudija Boellein, imala je svoja „bogojavljanja“. RoÄ‘ena je u Äakovu i krštena isti dan, 17. sijeÄnja Svete 1875. godine kao Jerina-Irena Matilda. Kao simbol, bila je to druga nedjelja po Bogojavljenju, kada je Crkva slavila Presveto Ime Isusovo. VeÄ‡ kao malo dijete u kolijevci vidjela je hostiju i znala da je to Isus. I kad je s tri godine ostala bez dobrog oca Janka uz dosta tvrdu i nerelioznu majku, lijepu i uglednu Gloriju, imala je jedinu utjehu u dobrom „didici“ Dragutinu Boelleinu, koji joj je vjerniÄkim Å¾ivotom bio „bogojavljenje“. No zbog majÄine preudaje bila je odvojena od njega i od Äakova, od dobrih sestara Sv. KriÅ¾a i svojih prijateljica. Nastavila je školovanje u Zagrebu, kod sestara sv. Vinka, koje su je vodile pod imenom Jeronima. Tada joj se Isus na Äudesan naÄin objavio u njihovoj crkvi. Bio je to opet Dan Gospodnji. Imala je 12 godina. Za stare je narode za djevojÄice to bila dob zrelosti, Äesto i vrijeme udaje. I za mladu Jerinu bio je to dan i Äas duhovne zrelosti. Taj je dan primila je prvu svetu priÄest. MoÅ¾da ju je priÄestio vlÄ. Josip Lang, kasnije sveti biskup i kandidat oltara, jedan od trojice vjerouÄitelja na školi. Njega je izabrala za ispovjednika, i on joj je u nekoliko navrata pomogao u velikim teškoÄ‡ama u odnosima s majkom. O tom danu kao redovnica, na molbu poglavara, napisala je ovo:
„Veliku sam milost primila na dan prve sv. PriÄesti, 1.V.1887. Kroz nekoliko sati bila sam posve odsutna zemaljskom Å¾ivotu, otrgnuta svemu stvorenome, a proniknuta prisutnošÄ‡u BoÅ¾jom. OsjeÄ‡ala sam Boga u sebi. SreÄ‡a moja bila je neopisiva. Tu istu milost primila sam još dvaput u Å¾ivotu.“
Ovo je „bogojavljenje“ bilo uvertira za brojne BoÅ¾je pohode. UnatoÄ mnogih nevolja, provodila je nepomuÄ‡eni duhovni Å¾ivot. Uslijedilo je bogojavljenje poziva pred kipom Bezgrješne Djevice u Budimpešti. Bog joj je u trenu pokazao svoju volju. Novcem kojim je trebala iÄ‡i na trÅ¾nicu, kupila je kartu za VaraÅ¾din. Stupila je u uršulinski samostan 4. travnja 1904. godine, prije 110 godina. Primila je ime Marija Klaudija od Bezgrješnog zaÄeÄ‡a.
A tada je i zajednica sestara, zajedno s uÄenicama, doÅ¾ivljavala po njoj brojna „bogojavljanja“. Djevojke i djevojÄice odmah su osjetile svetost koja je iz Majke Klaudije zraÄila. Vidjele su sjaj u njezinim oÄima, milinu pogleda koji je ulijevao povjerenje, neprolazni smiješak na usnama, posebnu finoÄ‡u, strpljivost i blagost u svim postupcima. Nikada ih nije korila, niti ikada podizala glas, a uvijek je bila spremna pomoÄ‡i, utješiti, zagovarati kad nisu bile marljive, paÅ¾ljive ili fine u ophoÄ‘enju, i time zasluÅ¾ile kaznu. Jedna drugoj su govorile: Ona je najsliÄnija Isusu… O kako je sveta… Dobra Majka Klaudija… Ona dolazi kao BoÅ¾ji anÄ‘eo i rješava u trenu probleme … RoÄ‘ena majka ne moÅ¾e biti bolja od nje… Pratile su pomno svaki njezin Äin, upijale i pamtile svaku rijeÄ, te su sve što su vidjele i Äule i same primjenjivale u svom kasnijem Å¾ivotu supruga i majki.
I sestre su joj dolazile s velikim povjerenjem. Mnoge su posvjedoÄile da nikad nije ni u najmanjemu povrijedila ljubav. I za njih je bila bogojavljenje veÄ‡ u Äasu kad je stupila u samostan kao prelijepa osoba duhovno izgraÄ‘ena Duhom BoÅ¾jim. Uslijedilo je njezino najveÄ‡e bogojavljenje kad je Isus 1929. g. od nje izrijekom traÅ¾io da se Å¾rtvuje za obraÄ‡enje Rusije. Nakon spremnog pristanka, na nju su se sruÄile sve patnje i poniÅ¾enja, kako je sama priznala glavarici. I opet je svima bila bogojavljenje predanošÄ‡u, mirom, uronjenošÄ‡u u Boga, ali posve otvorenom za potrebe bliÅ¾njih i praktiÄnom u svemu. Bila je prisutnost koja je upuÄ‡ivala na nadnarav. Cijeli redovniÄki Å¾ivot promatrala je BoÅ¾ja savršenstva, ali od svih njih, priznaje, doÅ¾ivjela je najviše Njegovu ljubav. Od nje je Å¾ivjela, nju je širila na druge svakim svojim Äinom, svakom rijeÄju. Jednom joj je ta Ljubav progovorila s divnog raspela da je ohrabri na Å¾rtvu. Shvatila je da je Bog ljubav i kada vrši pravednost. Od tih „bogojavljenja“ i drugi su Å¾ivjeli.
Umrla je u 78. godini Å¾ivota, u nedjelju, 3. veljaÄe 1952., prije 62 godine, u tri sata poslije podne. Poput Isusa. Izdahnula je bez samrtne borbe, a glava joj se naklonila na stranu, kao da i ona kaÅ¾e s Isusom: “Svršeno je!“. Bilo je to bogojavljenje za sestre kojima je u tom konaÄnom Äasu doista naliÄila na Isusa, Å¾rtveno janje. Bilo je to i njezino zadnje i najsnaÅ¾nije bogojavljenje Ljubavi koja joj je zasjala u svoj svojoj milini i slavi.
Odmah se VaraÅ¾dinom pronio glas: Umrla je svetica! Jedna VaraÅ¾dinka, koja je kasnije postala ugledna Älanica redovniÄke DruÅ¾be, na sprovodu je osjetila vrlo opojan miris, dok je druga s uvjerenjem dala napisati na ploÄu podno grobnog spomenika rijeÄi koje je sv. Petar izrekao za Isusa:
PROŠLA JE SVIJETOM ÄŒINEÄ†I DOBRO.

Danas joj se mole mnogi vjernici i dobivaju velike milosti za dušu i za tijelo: utjehu, ozdravljenje, posao, obraÄ‡enje te mir u srcu i u obiteljima.
Molimo i mi:
Isuse, koji si se pojavio na zemlji kao dobrota i Äovjekoljublje, ti najbolje poznaš patnje današnjega Äovjeka. Hvala ti što si nam dao osjetiti svoju dobrotu i ljubav po Majci Klaudiji. Proslavi se po njoj i udijeli svima koji joj se utjeÄu snage i olakšanja. UmnoÅ¾i im vjeru, utvrdi pouzdanje, usavrši ljubav. Amen.

VaraÅ¾din, 29. sijeÄnja 2014.

s. Klaudija Äuran, OSU

SRETAN BOÅ½IÄ† I MILOSNA NOVA 2014. GODINA!

Godina XX., br. 54

Tel.: 042 211 808;
e-mail: sr.klaudija.duran@gmail.com
    Uršulinska 3, p. p. 162
    42000 VARAÅ½DIN

VaraÅ¾din, Uršulinska crkva Isusova roÄ‘enja;
Lojzika Ulman: JASLICE,
terakota, 1988.

Dragi Prijatelji SluÅ¾benice BoÅ¾je Majke Klaudije i svi moji Prijatelji!

