Unutrašnjost Uršulinske crkve-središnji dio

U kapelici sv. Ivana Nepomuka, lijevo od ulaza u crkvu, nalazi se njegov umjetnički kip u ekstatičnoj pozi, visok 94 cm, od polikromirana i bogato pozlaćena drva. Načinio ga je mariborski kipar Jožef Straub izmeÄ‘u 1745. i 1752., s vrlo brižnom i vještom obradom svečeva odijela, lica, prstiju i oblaka na kojemu lebdi.

Ispod Svečeva oltara nalazi se dragocjena relikvija sv. Viktorije, rimske djevice i mučenice. Njezine su kosti umjetničkim načinom oblivene voskom, a poklonio ih je samostanu 20. lipnja 1841. biskup Graza Josip Kramer za pobožnost djevojaka i djevojčica u školi. Prema legendi, ubijena je mačem 23. prosinca 285. godine, jer je odbila bračnu ponudu jednog rimskog patricija poganina, u želji da živi samo za Krista. Umjetničko odijelo načinila je 1841. m. Mihaela Karba, a stajalo je 240 forinti. I učenice su u školama radile slične umjetničke ručne radnje.
Lijevo na ulazu u kapelicu nalazi se kip sv. Lovre mučenika, s roštiljem, njegovim tipičnim simbolom mučenja, a nasuprot njemu je svima poznati sv. Antun s Djetetom. Kipovi su sa starih baroknih oltara.

Sarkofag sv. Viktorije mučenice iz prvih kršÄ‡anskih vremena
Sv. Viktorija umrla je mučeničkom smrću 23. prosinca 285. g. Kosti glave, ruku i nogu oblivene su umjetničkim finim voskom, tako da relikvija ima oblik pravoga tijela. Na ruci je ostavljen otvor da se vide kosti, a na vratu je zarez koji naznačuje ranu što joj ga je mačem zadao sudac prije nego joj je probo srce. U desnom uglu straga, u pozlaćenoj posudici, nalazi se njezina krv.
LEGENDA govori da je roÄ‘ena u Tivoliju blizu Rima u 3. st. u odličnoj rimskoj obitelji. Zaprosio ju je bogati Rimljanin Eugenije, koji je bio poganin, no ona ga je odbila, jer je već po savjetu i primjeru svoje prijateljice Anatolije odlučila živjeti djevičanskim životom i potpuno se posvetiti Isusu Kristu. UvrijeÄ‘eni ju je patricij zatvorio u svoju palaču, a njegova se ljubav pretvorila u mržnju. Viktorija se nije predavala. Štoviše, i djevojke koje su je posjećivale u zatvoru oduševila je za djevičanstvo. Tako se njih šezdesetak udružilo da u molitvi i pjevanju psalama slave Boga i vrše djela ljubavi. Eugenije ju je prijavio da je kršÄ‡anka i dao ju je pogubiti. Sudac Tiliark, koji joj je probo srce, onog je časa postao gubav, a crvi su ga za osam dana rastočili.
Tijelo sv. Viktorije počivalo je u rimskim katakombama sve do 1839. g. Tada je francuski isusovac, o. Augustin de la Croix, isposlovao da ga dobije biskup iz Graza, mons. Josip Kramer. Sredinom 19. st. tadašnja glavarica Uršulinskog samostana, m. Florijana Karger, željela je za ovu crkvu relikvije ili  moći neke svetice. Isti biskup rado je poklonio relikvije sv. Viktorije. Dopremljene su u Varaždin 20. 06. 1841. g. Uršulinka m. Mihaela Karba, izradila je umjetničko odijelo. Kad je relikvija bila lijepo urešena, uz velike počasti bila je nošena ulicama grada, 24. 10. 1841. g.

Klupe predstavljaju vrlo lijep i kvalitetan rad precizne izrade s ukrasnim motivima. Potječu iz prve polovine 18. stoljeća. Na žalost, nije nam poznat majstor, no može se pretpostaviti da je iz radionice I. Rosenbergera.

U podnožju propovjedaonice nalazi se kip sv. Josipa s ljiljanom, a njemu nasuprot je kip sv. Augustina biskupa, iz 1904. godine, s prepoznatljivim simbolom, tj. gorućim srcem kao znakom njegove ljubavi prema Bogu i braći. Autor: Joseph Runggaldier.

IzmeÄ‘u ta dva kipa smješten je sarkofag M. Klaudije Boellein (1875.-1952.) s njezinim zemaljskim ostatcima. Ta uršulinka, umrla na glasu svetosti, bila je velika odgojiteljica i glazbenica. Kao štovateljica Kristove ljubavi, posebno u euharistiji, svoj je život prikazala za Crkvu, naročito za obraćenje Rusije. Mnogi vjernici joj se utječu i primaju milosti. Sarkofag je iz grčkog mramora s hrvatskim brončanim tropletom. Svoj umjetnički rad poklonio je akademski kipar Ante Starčević 1977. godine, kad su njezine kosti bile dijelom prenesene iz gradskog groblja u crkvu. I njegova je majka bila uršulinska učenica.

Više o Majci Klaudiji vidi klikom OVDJE

Na koru od orgulja velike vrijednosti (pozitiv), koje se spominju se već 1714. u drvenoj crkvici, ostalo je nekoliko svirala i umjetničko kućište, koje prikazuje kralja Davida s harfom meÄ‘u anÄ‘elima trubačima. Današnje su orgulje tijekom vremena proširivane: 1925. tvrtka Caecilia Salzburg-Wien ugradila je u kućište nove orgulje s devet registara, a 1961. tvrtka Jenko iz Ljubljane dodala je još sedam. Temeljitu obnovu proveo je 2002. godine čuveni graditelj orgulja Wolfgang Braun iz Njemačke. Tada su nabavljene i nove elektronske orgulje i spojene s tim klasičnima na koru.
Samostan ima vrlo vrijedni notni arhiv s autografima baroknih majstora: Jana Wanhalla (1739.-1813.), Ivana Wernera (1752.-1786.), Pleyela, Leopolda Ebnera (1769.-1830) te kasnije o. Fortunata Pintarića i drugih franjevaca i isusovaca. Neke skladbe izvedene su na Varaždinskim baroknim večerima, a tom prigodom izdana je i LP ploča. U samostanu je od početka glazba igrala veliku ulogu, kako za potrebe liturgije u crkvi, na koju je hrlio grad, tako i za potrebe škole i internata uz česte i raznolike priredbe, igrokaze, akademije. Uvijek je bilo redovnica koje su bile osposobljene glazbenice te su podučavale i učenice u najrazličitijim glazbalima. Škola je imala i tamburaško društvo učenica “Milozvuk” te zbor „Stella“.

Jaslice: u božićno vrijeme vjernici rado posjećuju umjetničke jaslice s likovima Marije, Josipa i Isusa, te s četiri izražajna lika anđela i s magarcem. To je rad umjetnice Alojzije Ulman u terakoti iz 1988. godine. Stojeći kip sv. Josipa visok je 130 cm.