Za lanjski BoÅ¾iÄ‡ jedna mi je osoba napisala ovo:
Å½elim ti ugodan BoÅ¾iÄ‡. Neka ti Dijete Isus donese mir, vedrinu i blagost, kao i cijeloj tvojoj obitelji, svim prijateljima i svim tvojim Sestrama.
A za nadolazeÄ‡u godinu: jednu godinu dobrog zdravlja, 52 tjedna ljubavi, 365 dana radosti, 8760 sati zadovoljstva, 525 600 minuta blagoslova, 31 milijun 536 000 sekundi preobilne sreÄ‡e. No neka se u svemu vrši volja BoÅ¾ja.
Mislim da i ja vama svima mogu Äestitati ovaj sveti BoÅ¾iÄ‡ i Novu godinu istim rijeÄima. Dodajem još misao s jedne sliÄice uz Novu godinu: Molio sam AnÄ‘ela koji je stajao na pragu godine: 'Molim te, daj mi svjetla da mogu sigurno kroÄiti u nepoznato,'. On mi je odgovorio: 'Kreni u tamu i stavi svoju ruku u BoÅ¾ju. To ti mora biti sigurnije negoli svjetlo i put koji poznaješ.'
Naš bl. kardinal Stepinac 1935. godine uz Äestitku napisao je i ovo: BoÅ¾iÄ‡no veselje temelji se na velikoj istini da je Bog u slici Maloga Djeteta sišao na ovaj svijet, da nas je taj isti Bog-ÄŒovjek nauÄavao primjerom i rijeÄju, što valja da Äinimo, da Å¾ivimo u miru s Bogom na zemlji te da budemo puni boÅ¾iÄ‡nog veselja ne samo na zemlji nego i za sve vjekove na nebu.'
MilošÄ‡u BoÅ¾jom nakon dvije i pol godine vratila sam se opet u Domovinu, u VaraÅ¾din, odakle vas svim srcem pozdravljam, noseÄ‡i sa sobom blagoslov Sv. oca Franje. Radila sam u Generalnom arhivu našeg Reda, uz puno radosti otkriÄ‡a i istraÅ¾ivanja, obraÄ‘ivanja dokumenata, tako da sam napor rada jedva osjeÄ‡ala. Uz susrete sa Sv. ocem za mene je osobno bio najvaÅ¾niji dogaÄ‘aj moj zlatni jubilej – 50 godišnjica svetih zavjeta koje sam polagala na Majku dobrog savjeta, 26. travnja 1963. godine. To je 50 godina BoÅ¾je vjerne ljubavi prema meni i mojih skromnih pokušaja odgovoriti na tu Ljubav – za dobro i spasenje duša. Ovo je originalna slika, koja je pred Turcima prenesena iz Skadra u Albaniji i našla sklonište u svetištu Genezzano blizu Rima. Nisam Å¾eljela nikakvu vanjsku proslavu osim divne svete Mise, ali su mi sestre priuštile hodoÄašÄ‡e u Subiaco, gdje je sv. Benedikt postavio temelje svojim sinovima benediktincima. Zatim smo produÅ¾ili u Tivoli, gdje je pretrpjela muÄeništvo sv. Viktorija, odbivši udaju za poganskog rimskog patricija. Njezine su relikvije bile u Rimu, potom u Grazu, odakle smo ih mi dobili od biskupa, te se Äaste u našoj varaÅ¾dinskoj crkvi od 1841. g. Svim Viktorijama i Viktorima blagoslovljen imendan 23.prosinca.
Jedna mi je sestra naÄinila veliko iznenaÄ‘enje: nakon sv. Mise mi je rekla da dobro pregledam sve omotnice s Äestitkama. NaÄ‘em tko tri jednake sliÄice s blagoslovom, no pogledavši bolje, vidim da nisu iste. Još u sijeÄnju molila je Sv. oca Benedikta sliÄicu s blagoslovom za moj jubilej, a onda i od Oca Franje. Prva je imala potpis Sv. oca Benedikta, a druge dvije Sv. oca Franje, i to jedna na hrvatskom, a druga na talijanskom. InaÄe ne rade dvojeziÄne. Kakva BoÅ¾ja paÅ¾nja! Mogu samo reÄ‡i veliki BOGU HVALA!
U slobodno sam vrijeme posjeÄ‡ivala galerije i muzeje, a nadasve crkve u kojima sam molila za svakoga od vas da vam Gospodinu dade svoj blagoslov u radostima i bolima. Tako sam bila na grobu sv. Monike, sv. Lovre i Stjepana, našeg Sluge BoÅ¾jega Bonifacija PavletiÄ‡a (ZbjegovaÄa 1864.-Rim 1897.), mladog hrvatskog redovnika Sinova Bezgrješne. Od djetinjstva Äeznuo je za Bogom.
U druÅ¾bu ga je primio sam utemeljitelj, bl. Luigi Monti. Radio je kao postolar, a zbog sveta Å¾ivota bio je Äak uÄitelj novaka. BuduÄ‡i da je sam s 11 godina ostao siroÄe, bez oca i majke, s velikom je ljubavlju odgajao siromašnu djecu. No nadošla je tuberkuloza, te je umro je iste 1897. godine, kao i Sluga BoÅ¾ji Petar BarbariÄ‡. Imamo svetaca, neÄ‡emo izumrijeti, iako smo stoljeÄ‡ima kušani i gaÅ¾eni!
Bila sam sa zajednicom u Pietrelcini, rodnom mjestu sv. oca Pija. Posjetili smo sva mjesta vezana uz njegov Å¾ivot, kao i njegov muzej uza samostan. Više puta bila sam na grobu male Nenoline, najmlaÄ‘e sluÅ¾benice BoÅ¾je koja je umrla sa šest i po godina, o kojoj sam vam pisala ranije. Molila sam je za svu djecu da ne budu Å¾rtve tuÄ‘e zloÄ‡e. Susreti sa Sv. ocem Benediktom, a od ove godine i s papom Franjom na opÄ‡im audijencijama ili kod Angelusa, uvijek je dogaÄ‘aj prvog reda: svijest da je Papa, unatoÄ godinama, starosti, krhkosti, drugi Petar, štoviše: drugi Krist, daje uvijek isti zanos vjernika, istu radosti, isto more svijeta svih boja, rasa i jezika, a zadnje vrijeme ih je sve više. I uvijek osjeÄ‡aj sveopÄ‡eg bratstva u Gospodinu. Svi smo velika BoÅ¾ja obitelj na ovoj zemlji. Nadasve iznenaÄ‘ujuÄ‡e: veliki broj mladih. Ne mogu zaboraviti zadnju audijenciju sa Sv. ocem Benediktom. Bio je to sveopÄ‡i plaÄ, a tansparenti su nosili velike natpise kao: Benedikte, volimo te! Ili: Manjkat Ä‡eš nam! Ili: Ostat Ä‡eš s nama! Ovaj Papa je opet nešto izvanredno: pravi Jahvin siromah! Dosta je samo vidjeti njegove cipele: kao da su nošene 20 godina! Izlazi i izvan Trga sv. Petra, sve do našeg Veleposlanstva pri Svetoj Stolici, koje je, Äini se, najbliÅ¾e Vatikanu što se moÅ¾e zamisliti. A i naš Veleposlanik, Eminencija Filip VuÄak, vrlo je otmjena i fina osoba unatoÄ velike skromnosti. S velikom radošÄ‡u mi je uvijek pristupao. I uvijek je prisutan na našim slavljima, posebno na sv. Misama, u Hrvatskoj nacionalnoj crkvi sv. Jeronima zajedno sa suprugom i s dva sina srednjoškolca. A ta crkva, kako mnogi znate, doista nam je na ponos i radost. Kad su naši Hrvati bjeÅ¾ali iz Bosne, kamo su išli ako ne Papi. S njima je došla i posljednja kraljica, bl. Katarina KosaÄa-KotromaniÄ‡. Bila je slavljena zbog poboÅ¾nosti od svih velikaških obitelji kao i od papa Pavla II. i Siksta IV. Velik dio novca ostavila je Dubrovniku, no to su MleÄani pograbili, a opremu dvorske kapele uspjela je donijeti u Rim. Sahranjena je u crkvi Ara Caeli, gdje se odvijaju sve sluÅ¾bene crkvene ceremonije Rima. Uz tu je crkvu, koju je gradio papa hrvatske krvi Siksto V., i Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u kojem stanuju naši sveÄ‡enici dok pripremaju magisterije i doktorate. Rektor Zavoda, mons. Jure Bogdan, postulator kauze našeg MuÄenika Bl. Miroslava BulešiÄ‡a, te sestre sv. Vinka i sveÄ‡enici uvijek s velikom ljubavlju primaju brojne hodoÄasnike Hrvate. To je naš kutak u VjeÄnom Gradu kao i Domus Croata gdje hodoÄasnici odsjedaju i gdje je osoblje vrlo paÅ¾ljivo i gostoljubivo.

Za rastanak zajednica me je obdarila hodoÄašÄ‡em u Bolsenu. Tu se prije 750 godina dogodilo veliko Euharistijsko Äudo. ÄŒeški sveÄ‡enik Petar iz Praga posumnjao je u Å¾ivu Kristovu prisutnost nakon Pretvorbe. Otišao je u Rim da mu ojaÄa vjera. U Bolseni, na grobu sv. Kristine, muÄenice od tek 11 godina, u Äasu Pretvorbe hostija je prokrvarila. SveÄ‡enik je bio toliko uzbuÄ‘en da je htio sve sakriti, no iz korporala s hostijom je prokapala krv na kamene ploÄe ispred oltara. Tada je odmah otišao Papi Urbanu IV. koji se nalazio u obliÅ¾njem Orvietu. Papa je dao prenijeti relikvije u Orvieto, a kamene su ploÄe ostale u Bolseni i bile ugraÄ‘ene u staklene relikvijare. SljedeÄ‡e, 1264. godine, 11. srpnja, Papa je na cijelu Crkvu proširio svetkovinu Tijelova koja se veÄ‡ od 1247. slavila u Liègeu, u Belgiji. Za tu svetkovinu cijeli put kojim ide tijelovska procesija, i u Orvietu i u Bolseni, biva prekriven „Ä‡ilimom“ umjetniÄki ukrašenim cvjetnim ornamentima. Taj se obiÄaj proširio i na još neke talijanske gradove. GradiÄ‡ Bolsena nalazi se na istoimenom divnom jezeru, koje je najveÄ‡e vulkansko jezero u Europi puno mnogovrsnih riba. Uz to, to je grad gigantskih hortenzija svih boja i šara.
U Rimu sam potraÅ¾ila i crkvu San Macuto gdje je sahranjen još jedan mladi Hrvat, Pavao KolariÄ‡ (1838.-62.). Kao nadarenoga mladiÄ‡a kard. Haulik šalje u Rim gdje je proÅ¾ivio uzorno pet godina i umro od tuberkuloze, a na samrti je poloÅ¾io zavjete u DruÅ¾bi Isusovoj. Njegovi su poglavari odmah poÄeli sabirati svjedoÄanstva o njemu, a napisan je i opseÅ¾ni Å¾ivotopis. On je bio uzor našem Petru BarbariÄ‡u, koji je Äak preveo spomenuti Å¾ivotopis. Crkvica naÅ¾alost više nije otvorena za javnost, ali sam se pomolila ispred nje posebno za našu mladeÅ¾. ÄŒak mi je jedan policajac ljubazno pomogao identificirati je i rekao nekoliko rijeÄi.
Godina vjere je upravo je završila svetkovinom Krista, Kralja svemira, ali neka nam vjera trajno sjaji u našim dušama da uzdignuta Äela hodamo ovim svijetom, ponosni što nam je Bog Otac. Od mnogih od vas Äujem kako svjedoÄite vjeru, kako se trudite biti svakom „Kristov ugodni miris“, kako nam preporuÄuje sv. Pavao (2. Kor 2,15), da tako Å¾ivimo da nevjerujuÄ‡i po nama doÄ‘u do tog Äudesnog dara, do vjere, „jer bez vjere nemoguÄ‡e je Bogu omiljeti„ (Hebr 11,6). Nemojmo krivo shvatiti: postoje osobe koje tvrde da nisu vjernici, no Äine djela ljubavi i Å¾ive po zakonu koji je Bog upisao u njihova srca (usp. Rim 2,15), te i oni mogu biti i veÄ‡i vjernici od nas, a da to niti ne znaju, iako Å¾ive kao i mi „usred nastranog i pokvarenog naraštaja“ (Fil 2,15), tvrdi opet sv. Pavao.
MilošÄ‡u BoÅ¾jom pobijedila je Njegova ljubav u srcima mnogih vjernika, pa i ostalih ljudi, kada su na referendumu stali na obranu svete BoÅ¾je zamisli, obitelji. Hvala za molitve i postove, hvala za povjerenje koje ste iskazali svome Bogu. Mi nismo doista ni protiv koga, štoviše, mi smo ZA djecu, ZA sreÄ‡u njihovih obitelji, ZA blagoslovnu buduÄ‡nost Hrvatske, pa i svijeta, ZA pravo ljudsko DOSTOJANSTVO. Time smo i za tu našu braÄ‡u u manjini, no koji nas napadaju i vrijeÄ‘aju. Mi smo ZA njihovo dostojanstvo kojega nisu svjesni. I dalje postojano molimo da ih Bog oslobodi ropstva kojega ne priznaju. Nisu krivi što su u to upali, ali su krivi ako se ne Å¾ele izvuÄ‡i iz tog pakla protuprirodnog Å¾ivota kojim kaljaju sami sebe, a nas potvaraju da ih mi odbacujemo., „diskriminiramo“. Iako su mnogi vjernici zatajili u nesnalaÅ¾enju i pod tolikim pritiscima i s vodeÄ‡ih mjesta u zemlji, Bog je pobijedio. Primila sam sa svih strana svijeta od naših sestara mnoga pisma divljenja našem narodu koji je odabrao dobro. Jedna vrlo ugledna ravnateljica gimnazije u miru, iz Brescie u Italiji, vidjevši rezultate referenduma, napisala mi je ovo: „Bogu hvala! Zahvaljujemo Hrvatskoj za svjedoÄanstvo o vrijednosti OBITELJI i kršÄ‡anskog morala. Vaš izbor sluÅ¾i kao zvono za buÄ‘enje svih zaspalih savjesti našega društva. Hvala vam takoÄ‘er u ime sve djece koja Ä‡e moÄ‡i uÅ¾ivati u pravom Ocu i u pravoj Majci, koji se oslanjaju na Boga i na Njegov Zakon. Naravno, borba Ä‡e se nastaviti, no tko dobro zapoÄne, veÄ‡ je na polovici djela“ (Maria Teresa P.). Vrag Ä‡e i dalje postavljati stupice na sve moguÄ‡e naÄine, Äak pomoÄ‡u slikovnica i Å¾enskih i muških barbika da pokvari nevinu djecu – ako mu se odluÄno ne opremo. Gledajte što sada tek Äini!!!
Ne znam jeste li Äuli ili vidjeli na internetu kako su se oko 25. studenoga u Argentini udruÅ¾ili homo-lezbijske grupe sotonista s nakanom da unište Crkvu, vjernike. Njih oko 7000 nasrnulo je na katedralu u gradu gdje je Papa bio nadbiskup, da je zapale, ali su mladi katolici, njih 1500, naÄinili svojim tijelima Å¾ivi štit stalno glasno moleÄ‡i krunicu. Ovi siromasi su ih gaÄ‘ali, pljuvali po njima, neljudski urlali, skidali se, ali mladi vjernici nisu se micali, ÄuvajuÄ‡i svojim Å¾ivotom svoje svetinje. KonaÄno ta je rulja uz urlanje i nered otišla i u bijesu zapalila lutku koja je prikazivala Sv. oca Franju, njihova zemljaka. POBIJEDILA JE KRUNICA I LJUBAV MLADIH VJERNIKA! Ima svetosti u Crkvi! Tko zna što i nas Äeka. Ali, budimo hrabri i ne bojmo se! Eto, i to su bili „ugroÅ¾eni siromasi“. Povijest se zla svuda i svagdje ponavlja. A mi imamo više vrsta takvih „ugroÅ¾enih“!
Na Bezgrješno zaÄeÄ‡e imali sv. Misu za djecu i roditelje našeg vrtiÄ‡a „Sveta Uršula“ i za brojne vjernike koji se okupljaju svakog 8.u mjesecu oko Majke Milosti. Sestra je vjeÅ¾bala pjevanje i s djecom i s roditeljima, te su ti maleni pjevali cijelu sveÄanu misu da je bila milina. Svi su im odali priznanje, a to su djeca od tri do šest godina. VeÄ‡ina roditelja nije vjerniÄki odgojena, ali uz djecu su procvali i vidjeli što je vjera, tko je naš Bog. Bilo je blagoslovno i za roditelje i za sve ljude dobre volje. Uz to, roditelji su zajedno s djecom izraÄ‘ivali ukrase za bor, što se kasnije prodavalo za potrebe djece drogiranih roditelja u Zajednici Cenacolo. Kako se ti mladiÄ‡i i djevojke i braÄni parovi nadljudski bore da se vrate na pravi put! I BoÅ¾jom milošÄ‡u u veÄ‡ini sluÄajeva divno uspijevaju. Oni veÄ‡ punih 16 godina Å¾ive i rade na našem imanju da se otmu zlu. I veliki su uzor u borbi protiv zla u sebi i oko sebe molitvom, radom, postom, svjedoÄenjem. Oni se, osloboÄ‘eni, raduju Å¾ivotu i imaju i po nekoliko djece, ne gledajuÄ‡i na krizu, nego oslanjajuÄ‡i se na boÅ¾ansku Providnost. Niklo je i sveÄ‡eniÄko zvanje, a i nekoliko posveÄ‡enih.
Došla mi je na pamet jedna misao. BuduÄ‡i da su toliki naši katolici dali potporu stvarima koje su oÄito grijeh (VaraÅ¾din, ÄŒakovec, Rijeka, Pula), bit Ä‡u slobodna napisati vam nešto i o tuÄ‘im grijesima. To kao da više uopÄ‡e ne postoji, zato se zlo širi dok ga dobri šutke odobravaju. Stari Rimljani su rekli: Tko šuti, taj daje pristanak; to je prešutno dopuštenje. Kad biste svi vi u svojoj prisutnosti znali ponizno i s ljubavlju upozoriti bliÅ¾njega da ne psuje tvoje svetinje, da ne prostaÄi, da promisli o svojim Äinima, ne bi se zlo tako širilo kao pošast i zaraza.

Sedam glavnih grijeha

1.    Oholost
2.    Škrtost
3.    Bludnost
4.    Zavist
5.    Neumjerenost u jelu i pilu
6.    Srditost
7.    Lijenost

Šest grijeha protiv Duha      Svetoga

1.    Ne ufati se u spasenje
2.    Zlo se ufati u spasenje bez dobrih djela
3.    Suprotiviti se poznatoj (vjerskoj) istini
4.    Zavidjeti duhovnim dobrima svoga bliÅ¾njega
5.    Otvrdnuti u grijehu
6.    Ne pokajati se ni na samrti

Devet TUÄIH GRIJEHA

1.    Savjetovati na grijeh
2.    Zapovijedati grijeh
3.    Pristati na tuÄ‘i grijeh
4.    Navesti drugoga na grijeh
5.    Hvaliti tuÄ‘i grijeh
6.    Tajiti tuÄ‘i grijeh kad smo ga duÅ¾ni oÄitovati
7.    Ne pokarati tuÄ‘i grijeh
8.    Pomagati drugoga u grijesima
9.    Braniti tuÄ‘i grijeh

Koliko god vam je moguÄ‡e, razmislite o ovim stvarnostima i budite apostoli ljubavi pouÄavajuÄ‡i druge. Protivit Ä‡e vam se, izrugati vas, no moÅ¾e koje zrno pasti na dobru zemlju i donijeti plod rasvjetljenja i obraÄ‡enja. Do vijeka Ä‡e vam zahvaljivati. Dopustite da budem osobna. Kao gimnazijalka poznavala sam jednog teškog psovaÄa. Uvijek je zajedno psovao Boga i BoÅ¾ju Majku. Zalazio je sa suprugom svaki dan mojoj teti. Molila sam za njega, i nakon savjetovanja s jednim dragim starim franjevcem, sjela sam na nisko dolje i ponizno ga upitala: 'ÄŒika Pišta, molim Vas, koliko Vi dobivate honorara za svoje psovke?' Bio je osupnut, a ja sam nastavila: 'Vi dobro znate da ja svaki dan idem na svetu Misu i da me Vaše psovke duboko ranjavaju. Vi vrijeÄ‘ate moje svetinje. VrijeÄ‘ate Boga. Molim Vas, moÅ¾ete li malo pripaziti?' Odgovorio je: 'To je prokleta navika, a nitko me do tebe nije upozorio. Mala moja, ti si u pravu!'. Lijepo smo se porazgovorili, i on mi je obeÄ‡ao: 'Od danas više nisam psovaÄ!' I doista, bila sam još neko vrijeme doma prije odlaska u samostan, ali nikada više od njega nisam Äula psovku. Upozorila sam i jednog lijeÄnika, a medicinska sestra mi je rekla malo u šali, malo ozbiljno: 'ÄŒasna, spasite me od psovki našeg doktora!' I on je uvidio i obeÄ‡ao i odrÅ¾ao obeÄ‡anje. I to nije jedini primjer. Ne bojmo se izloÅ¾iti za BoÅ¾ju stvar, ali ne vrijeÄ‘ajuÄ‡i, ne grdeÄ‡i, s visoka, nego blago i s poštovanjem, kako kaÅ¾e sv. Petar. Nadam se da mi neÄ‡ete uzeti za zlo, ali vidim: da su naša braÄ‡a na poÄetku svojeg nastranog Å¾ivota imali prijatelja da ih upozori, ne bi se u njima ukorijenio takav stav koji je postao i moda i perverzija, rjeÄ‘e bolest. I kako sam prošli puta napisala, bolest se moÅ¾e lijeÄiti. Tako se poÄinje i s alkoholom i s kraÄ‘om i sa srdÅ¾bom…
Netko još reÄe: Pazi na svoje misli, jer Ä‡e postati rijeÄi; pazi na svoje rijeÄi jer Ä‡e postati djela;
Pazi na svoja djela, jer Ä‡e postati navika; pazi na svoje navike jer Ä‡e postati karakter.
PAZI NA SVOJ KARAKTER JER Ä†E POSTATI TVOJA SUDBINA.

Radujmo se i veselimo, jer su se neke osobe ispovjedile i nakon nekoliko desetaka godina. Danas su sretne. Gotovo svagdje je M. Klaudija odigrala svoju ulogu, jer smo joj se molili. Sada vam preporuÄujem vrlo teškog bolesnika D. koji za sada još odbija. VeÄ‡ je triput bio na rubu, ali vjerujem da ga M. Klaudija Äeka da uvidi i prizna svoje grijehe i propuste. A bio je naš vjerouÄenik, dobar Äovjek! Mnogi bolesnici se preporuÄuju bilo osobno, bilo po Älanovima obitelji. Molimo im zdravlje duše i tijela. PreporuÄujem obitelj jedne moje vjerouÄenice Ljubice iz Zenice i njezinu teško bolesnu seku, koja je ovisna u svemu o drugima, a jako Å¾eli Å¾ivjeti. Molimo za obitelj Evice R.: jedan sin pod utjecajem djevojke skoro je ubio svog brata i tjera njega i majku iz kuÄ‡e. Ona je takoÄ‘er bolesnik i jedina joj je nada Bog. A sve je to pod utjecajem vraÄki i sotone koji Å¾eli napakostiti svagdje gdje moÅ¾e i gdje mu dademo samo maleni pristanak.
Ima dosta preporuka telefonom, pismom, e-mailom, nije moguÄ‡e sve nabrojati. Ja vjerujem da M. Klaudija sve zna, ali joj je drago da zajedno molimo za pomoÄ‡ bliÅ¾njima i time proslavljujemo Boga. Naša talijanska sestra, Carmelina, koja se svaki dan moli M. Klaudiji (bila je na prvoj priÄesti kod sv. Patra Pija), preporuÄuje u molitve Alfonzu s Altzheimerovom bolesti i njezinu bolniÄarku Emmanuelu, jer je situacija jako teška. Osobno preporuÄujem Jelenu F. i Anicu da izdrÅ¾e teški kriÅ¾ i bolesti i briga koje ih melju. Jedna majka preporuÄuje sina Tomislava da ostavi drogu. Molimo Å¾arko i za jednu slikaricu B. P. koja je vrlo bolesna, Å¾ivi sama i muÄi je neimaština, što je sudbina svih umjetnika. Ona moli za obraÄ‡enje svoje majke. Kod jedne izloÅ¾be Äitala je dio našega pisma braniteljima. Znam da molite i za njih. Sve im dugujemo! Barica T. se preporuÄuje jer ima Parkinsonovu bolest, a Josip i Marija R. pate zbog njegove Altzheimerove bolesti. PreporuÄuje se i Ana Marija G. Moram se raspitati Å¾ive li još naše drage prijateljice koje su bile stare i bolesne, kao baka Kata iz Nuštra, Gina iz Delnica, Marija P. iz Rijeke, Marija P., AnÄ‘ela P. i Tomislav P. iz Zagreba, … RuÅ¾ica Kv. preporuÄuje kÄ‡erku da dobije dijete, jer je jedno izgubila od 5 mjeseci. Moram stupiti u kontakt s ing. Stjepanom pl. KegleviÄ‡em u Karitasovu domu u Vrbovcu koji uvijek za sve moli.
S posebnom ljubavlju preporuÄujem u molitve naše dvije varaÅ¾dinske novakinje, Nikolinu i Silviju, koje su nedavno otišle u Rim u meÄ‘unarodni novicijat da se posveÄ‡uju i ostanu vjerne Gospodinu. I gÄ‘icu Marinu koja se sprema u postulat (to je prvi stupanj) te da joj se pridruÅ¾i još koja djevojka. Molite za naša sveta zvanja koje treba Crkva da se BoÅ¾ja rijeÄ širi. Hvala! Mnogi mole na tu nakanu. Bog im platio milostima!
No ima mnogo toga lijepoga: jedna starica ,Marija BorkoviÄ‡, poslala je ovu kratku pjesmicu-molitvu:
Klaudijo 'sveta' od srca ti hvala / za mnoge milosti što si nama dala.
Zaštitnice naša, pomogni nam dalje / snosit iskušenja što nebo nam šalje.
Pronatalitetni pokret 'Jedno dijete više' i list 'Narod' uz MajÄin dan, 12. svibnja 2013. predao je lentu gÄ‘i Viktoriji IvanoviÄ‡, supruzi Ivana, vjernog i progonjenog janjevaÄkog Hrvata za vrijeme komunizma. Majka je osmero djece, baka 33 unuÄadi i 17 praunuÄadi. Radujmo se s njom i Äestitajmo. Osobno ih dobro poznajem i znadem kolike su Å¾rtve prinijeli poÄetkom rata kad su im u ionako skuÄeni prostor stigle dvije prognane kÄ‡eri iz Janjeva i Jajca s nekoliko djece i ÄekajuÄ‡i neroÄ‘eno. Uvijek vjerni Bogu i domu, obitelji. Veliki su štovatelji M. Klaudije.
Mnoge osobe zahvaljuju za razne pomoÄ‡i M. Klaudije. Tako doktorica znanosti zahvaljuje za prvi dio teškog diplomskog ispita svoje kÄ‡erke Maje. Molili smo za nju. Sada se preporuÄuje za završni. PoÄetkom prosinca vidim jednu gospoÄ‘u gdje dugo moli kod sarkofaga M. Klaudije. Pristupim joj, a ona reÄe: KÄ‡erka mi ima danas ispit i jako se boji. ÄŒvrsto vjerujem da ju je Dobra Majka uslišala. Danas (14.12.) polaÅ¾e gÄ‘a BoÅ¾idara diplomski. Zanimljivo je i to da mi je nekoliko osoba reklo da su one ili djeca izgubili posao, ali su mirne, jer znaju da Bog vodi i da Ä‡e M. Klaudija naÄ‡i nešto drugo. Uvijek to bude bolje. Jedna od njih je i Gordana B.
Naša prijateljica Marija PerkoviÄ‡, koja je dugi niz godina bila teško bolesna i kao nesposobna za Å¾ivot, 1996., pri susretu s likom M. Klaudije, posve je ozdravila i postala divna vjernica, apostol i puna dobrote. No dok sam bila u Rimu, zahvatio ju je karcinom. Teška operacija, ogromni rez, no ona i u bolnici slavi Boga, drugima pomaÅ¾e, dijeli listiÄ‡e M. Klaudije, da ju svi blagoslivljaju. Neke osobe su se na njezin poticaj ispovjedile, a ona mi reÄe da zna da joj je Gospodin dao tu bolest za neko veliko dobro duša. Iako vrlo teško podnosi kemoterapije, ona se ne tuÅ¾i i vjeruje da je to prolazna kušnja. Ima veliku potporu u dobrom suprugu Milanu, koji je takoÄ‘er ozdravio, ali i u drugima koji znaju za njezino stanje od prije 25 godina. KaÅ¾u da je dobila prvu bitku da Ä‡e dobiti i ovu. Imala sam sreÄ‡u posjetiti je s dvjema sestrama na povratku iz Slavonskog Broda. Ona moli i prikazuje za sve vas. Poslala sam joj oko 300 listiÄ‡a M. Klaudije da se raduje ÄineÄ‡i dobro i dijeleÄ‡i ih. I mnogi drugi se pridruÅ¾uju molitvom, a i preporuÄuju se. Veliki lanac ljubavi. Vidjeli smo toliko puta što moÅ¾e ujedinjena molitva, a kad joj se doda Å¾rtva i post, dogaÄ‘aju se Äudesa. Ne mora biti uvijek post u hrani, posebno to nije za starije i bolesne. Ali sv. AnÄ‘ela nam jako stavlja na srce duhovni post, a on se sastoji u iskorjenjivanju naših mana, grijeha i slabosti da nam ljubav raste u srcu. Nije dovoljno išÄupati samo korov iz vrta, nego je potrebno zasaditi ga plemenitim sadnicama, zar ne? Marija Äesto zahvaljuje putem telefona ali i pismom.
A tek koliko ja osobno imam zahvaliti. Tu su doista brojni susreti s novim ljudima. Gotovo svima sam imala prigodu reÄ‡i koju rijeÄ o M. Klaudiji. Hrvatima sam davala listiÄ‡e, koji su odlazili u Australiju, Kanadu, SAD, pa Äak i u Argentinu, jer me na Trgu sv. Petra zaustavila jedna gospoÄ‘a iz te zemlje, te rekla da pozna dosta Hrvata i da su vrlo pošteni i radini. Rado je uzela izvjestan broj. Podijelila sam oko 3000 listiÄ‡a. VeÄ‡i dio ostavila sam u Domus Croata i u crkvi sv. Jeronima. U generalnoj sam kuÄ‡i dala sestrama i osoblju skraÄ‡ene Å¾ivotopise na talijanskom, francuskom i njemaÄkom, jedan esej preveden je na francuski. Uz to uspjela sam prevesti svoju prezentaciju s hrvatskog na francuski i engleski, a jedna novakinja iz Austrije prevela mi je na njemaÄki. Brojne osobe koje nemaju svoju elektronsku poštu snašle su se kod unuÄadi, djece ili prijatelja samo da ne prekinu kontakt s M. Klaudijom po pismima iz Rima. Na povratku sam stavljala listiÄ‡e u predvorje naše crkve za turiste.
No kako zahvaliti mojim dobrim prijateljima i sestrama u Domovini koji su mi bili pravi „anÄ‘eli-poštari“, umnaÅ¾ali pisma, pisali dobivene adrese, stavljali marke i odašiljali da meni olakšaju posao i da na taj naÄin pomognu Fondu. Od srca svima HVALA! Ne mogu ih nabrajati, ali neka svaki osjeti moju iskrenu zahvalnost i posebne molitve. Pisat Ä‡u im osobno. Sada sam se vratila, te preuzimam natrag pisanje i slanje.
Uz dane M. Klaudije znala sam staviti kakav plakatiÄ‡ s mislima M. Klaudije na francuskom, engleskom i talijanskom jeziku, a kod molitve vjernika sam preporuÄivala razne nakane po njezinu zagovoru. I sestre su se jako zanimale za nju. Nedavno sam imala o njoj emisiju na „Radio-Mir-MeÄ‘ugorje“, što je vodila gÄ‘ica Ana Marija Prskalo vrlo lijepo i uz biranu glazbu, a poslala sam i nešto materijala. Od srca joj zahvaljujem. Naša sestra Jasminka Pomper takoÄ‘er je imala na Radio-Mariji lijepu emisiju o M. Klaudiji, te joj lijepo zahvaljujem. S. Irena naÄinila je za mlade prezentaciju o odnosu M. Klaudije prema uÄenicama. KatoliÄki Tjednik iz Sarajeva stavio je informativni ÄlanÄiÄ o njoj, te i uredništvu zahvaljujem. Svake godine uz smrtni dan 3. veljaÄe dobrotom voditelja Radio-Vatikana bude kraÄ‡i prikaz koje crte iz njezina Å¾ivota. Neka ih Gospodin obdari svim potrebnim milostima zbog velike koristi koje svojim programom pruÅ¾aju Hrvatima po cijelom svijetu. Moje sestre s našim sveÄ‡enikom preÄ. Franjom Biskupom, ovdje u VaraÅ¾dinu lijepo su organizirale sv. Misu za sve štovatelje i njezinu proslavu.
Sada još pokoja preporuka za naše drage pokojne prijatelje. Umro je vrlo zasluÅ¾ni slovaÄki Hrvat, isusovac, o. Ferdinand TakaÄ. Mnogo je uÄinio za vrijeme svoga duga Å¾ivota od 93 godine za svoj narod u toj zemlji na vjerskom, kulturnom i znanstvenom polju. Osobno sam duÅ¾na moliti jer je preveo najdokumentarniji Å¾ivotopis M. Klaudije na slovaÄki za slovaÄke uršulinke. Dobili smo taj prijevod u Bratislavi. Å½ivotopis „Klaudija svjedoÄi“ napisao je drugi isusovac, o. Ante KataliniÄ‡, nakon detaljnog ispita svjedoka, kako hrvatskih i slovenskih sestara uršulinki, tako i brojnih laika, posebno njezinih uÄenica.
God. 1956. uzoriti kard. Alojzije Stepinac napisao je uršulinkama iz svojeg krašiÄkog uzništva ovo: Hvala na kratkoj biografiji M. Klaudije, koju sam poznavao. Nadamo se da danas s neba gleda na svoje sestre na zemlji i zagovara ih pred prijestoljem BoÅ¾jim, pa privatno moÅ¾ete i na nju apelirati u stvari koja se ne pomiÄe s mjesta… Bilo kako bilo, strpljivosti i pouzdanja ne gubite… SjeÄ‡am se , da je prije dvadeset i dvije godine jedna od Vaših sestara u VaraÅ¾dinu kao prorok izjavila na vijest o novom zagrebaÄkom nadbiskupu, nepoznatom svemu svijetu: 'Bit Ä‡e muÄenik!' (MoÅ¾da je to bila baš M. Klaudija? pita se BlaÅ¾enik, a sada za stalno zna koja je bila.
Ove godine, na blagdan PreobraÅ¾enja, umro je vrlo zasluÅ¾ni sveÄ‡enik PoÅ¾eške biskupije, mons. Stjepan BeniÄ‡. On je obolio od karcinoma Å¾eluca oko 1975. Godine. Bio je 'otpisan'. Izvršena je resekcija veÄ‡eg dijela. Pred uršulinskim samostanom u Zagrebu naišao je na o. KataliniÄ‡a koji mu je preporuÄio molitvu M. Klaudiji. Upravo je nekako u to vrijeme izišao njegov Å¾ivotopis, pa mu je preporuÄio da ga nabavi. I sveÄ‡enik je poslušao, s povjerenjem molio, i ozdravio, da je mogao vršiti svoje odgovorne duÅ¾nosti Å¾iveÄ‡i uzorno gotovo 40 g. Umro je u svojoj 101. godini Å¾ivota! ÄŒesto mi je pisao, a jedno od pisama nosilo je ove rijeÄi: „Evo, stiglo je i Vaše pismo i Äestitka za BoÅ¾iÄ‡. Hvala na obavijestima o dogaÄ‘ajima. Majka Klaudija je dakle uvijek na djelu. Mi u svojoj bijedi vapijemo, a ona moli za nas. Vrlo rado molimo jedni za druge koji se obraÄ‡aju zagovoru Majke Klaudije. I ja … to Äinim i zahvaljujem svima koji se za nas mole (nagl. s. Kl.). Stari smo i slabi, ali od BoÅ¾je milosti Å¾ivimo. ÄŒekamo BoÅ¾iÄ‡ 2005., pa vas sve pozdravljamo da u zdravlju, miru i radosti proslavite blagdane i da u 2006. Blagoslov BoÅ¾ji neka prati sve zajedno…“ Usp. GK, br. 34/2013., str. 24.
Nakon dugih godina trpljenja umrla je naša dobroÄiniteljica Marija Geci, pa preporuÄujemo njezinu dušu kao i supruga Emila koji ju je s ljubavlju dvorio, a nama Äinio mnoge struÄne usluge nadzora kod obnova samostana i crkve. Molite, sada mu je amputirano stopalo. Umro je i stari gospodin Josip Plantak, stadalnik komunizma, koji je godinama bio „poštar“ raznoseÄ‡i pisma „Prijateljima“ nekim osobama u VaraÅ¾dinu. Njega i više naših vjernika, posebno + Lidiju B., preporuÄujemo Gospodinu.
I još jedan od promicatelja kauze M. Klaudije bio je naš susjed franjevac, o. Ivan dr. Damiš. Naglo je umro nakon „poboljšanja“ moÅ¾danog udara, 26. studenoga, u 61. godini Å¾ivota. Neka im M. Klaudija svima uzvrati zagovorom ako trebaju još ÄišÄ‡enja da ugledaju blistavo OÄevo lice.
I završavam još ponekim ZAHVALAMA
KarmeliÄ‡anin, o. Smiljo B. uvijek zahvaljuje za tolike milosti i završava jedno od pisama: 'Budimo svjetlo u Å¾ivotu koje Ä‡e drugima svijetliti i koji Ä‡e to svjetlo u nama prepoznati da ne zalutaju u tami'.
GÄ‘a Danica K. dala je lijepu pismenu izjavu o svojim utiscima o M. Klaudiji. Iskreno zahvaljujem. GÄ‘a Ivka iz Šibenika zahvaljuje za prinovu u obitelji, unuÄad: jedna djevojÄica i jedan djeÄak. RoÄ‘ena je i mala Karolinina Magdalena i Valentinina Korana, za koju smo molili po zagovoru M. Klaudije. Neka mame oproste što ne znam imena sretnih tata.
Jedna od velikih milosti koju sam primila bila je u svezi s jednim zagubljenim dokumentom u Rimu, ali još veÄ‡a što me je izbavila iz velike nevolje. Spremala sam stvari kojih je bilo mnogo, t. j. materijali o našoj povijesti, razne knjige, prospekti, koje je sljedeÄ‡i dan trebao odvesti u VaraÅ¾din jedan dobri sveÄ‡enik. BuduÄ‡i da je u Generalat došla prije koji dan nova pomoÄ‡na kuharica, 17. lipnja Å¾eljela sam je razveseliti talijanskim skraÄ‡enim Å¾ivotopisom M. Klaudije. I dok sam izvlaÄila iz torbe razne mapice, s uÅ¾asom uoÄim da mi je meÄ‘u njima avionska karta zajedno s talijanskim dokumentima koje sam trebala predati na opÄ‡inu prije odlaska. Bili su u plastiÄnoj mapi koja se zalijepila uz drugu. Da nije bilo toga, torba bi otišla, a nitko ovdje u VaraÅ¾dinu ne bi to mogao naÄ‡i. I karta bi mi propala! M. Klaudija me je nadahnula da poklonim taj Å¾ivotopis da na vrijeme naÄ‘em kartu i dokumente. MoÅ¾ete misliti moju zaprepaštenost, noge su mi se tresle, a onda veliku zahvalnost mojoj dobroj Majci Klaudiji!
Osobno molim M. Klaudiju da mi pomogne kod slabog vida, a oÄi mi trebaju kod mojih duÅ¾nosti. PreporuÄujem se i sama u vaše svete molitve i zahvaljujem. Sada imam opet priliku moliti za sve kod njezina sarkofaga.

Dragi Prijatelji, ovo sam malo oduljila, jer nisam pisala za Veliku Gospu da nikoga ne optereÄ‡ujem.

MOLBA: ako je tko naknadno dobio e-mail, neka mi pošalje. Ide brÅ¾e, a mogu slati i druge divne i korisne stvari.
DRUGO: ukoliko netko NE Å½ELI DA MU DALJE ŠALJEM, poštom ili e-mailom, neka mi to jednostavno napiše da obrišem adresu. Adrese su mi se silno umnoÅ¾ile, te ne znam više kome sam slala redovno, a tko je naknadno ušao u krug onih kojima šaljem, po sluÅ¾benom putu ili drugaÄije, pa ne bih Å¾eljela nikoga optereÄ‡ivati. Uz to, neki imaju sluÅ¾beno raÄunalo pa im mogu zatrpati sanduÄiÄ‡, ili naÄiniti nepriliku druge vrste, a to nikako ne bih htjela. Hvala!
Svi ste Äuli za smrt dobrog fra Zvjezdana LiniÄ‡a. Mnogima je spasio i sam Å¾ivot. Stoga stavljam i njegove rijeÄi ohrabrenja uz BoÅ¾iÄ‡ kao završetak:

“Ne boj se BoÅ¾jeg pohoda. Ne boj se BoÅ¾iÄ‡a, malenog i jednostavnog djeteta u kojem te sam Bog pohaÄ‘a. Ne plaši se za svoj Å¾ivot i svoju slobodu. Daruj u toj slobodi ljubavi Äitavo svoje biÄ‡e BoÅ¾jim planovima. Prepoznaj svoje biÄ‡e i tajnu svoga Å¾ivota kao BoÅ¾ji dar. Ne boj se sadašnjih kriza i poteškoÄ‡a. Ne boj se za sutra i za buduÄ‡nost. Ne boj se prijetnji siromaštva i oskudice. Ne boj se. Isus te je pretekao u malenosti i siromaštvu da ovu zemlju obogati sobom, svojim biÄ‡em. Ne boj se!”
Još jednom svaki blagoslov uz RoÄ‘enje BoÅ¾jega Sina i u Novoj godini.
Vaša odana i zahvalna s. Klaudija Äuran, OSU

RADIO VATIKAN – HRVATSKA SEKCIJA

BLAGO ONOM KOGA TI POUÄŒAVAŠ, GOSPODINE
Uz godišnjicu smrti SluÅ¾benice BoÅ¾je Majke Klaudije Boellein, uršulinke
3. veljaÄe 2013.
Svaki je BoÅ¾ji ugodnik pravo Äudo BoÅ¾je mudrosti, dobrote, ljepote, svetosti. Svaki je zaseban, iako svi nose isti peÄat Å¾ivoga Gospodina Äiji se Å¾ivot poput rijeke koja teÄe i teÄe, koja se mijenja, a uvijek ostaje ista, prelijeva u njih da bi i oni obznanjivali svojoj braÄ‡i taj BoÅ¾ji Å¾ivot i Äudesna BoÅ¾ja otajstva.
SluÅ¾benicu BoÅ¾ju M. Klaudiju Boellein poznaje vrlo velik broj vjernika u Domovini ali i u inozemstvu, zahvaljujuÄ‡i i Hrvatskom Svjetskom Kongresu koji ju je spomenuo u svojim glasilima. Moli joj se veliki broj njezinih štovatelja. Vrlo je vaÅ¾no naglasiti da je bila snaÅ¾na ne samo duhovno i mistiÄki, nego i prirodnom inteligencijom i svojim steÄenim znanjem. Odrasla je u kuÄ‡i intelektualaca. Djed Dragutin Boellein po oÄevoj strani bio je školski drug i osobni prijatelj biskupa J. J. Strossmayera. Taj naš velikan podigao je svoju siromašnu ÄakovaÄku biskupiju na svim podruÄjima, zahvaljujuÄ‡i pouzdanim suradnicima koji su mu pomagali savjetom, spretnošÄ‡u i struÄnošÄ‡u. Koji nije dostojno obavljao svoju
Silvija BenkoviÄ‡: M. Klaudija, ulje na platnu zadaÄ‡u, bio je smijenjen, jer je biskup gledao na opÄ‡e dobro sviju.
Tako je od njezinih prihoda utemeljio i obilno pomagao mnoge naše kulturne ustanove. ÄŒak je u VaraÅ¾dinu uvelike pomogao izgradnju lijepe pravoslavne crkve, ali to nije jedini sluÄaj njegove velikodušne pomoÄ‡i svima bez iznimke. U vrijeme gradnje velebne Ä‘akovaÄke katedrale (1866.-1882.), za koju je rekao papa Bl. Ivan XXIII., Dobri da je jedna od najljepših graÄ‘evina izmeÄ‘u Zagreba i Istambula, nadzornik svih dobara biskupije bio je upravo djed Dragutin. Kada je došao u mirovinu, bio je predsjednik školskog odbora i mjesni školski nadzornik. Školska spomenica piše o njemu i o njegovu savjesnom i struÄnom zalaganju najbiranijim rijeÄima. Sa sinom Jankom, ocem M. Klaudije, jedan je od suutemeljitelja treÄ‡eg hrvatskog pjevaÄkog društva „Sklad“ 1863. Godine, Äiji je bio predsjednik narednih pet godina. Ta su pjevaÄka društva imala silnu ulogu u javnom Å¾ivotu Hrvata, promicanjem ne samo umjetnosti nego i nacionalne svijesti da se i tako odupru domaÄ‡im i stranim protuhrvatskim strujanjima. Prvo takvo društvo utemeljeno je u rodoljubnom Karlovcu pet godina ranije, 1858., pod simboliÄkim naslovom „Zora“, da bi 1862. godine uslijedilo osnivanje u Zagrebu pod imenom „Kolo“. Otac Janko bio je kao i djed Dragutin vrlo cijenjen od sugraÄ‘ana , a obnašao je duÅ¾nost knjigovoÄ‘e gradske štedionice.
Djed s majÄine strane, Mirko Hrvat, bio je takoÄ‘er vrlo sposoban Äovjek. Od siromašne obitelji ponio je u Å¾ivot poštenje i radišnost te osjeÄ‡aj za siromahe. Iako je bio liberalnih naÄela i protivnik Crkve, sve je uloÅ¾io za dobro naroda kad je postao predsjednik Hrvatskog sabora. Tu je duÅ¾nost vršio deset godina od 1883. do nenadane smrti od upale pluÄ‡a 1893. On je donosio kuÄ‡i mnoštvo Äasopisa i knjiga, te je u sve upuÄ‡ivao svoje unuke, Jerinu-Irenu-Matildu i sestru joj Melitu, kada im je umro otac, i kada se majka Gloria-Slava preudala i s muÅ¾em preselila u Zagreb.
M. Klaudija Ä‡e od njih naslijediti veliki dar organiziranja i upravljanja, što je posebno primijenila u sluÅ¾bi glavarice samostana i ravnateljice uršulinskih škola u VaraÅ¾dinu u najteÅ¾im ratnim i poratnim godinama, od 1915. do 1921. Tada je nabavljala sve moguÄ‡e sprave da se olakša posao i sestrama i Å¾enskom osoblju pri obradi zemlje, jer su muškarci bili pozvani u rat. Trebalo je, naime, opskrbiti hranom brojne pitomice, kojih je u to vrijeme bilo Äak 118, buduÄ‡i da je samostan primio mnoge djevojÄice i djevojke bez jednog ili oba roditelja. Da bi djeci osigurala zdravu hranu, nabavila je i koze da zdravo mlijeko pripomogne da djecu ne zahvati tuberkuloza koja je harala. Zbog nedostatka šeÄ‡era kupila je pÄele da ga med nadoknadi. Uvelike pobuÄ‘uje ÄuÄ‘enje Äinjenica da se veÄ‡ u to vrijeme zanimala kod sestara u austrijskim samostanima za nabavu glaÄala na struju ili onih prvih strojeva za pranje rublja, o kojima se uglavnom još nije ni sanjalo. Svi su se divili, jer je bila duboko uronjena u BoÅ¾je stvarnosti, a tako bliska i stopljena s potrebama sestara i uÄenica. Njezina se dalekovidnost širila na sve strane: uspostavila je redovne pedagoške susrete za redovnice nastavnice, koje su pisale uzorna predavanja u vidu što boljeg djelovanja u školama. Za djevojke je organizirala nedjeljne susrete, tzv. patronaÅ¾e, kako bi ih oÄuvala od zastranjenja na moralnom podruÄju i uÄinila im Å¾ivot radosnijim i ispunjenim. Djevojke su, naime, kod tih susreta uÄile krojiti, šiti i razne tehnike ruÄnih radova, Äitale su zajedniÄki zanimljivo i pouÄno štivo, izraÄ‘ivale su predmete za sajmove u korist siromaha, a za vrijeme rata plele su odjevne predmete za vojnike na ratištu. Te su djevojke kasnije prenosile ta pozitivna iskustva na svoju djecu i pomagale Äitav Å¾ivot potrebnima.
Kad je Jerina došla u samostan, dobila je ime Klaudija po onda još blaÅ¾enom o. Klaudiju Colombièru, isusovcu i apostolu Presvetog Srca Isusova. Kronika biljeÅ¾i nevjerojatnu pojedinost da je jedna novakinja postala osobna tajnica glavarice. Ne piše koja, no po rukopisu se vidi da je ta novakinja bila upravo Klaudija. I još nešto vrlo znaÄajno: Äim je postala glavarica, a bio je još rat te 1915. godine, a sluÅ¾beni jezik još njemaÄki, ona nastavlja pisati kroniku, no sada na hrvatskom jeziku. Za nju su dale izjavu vrlo uvaÅ¾ene redovnice da je imala velike naravne darove kojima se koristila jedino na dobro sestara i uÄenica. Lijepo je slikala, ali se toga odrekla, jer je bilo dovoljno sestara za pouÄavanje slikanja u školama. No sva se posvetila predavanju njemaÄkog jezika, pjevanja i sviranja. UÄenice tvrde da ih je sve oduševila za klasiÄnu glazbu i da je svirala osjeÄ‡ajno i iz sve duše. M. AnÄ‘ela Zemljak, VaraÅ¾dinka koja je godinama zamjenjivala u Rimu Generalnu glavaricu jer joj kao Francuskinji nije bilo dopušteno vratiti se iz Amerike u Rim, piše da nije bilo školskog nastupa pri kojem M. Klaudija ne bi sudjelovala svojim prilogom, bilo da se radilo o sviranju i praÄ‡enju pjevanja uÄenica, bilo da je sastavljala programe i pisala igrokaze uglavnom biblijskog sadrÅ¾aja. Nadbiskup Antun Bauer dobro je to uoÄio: kad je trebalo sluÅ¾iti, M. Klaudija je bila prva, no kad je trebala primiti pohvalu, morao si je traÅ¾iti u zadnjem redu.
Sve su sestre Å¾ivjele od njezinih savjeta, uputa, nagovora, posebno njezine novakinje. Imala je divan naÄin predavanja i obiÄnih sadrÅ¾aja, no kad bi govorila o Papi, Crkvi, Mariji, Euharistiji, sva bi se promijenila, gotovo preobrazila u licu. ÄŒak su i male djevojÄice govorile da je sveta, da je najsliÄnija Isusu. To se pamtilo. To se nasljedovalo. Od toga se Å¾ivjelo. Danas se govori da svijet ne treba uÄitelje nego svjedoke vjere. Upravo je M. Klaudija bila svjedok BoÅ¾je ljubavi prema ljudima. Imala je dar jednostavne i skromne ali blistave svetosti, koju se nije trebalo traÅ¾iti ni otkrivati, jer je ona bila tu, kako tvrdi njezin Å¾ivotopisac, isusovac o. Ante KataliniÄ‡. Bila je velika u svoj svojoj maljušnosti. Nije završila fakultet, imala je samo glazbenu školu, ali je bila pouÄena od Boga, od Duha Svetoga, da doista moÅ¾emo reÄ‡i sa psalmistom: „Blago onom koga ti pouÄavaš, Gospodine i uÄiš zakonu svojemu!“ (Ps 94,12)

S. Klaudija Äuran, OSU

Pismo Prijateljima SluÅ¾benice BoÅ¾je Majke Klaudije

e-mail: sr.klaudija@yahoo.fr
God. XIX, br. 52; BoÅ¾iÄ‡ 2012.
Svi moji poštovani i dragi Prijatelji i Prijatelji M. Klaudije!

PoÄetkom ovog mjeseca proslavili smo svetkovinu Bezgrješnog zaÄeÄ‡a naše Majke Marije. Poznata nam je ta njezina odlika i povlastica da je veÄ‡ u krilu svoje majke sv. Ane zaÄeta bez istoÄnoga grijeha, bez sklonosti na zlo, Äista i sveta, jer je trebala biti Majkom BoÅ¾jega Sina. Marija je postala mjesto susretišta Boga i Äovjeka. Marija je primila prvi poljubac Boga u ime Äitavog ÄovjeÄanstva, u ime cijele naše Zemlje. Marija - prvo boravište Svevišnjega, Utjelovljene RijeÄi, Isusa Spasitelja, koji više ne napušta ovu Zemlju. Marija – prvi tabernakul, prve Å¾ive i tople jaslice za BoÅ¾jega Sina. Marija – od prvog Äasa kad je izrekla svoj „DA“ AnÄ‘elu i po AnÄ‘elu Bogu – postaje prva uÄenica Radosne vijesti. Marija – prva evangeli-zatorica, jer odmah hiti Elizabeti noseÄ‡i Radosnu vijest. Bl. Ivan Pavao II. nazvao ju je stoga Zvijezdom Nove evangelizacije. Iz Marije je prokljuÄala radost hvale i zahvaljivanja Bogu kojega Ä‡emo s Njezinim Sinom otada smjeti zvati „Abba! OÄe!“ Marija nosi Å½ivot, Marija daje Å½ivot, Marija Äuva Å¾ivot. Elizabeta kliÄe od radosti pri susretu s Njom, a još neroÄ‘eni Ivan pleše u njezinoj utrobi osjeÄ‡ajuÄ‡i svoga Otkupitelja. Gdje je Marija, tamo je klicanje, tamo je radost, tamo je sreÄ‡a i blaÅ¾enstvo. Jer, rekoše mnogi Sveci, „Tko Mariju ljubi, taj se ne gubi!“ Koliki veliki obraÄ‡enici stupili su u krilo KatoliÄke crkve, jer su se tu susreli s Majkom. Bez majke kuÄ‡a je hladna.
Sami smo stotine puta doÅ¾ivjeli pomoÄ‡ i utjehu te divne Majke. To je doÅ¾ivljavala i naša Domovina sve tamo odtatarskih vremena od suvremene povijesti. Koliko moramo biti zahvalni na Daru slobode, na uspostavi otrgnutog nam dostojanstva kad su nas kao narod smatrali zloÄincima, zahvalni na oslobaÄ‘anju onih koji nas oslobodiše, zahvalni na oÄuvanju velikog
Rim: Jaslice u Bazilici sv. Petra dijela naroda u enklavi BihaÄ‡a da ne proÄ‘e kao Srebrenica. I taj je na-rod spoznao BoÅ¾je pohoÄ‘enje. Sada molimo NovoroÄ‘enoga da jednako tako oslobodi i naše generale u Bosni i Hercegovini da se u konaÄnici skine s nas ljaga genocidnosti. Neka i oni uzmognu sve svoje pouzdanje staviti u Gospodina i Njegovu silnu ljubav i pravednost. Ne moÅ¾ete pojmiti s kolikim ponosom i zahvalnošÄ‡u Bogu mogu posvjedoÄiti u raznim prigodama da moj narod nije nikada stavio svoju nogu na tuÄ‘u zemlju, da nije išao u osvajanje tuÄ‘eg podruÄja i da nije nikada ratovao protiv drugih, osim kad smo prinudno bili pod tuÄ‘im barjacima. Ovaj Äas mi je došlo na pamet što mi je rekla jedna francuska redovnica s graniÄnog podruÄja s NjemaÄkom. I zapisala je, a u prijevodu izjava glasi:
„Villefranche de Rouergue – hrvatsko groblje – nekoliko stotina Hrvata uvuÄeno u njemaÄku vojsku pobunilo se protiv ubijanja stanovništva. Svi su bili strijeljani. To je zasebno groblje smješteno na izlazu iz grada, blizu ceste koja vodi u Figeac.“ Ranije mi je rekla da se svake godine stanovnici toga grada sjeÄ‡aju poginulih Hrvata te dolaze s cvijeÄ‡em i pale svijeÄ‡e. Eto, to je naš narod, mislim na njegov neiskvareni dio koji poznaje Boga i njegov zakon „Ne ubij!“ NaÅ¾alost, danas neki vlastiti roditelji dosuÄ‘uju smrt svojoj neroÄ‘enoj djeci! I Äudimo se što nas je tuÄ‘in ubijao i htio da nestanemo s lica zemlje. Branimo Å¾ivot, odupirimo se bezboÅ¾nim zakonima protiv Å¾ivota, protiv svetosti braka, protiv dobrog odgoja svoje djece i mladih. Roditelji imaju od Boga pravo na odgoj djece i nikakva im vlast to ne smije osporiti. Oduprimo se nemoralnim programima „naprednih i kulturnih lidera“. Dobro nam je poznata povijest ogromnoga, neoborivoga, naizgled vjeÄnog Rimskog carstva. Srušile su ga ponajprije Å¾ene. Nisu htjele biti majke, raÄunale su godine prema promijenjenim muÅ¾evima. Broj Rimljana se smanjivao; nisu više imali snaÅ¾nu vojsku, veÄ‡ su unajmljivali strance da im vode ratove i Äuvaju granice. MladiÄ‡i se nisu htjeli Å¾eniti, te je Senat bio prisiljen neÅ¾enjama nametati poreze. UÅ¾ivanje, uÅ¾ivanje. Majke i vjerne supruge dobivale bi za odlikovanje grimizni široki rub na haljini i nazivale se „feminae stolatae“, tj. Å¾ene s ukrašenom haljinom. Naše groblje kraj Solina, „Manastirine“, poznavalo je takve Äasne uzore. Sama sam vidjela grobove s tim natpisima. Jasno sam rekla nekima koji su uporno branili prava homoseksualaca i istospolnih brakova da je to pomodarstvo, nastranost, perverzija. Malen je broj onih koji su doista bolesni. A ako si bolestan, lijeÄi se. I prije je bilo toga, ali se nisu traÅ¾ila nazovi prava za ozakonjenje takvih Äudnih stavova. I još prisvajati djecu! Imajmo BoÅ¾je prosudbe, ne podlijeÅ¾imo modi koja nas truje i koja Ä‡e nam uništiti narod. Kolike lascivne filmove gledaju naši mladi, kolike knjige u stihu i prozi, golotinja na sve strane, nema više one profinjene intimne, Äuvanja osobnog dostojanstva. Znam što pišem, znam što govorim. Jednom sam našem uglednom fotografu, koji je za izvjesne renomirane novine snimao pornografiju, rekla: „Bili Vam bilo drago da na stranicama novina vidite tako razgoliÄ‡enu sestru, majku ili suprugu? A Vi ste iz katoliÄke obitelji. Znam da to radite zbog zarade, no nemojte to raditi, jer neÄ‡ete imati blagoslova.“ Mislim da me je poslušao. Zajedno molimo da meÄ‘u nama zavlada ponovno duh EvanÄ‘elja koji je vodio naše pretke kojima je Äesto jedino oruÅ¾je bila BoÅ¾ja zaštita. ÄŒitajte naše povijesne dogaÄ‘aje o Zrinu, Sigetu, Gvozdanskom, VoÄ‡inu, o našem Sinju. Tu Ä‡e vam vrlo pomoÄ‡i emisije na Radio-Mariji i knjige g. Damira BorovÄaka. Marija je pomagala da su ostali vjerni Bogu i Domovini i pod cijenu Å¾ivota. I Bog ljubi svoje Hrvate. To su vidjeli i drugi narodi. Neki nas preziru, drugi nam se dive, jer smo Papini katolici. A Isus je jasno rekao: „Mene su progonili, i vas Ä‡e progoniti“. Ali je odmah nadodao: „Ako su moju rijeÄ drÅ¾ali, i vašu Ä‡e drÅ¾ati“. (Iv 15,20). DrÅ¾at Ä‡e našu rijeÄ ako u nama vide istinske svjedoke, ponizne i odvaÅ¾ne da kaÅ¾u BoÅ¾ju istinu, s ljubavlju i poštovanjem. Mi nismo ni protiv koga, veÄ‡ upravo za sve. Zajedno gledajmo u svijetlu buduÄ‡nost gdje nam sjaju BoÅ¾ja obeÄ‡anja te BoÅ¾ja i Marijina zaštita.

Nakon proglašenja dogme o Bezgrješnom zaÄeÄ‡u, 1854.g., Pape na Svetkovinu Bezgrješne, dolaze svake godine poloÅ¾iti vijenac na Španjolski trg ispod visokog stupa kao postolja za njezin veliÄanstveni kip. Tu vidimo Sv. oca Benedikta kako sja od radosti što se BoÅ¾ji narod okupio u tolikom broju da dade slavu svojoj Bezgrješnoj Majci i Kraljici. Usput spomenimo da je na tom trgu bilo prvo veleposlanstvo Španjolske, te zbog toga nosi to ime, a svi turisti i hodoÄasnici nezaobilazno dolaze da se dive tom skladu i ljepoti.

ZapoÄela je Godina vjere. Što je vjera? Pogled djeteta u Oca. Povjerenje. OÄekivanje da Ä‡e nam dati sve što nam je potrebno ne samo za ovaj Å¾ivot, nego i za vjeÄni, a upravo smo na taj vjeÄni Å¾ivot pozvani. Vjera nije samo razumsko prihvaÄ‡anje istina, nego Å¾ivot u sjaju BoÅ¾jega lica. Å½ivot koji nastoji odraziti BoÅ¾ju dobrotu, BoÅ¾ju veliÄinu. ÄŒiniti dobro. Podijeliti malo što imamo s onim tko ima još manje. Ne radi se samo o materijalnim dobrima, koja veÄ‡ini našeg naroda itekako trebaju, nego se radi i o duhovnoj solidarnosti: osjetiti tuÄ‘u nevolju, ohrabriti brata ili sestru, ljubazno utješiti, darovati smiješak, razumijevanje, lijepi pogled, svoje talente… Ljubav Ä‡e nas nadahnuti što i kako uÄiniti, kaÅ¾e nam sv. AnÄ‘ela. A za pravu Isusovu ljubav treba nam Äisto srce bez nastranosti, bez velikih grijeha, bez Å¾elje za osvetom, srdÅ¾be i mrÅ¾nje… Dobra osoba je sama u sebi sretna, zato veÄ‡ njezina blizina umiruje, tješi, usreÄ‡uje. SluÅ¾benica BoÅ¾ja, naša M. Klaudija, malo je govorila rijeÄima, ali govorila je cijelom svojom pojavom. Bila je glasnik BoÅ¾je utjehe. Bila je poput proroka Izaije koji nam svima govori posebno u ovo sveto vrijeme DošašÄ‡a: „Ukrijepite ruke klonule, uÄvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: 'Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega…, On sam hita da vas spasi!“ (35,4). „Gospodin Äeka Äas da vam se smiluje i stoga gleda da vam milost iskaÅ¾e, jer Gospodin je Bog pravedan – blago svima koji njega Äekaju… Mir i obraÄ‡enje – spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša.“ (30,18.15). „(Neka) svatko pomaÅ¾e svom drugu, i neka bratu svom zbori: Hrabro!... Ne boj se, jer ja sam s tobom, ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj… Ne boj se, jer ja ti pomaÅ¾em…, ja sam pomoÄ‡ tvoja, Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj… Ne boj se, jer ja sam te otkupio: imenom sam te zazvao: ti si moj!“ (41,6.10.14; 43,1). To je naša vjera. To je naša sigurnost da je Bog Bog, da je On dobrota, da mi ni vlas s glave neÄ‡e pasti a da On to ne vidi i ne vodi raÄuna o meni, o tebi, o nama svima. M. Klaudija je izjavila da je u svom Å¾ivotu najviše doÅ¾ivjela upravo tu BoÅ¾ju ljubav, a svi koji su je od mladosti do smrti poznavali znali su da joj Å¾ivot nije bio posut samo ruÅ¾ama.
Evo što je sam Sv. otac rekao u Pismu uz otvaranje Godine vjere, 11. listopada 2012.: „Neka ova Godina vjere uÄvrsti naš odnos s Kristom Gospodinom, jer je On jedini sigurnost kojom gledamo prema buduÄ‡nosti i jamstvo za istinsku i postojanu ljubav… KršÄ‡anski Å¾ivot poznaje iskustvo radosti ali i trpljenja. Koliki li su Sveti proÅ¾ivljavali osamljenost! Koliki su vjernici i naših dana kušani BoÅ¾jom šutnjom dok bi htjeli Äuti Njegovu utješnu rijeÄ! Å½ivotne nam kušnje omoguÄ‡uju shvaÄ‡anje otajstva KriÅ¾a i sudjelovanje u Kristovim patnjama te postaju preludij radosti i nade u koje nas uvodi vjera… Vjerujmo Ävrstom sigurnošÄ‡u da je Gospodin Isus pobijedio zlo i smrt te Mu se izruÄimo u tom sigurnom povjerenju“ .
Neki dan sam poslala dosta poruka (neke mi se uporno vraÄ‡aju) o zatvorenoj Pakistanki, majci petero djece, Asji Bibbi, koju su optuÅ¾ili za blasfemiju. VeÄ‡ je dugo vremena u tamnici, bez prozora. Za nju se zauzeo pakistanski ministar za vjerske manjine, Shabaz Bhatti, no 12. oÅ¾ujka 2011. su ga ubili. Lane sam vam o tome pisala. Znao je da zalaÅ¾e svoj Å¾ivot za bliÅ¾nje, koji je posve predao Isusu. Crkva mu Å¾eli odati Äast muÄenika. Molimo sada za sestru Asju da Bog providi s njezinim Å¾ivotom. Ponudi su joj slobodu ako se odrekne kršÄ‡anstva i primi islam, no ona je dala izjavu: „Å½elim radije poginuti kao kršÄ‡anka nego iziÄ‡i na slobodu kao muslimanka“. Kakva vjera! Izmolimo joj snagu za daljnje kušnje. Molimo i za sve progonjene kršÄ‡ane po raznim zemljama svijeta. Ovdje imamo jednu sestru iz Konga. Koliko li je tamo trpljenja! Uvijek ostaje Tertulijanova misao: Krv muÄenika sjeme je novih kršÄ‡ana. Zato u tim zemljama cvate vjera, cvatu zvanja. Rim, kao i ostali gradovi, pun je sveÄ‡enika, redovnika i redovnica upravo iz tih muÄeniÄkih sredina gje nije lako biti Isusov sljedbenik. Prezir, zakidanja prava na svim podruÄjima, ali oni se oslanjaju na Isusa i Njegovu ljubav. Primimo i mi naša mala „muÄeništva“ za porast naše vjere, za porast vjere u svijetu. Vidite kamo svijet ide bez vjere. Slušamo i gledamo o ubojstvima u školama, posebno u Americi. Å½ivot – taj BoÅ¾ji dar – nema cijene. Svatko Äini što hoÄ‡e. Pravda se gazi. Izaija opet prije 2700 godina piše: „Mir Ä‡e biti djelo pravde!“ (32,16).

Majka Klaudija je duboko prisutna u Å¾ivotu mnogih osoba. Pišu mi s raznih strana. OsjeÄ‡aju se ohrabreni Äim se na nju sjete. Neke osobe su poloÅ¾ile prisegu i kad sam lane bila u VaraÅ¾dinu o tome da su uvjerene da je bila sveta. Jedna gospoÄ‘a mi je dala pismenu izjavu prije samog odlaska iz VaraÅ¾dina :
„Svim srcem bih Å¾eljela svoja sjeÄ‡anja na dobru Majku Klaudiju pretoÄiti barem u nekoliko reÄenica… Ujesen 1941. Upisala sam se u prvi razred gimnazije kod Uršulinki. Razred nam je bio na drugom katu, blizu naše školske kapelice. Ta draga bijela kapelica sa predivnim kipom Majke BoÅ¾je plijenila je naša mlada srca. Gotovo pod svakim odmorom, barem na koju minutu, prošuljale smo se kroz njezina vrata u potpunoj tišini i kleÄeÄ‡i izmolile kratku molitvicu. Na hodniku pred kapelicu iz nekih pokrajnjih vrata polako je dolazila starica u odjeÄ‡i Äasne, zaogrnuta pletenim šalom, jednom rukom podupiruÄ‡i se štapom, a prsti druge ruke prebirali su krunicu, koja joj je visjela o pojasu oko struka. Kada bismo ju mi uÄenice u prolazu pozdravile sa „Hvaljen Isus“, jedva je uspjela podiÄ‡i malo glavu, odzdravila nam je i uvijek dodala koji sveti zaziv: „Bog-Isus-Ljubav“… Danas nakon više od šest desetljeÄ‡a u mojoj dubokoj starosti (83 godine), iskreno Å¾alim što nisam prepoznala vrijednost susreta sa dobrom Majkom Klaudijom, jer ta starica na hodniku pred kapelicom bila je Majka Klaudija, jedna od teško bolesnih sestara u proljeÄ‡e i ljeto te godine, za koje su se ne samo stanovnice samostana, nego i velik broj graÄ‘ana VaraÅ¾dina usrdno molili za njihovo ozdravljenje“. I gospoÄ‘a D. D. tumaÄi da je za 12-godišnju djevojÄicu punu radosti i Å¾ivota, koja u okolini nije imala ni staraca ni bolesnih, a sada nakon tifusa M. Klaudija je doista bijedno izgledala, te je djetetu to bilo teško i nije „imala hrabrosti gledati bolešÄ‡u tako izmuÄeno tijelo“. I nastavlja: „Još se sjeÄ‡am da sam dva do tri puta izdaleka vidjela Majku Klaudiju gdje na našem školskom dvorištu razgovara… s koÄijašem samostana i sa sestrama koje su radile na vrtu… One su nosile košare s povrÄ‡em. Kod susreta s M. Klaudijom spustile su te košare i prekriÅ¾ile se. Valjda ih je M. Klaudija blagoslivljala… Najesen 1945. nije bilo povratka, odnosno nastavka školovanja kod Uršulinki. Daljnje školovanje nastavila sam u našoj staroj varaÅ¾dinskoj gimnaziji. Ipak smo i dalje po skriveÄki dolazile u samostan na satove vjeronauka… Tih sam veÄeri imala sreÄ‡u još nekoliko puta vidjeti M. Klaudiju… I sada, kao i prijašnjih godina, ispred vrata klauzure, naslonjena na zid, pognuta nad štapom, više kao nadzemaljsko a ne Å¾ivo stvorenje, pratila nas je svojom vjeÄnom molitvom: „Bog, Ljubav; Ljubite Isusa!“ Danas kad se gotovo po cijeloj našoj zemlji raširilo štovanje M. Klaudije kao nebeske svetice, dolazim u varaÅ¾dinsku crkvu pred njezine zemaljske ostatke, razgovaram s njom, Å¾alim se što ju za njezina Å¾ivota nisam bolje upoznala. Vjerujem da dobra M. Klaudija sve razumije. Njezine rijeÄi, savjeti, primjer, Å¾ivjet Ä‡e vjeÄno, jer su mnogi njezini suvremenici, nadahnuti Duhom Svetim, zapisali sve to u njezinu Å¾ivotopisu i predali ga za pokoljenja.“
Mnogi se preporuÄuju u njezin zagovor. BuduÄ‡i da nisam stizala redom zapisivati, nego samo otisnuti poruke, ne stignem traÅ¾iti izjave i zahvale, ali Gospodin sve to vidi i uÄinit Ä‡e prema našoj vjeri i ljubavi te pomoÄ‡i u potrebama po zagovoru svoje vjerne SluÅ¾benicesvima za koje zajedniÄki molimo. Hvala vam što molite jedni za druge i na velike potrebe Crkve, Pape i Domovine.

Spomenut Ä‡u barem neke pokojne. Umrla je moja draga uÄenica, Mirjana KovaÄ. Njezine kÄ‡erke mole da im i dalje šaljem pisma. Nedavno je umrla gÄ‘a VargoviÄ‡, naša bivša uÄenica i majka vrlo zasluÅ¾nog Älana u vodstvu HAZU-a u VaraÅ¾dinu. Danas, 15. Prosinca, otišla je k Ocu velika štovateljica M. Klaudije, naša dobra s. Bernardica Kocijan. Sada Ä‡e gore još više zagovarati sve nas, jer je uvijek Äitala pisma i molila za sve koji su se preporuÄivali te se radovala dobivenim milostima. Danas je upravo dan naših BlaÅ¾enih Drin-skih MuÄenica. Neka nam Äuvaju vjeru i Domovinu. Nekidan je bila 120-obljetnicu roÄ‘enja naše druge BlaÅ¾enice, M. Marije od Propetoga. Pronašla sam putem interneta crkvicu u kojoj je sahranjen naš Hrvat, mladi Pavao KolariÄ‡ od Bjelovara, na glasu svetosti. Zadnji Äas je poloÅ¾io svete zavjete i umro kao isusovac. On je bio uzor Petru BarbariÄ‡u za kojeg se naveliko sprema beatifikacija. Moram još potraÅ¾iti crkvu i grog drugog hrvatskog mladog redovnika, b. Bonifacija PavletiÄ‡a. Uskoro Ä‡emo imati i blaÅ¾enog MuÄenika Miroslava BulešiÄ‡a. Cijeli oblak svjedoka, kako je rekao sv. Pavao, potiÄe nas na porast vjere.
Umro je i g. Äuka kojega je preporuÄila prof. Gracijela B. Ona je s g. suprugom bila opet velika utjeha da je u miru prešao k Ocu. Lane sam vam pisala kako je taj g. lijeÄnik pomogao još jednom drugom prijatelju da primi svete sakramente i da se preda u OÄeve ruke. Sada je Gracijela preporuÄila gÄ‘u Ljerku. U radosti srca zahvaljuje što je kÄ‡erka sretno rodila djevojÄicu.
Marija P. piše: „Postala sam baka i dobili smo unuka Jana. Tu bih od srca zahvalila našoj dobroj Majci Klaudiji, koja me stvarno ne ostavlja kad god joj se molim.“ Nastavlja koliko se utjeÄe njezinu zagovoru, te zove naše sestre u VaraÅ¾dinu da se pomole kod sarkofaga. Sada su dobili novog revnog Å¾upnika: „Bog neka mu podari svaki blagoslov i da snage za sve što Äini za našu Å¾upu, a Äini Äuda za ovo kratko vrijeme kako je kod nas. PoÄeo je s obnovom crkve, pa vas sve molim da ga podrÅ¾ite u molitvi da mu Bog da snage po zagovoru M. Klaudije“. I dodaje da je vodio hodoÄašÄ‡e u Mariju Bistricu i da su navratili u „VaraÅ¾din kod dobre Majke Klaudije…, jer je bio sjemeništarac 1985. kada ste o njoj priÄali“. I zahvaljuje ponovno za ozdravljenje muÅ¾a koji je ranije psihiÄki stradao. Poslala mi je fotografiju dvorišta: prava ljepota! A to je ona ista Å¾ena koja je godinama bila apsolutno nesposobna za rad i zadobila potpuno ozdravljenje po zagovoru M. Klaudije, o Äemu postoji dokumentacija.
Završavam jednim divnim Å¾ivotom koji je rano završio. Radi se o drugom Dominiku Saviju. Zove se Carlo Acutis. Nakon samo šest godina, nadbiskup Milana je uveo proces njegove beatifikacije, te je veÄ‡ sada Sluga BoÅ¾ji.
PrilaÅ¾em vam dvije njegove slike. RoÄ‘en je 3. svibnja 1991. u Londonu, gdje su mu roditelji Andrea i Antonija bili na privremenom radu. Kršten je 18. svibnja. Taj djeÄak je umro veÄ‡ 2006., opet u Gospinu mjesecu, 12. listopada. Imao je samo petnaest i po godina. Ubrzo su se roditelji vratili u Italiju, u Milano, i tu je Karlo bio je svagdje obljubljen: kod kuÄ‡e, u školi, na Å¾upi, medu starijim osobama koje je posjeÄ‡ivao. Bog mu je dao natprosjeÄne darove na mnogim podruÄjima, a za informatiku kaÅ¾u da je imao znanje jednoga doktora znanosti. UpriliÄio je izloÅ¾be svojih fotografija i filmova, pa i o euharistijskim Äudesima. Išao je na hodoÄašÄ‡a s mladima koje je „drÅ¾ao na rukama” i bio im voda na putu prema Gospodinu. Svaki dan je bio na sv. misi i priÄesti, za koju je rekao da je njegov autoput prema nebu. Molio je dnevno krunicu, pomagao svima, bio je vrlo vedre naravi, tako da je vršnjake lako privodio Gospodinu. Odjednom ga je zahvatila agresivna leukemija i vrlo brzo odvela ga u OÄevo naruÄje. Ja sam ga dosta puta molila da mi pomogne kod raÄunala i uslišao me je. Eto, još jedan mladi prijatelj, uzor mladima, pa ga moÅ¾ete spomenuti svojim mladima. Na informativnom plakatiÄ‡u piše: „Carlo Acutis (1991-2006) prema nebu na krilima orla”. Bogu hvala na dom daru! Neka zagovara našu dragu mladeÅ¾ da Å¾ivi u vjeri i ÄistoÄ‡i. Dobivaju se mnoge milosti, a sama sam u kontaktu s gÄ‘om Antonijom. Mislim da mu je majka, ali ne znam toÄno.
Eto, dragi moji Prijatelji, na kraju vam svima Å¾elim svaki BoÅ¾ji blagoslov uz BoÅ¾iÄ‡ i ostale blagdane, kao i milostima prepunu Novu godinu, kao nastavak Godine vjere. Rasli i obilovali ljubavlju, mirom i dobrotom. I kao što sam napisala na naslovu, neka vam na dobro doÄ‘e Sveto PoroÄ‘enje Isusovo. Dok sam to napisala, nisam ni bila svjesna da su upravo te rijeÄi bile Äestitka Hrvatima našeg BlaÅ¾enog pape Ivana Pavla za njegov prvi BoÅ¾iÄ‡ 1978. g. Nemojte zamjeriti što vam ovih dana neÄ‡u stiÄ‡i odgovarati na poruke, ne stignem, a za svaku zahvaljujem. ÄŒestitam imendane svim Viktorijama (23.12.), Evama i Adamima, BoÅ¾icama, BoÅ¾enama, BoÅ¾idarima, Stjepanima, Šteficama, Ivanima i Ivankama, Mladenima i Silvijama, Davidima i Davorima (29.12.). U molitvi Ä‡u vas sve redom prikazivati. Vaša odana i za sve s ljubavlju zahvalna
s. Klaudija Äuran

MOLITVE ZA PROSLAVU MAJKE KLAUDIJE

Isuse, koji si se pojavio na zemlji kao dobrota i Äovje-koljublje, ti najbolje poznaš patnje današnjeg Äovjeka.
Hvala ti što si nam dao osjetiti svoju dobrotu i ljubav po Mariji Klaudiji!
Proslavi se po njoj i udijeli svima koji joj se utjeÄu snagu i olakšanje!
UmnoÅ¾i im vjeru, utvrdi pouzdanje, usavrši ljubav!
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome, kako bijaše na poÄetku tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
***
Otkupitelju Äovjeka, ti si potaknuo Majku Klaudiju da se s tobom Å¾rtvuje za dobro Äovje-Äanstva. Daj da svijet prima tvoje spasiteljsko djelovanje i tako ulazi u veselje svoga Gospo-dara! Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
(Anastazija Trobentar, OSU)
***
BoÅ¾e, OÄe malenih i poniznih, u kojega se Majka Klaudija toliko uzdala i kojega je vjerno ljubila, udijeli svojoj Crkvi sve milosti koje te po njezinu zagovoru molimo te proslavi svoju vjernu sluÅ¾benicu na Äast Presvetog Trojstva! Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
(Margarita LabrtiÄ‡, OSU)

PŠENIÄŒNO ZRNO (s. Terezija Horvat i dr.)

Prvi Å¾ivotopis dobre Majke Klaudije (1875. - 1952.), uršulinke, sluÅ¾benice BoÅ¾je koja je umrla na glasu svetosti. O njoj moÅ¾ete pronaÄ‡i informacije i na našim web stranicama.
Meki uvez, 80.
MoÅ¾ete je posuditi u Uršulinskim samostanima

MAJKA KLAUDIJA (s. Anastazija Trobentar)

Å½ivotopis dobre Majke Klaudije (1875. - 1952.), uršulinke, sluÅ¾benice BoÅ¾je koja je umrla na glasu svetosti. O njoj moÅ¾ete pronaÄ‡i informacije u pisanoj rijeÄi naše s. Anastazije.
Meki uvez, 123.
MoÅ¾ete je posuditi u Uršulinskim samostanima

KLAUDIJA SVJEDOÄŒI (p. Ante KataliniÄ‡)

NajopseÅ¾niji Å¾ivotopis Majke Klaudije koji se temelji na svjedoÄanstvima, dokumentima i provjerenim izjavama. Knjiga se moÅ¾e posuditi u Uršulinskim samostanima.

Meki uvez, 247.

Uršulinska crkva VaraÅ¾din
60. obljetnica smrti Majke Klaudije
(17. 01. 1875. – 03. 02. 1952.)
03. 02. 2012. SVETA MISA u 17:00 h
Svetu misu predvodi preÄ. Franjo Biškup

Dobra Majka Klaudija, JERINA BOELLEIN, sluÅ¾benica BoÅ¾ja

A. Ulman, M. Klaudija, reljef u VaraÅ¾dinu

Poticajne misli