RoÄ‘ena je 1474. u Italiji, koja je na kraju 15. stoljeća bila u cvatu i gramzivosti. Raskoš renesanse i bogatstvo elite ne mogu sakriti opasne i trajne probleme društva, kojeg bez prestanka salijeću bolesti, glad, ratovi…

Anđela je već od svoje mladosti duboko obilježena nekim nutarnjim zovom ili vizijom.
Njezin životopis nam ne dopušta da to promatramo, ali svjedočanstva o njezinoj dobi od 40 godina otkrivaju da je ona:
- žena molitve, zahvaćena ljubavlju prema Kristu, prožeta franjevačkom duhovnosti;
- žena srca, otvorena za društvene probleme, koje s drugima laicima nastoji iscjeljivati.
Njezino, isprva diskretno djelovanje, malo pomalo budi poštovanje i divljenje njezine okoline. Postala je tako poznatom, da je prozvana »LA MADRE« i njoj su dolazile tražiti savjet osobe iz svih društvenih sredina.
Njezino sve veće ižarivanje temelji se:
- na dubokom jedinstvu života duboko usredotočenog na Bogu;
- na izvanrednom daru izmirivanja i ujedinjavanja srdaca;
- na njenoj zaraznoj vedrini, koja je znak uravnoteženosti i mira u tom burnom vremenu vjerskih sumnji i nemira.
Poslije godine 1515., kad je Italija bila opustošena ratovima, AnÄ‘ela postaje »smjerokaz«, a svoju snagu i svoj autoritet crpi u EvanÄ‘elju, koje je izvor njezinog djelovanja.
Ukorijenjena u svoju sredinu, ona realistički gleda društvo svog vremena. Obdarena začudnim darom uspostavljanja odnosa, ona je prihvatila prenošenja poruke nade i radosti, od kojih je i sama živjela.
Božji je zov ostao uporan. Godine 1535. AnÄ‘ela, bogata iskustvom, konačno osniva »Družbu svete Uršule.« U svoje posve originalno »Pravilo« ona daje upisati ono što je već živjela sa svojim družicama:
- u vremenu kad je bio običaj da redovnice žive u samostanu, odijeljene od svijeta, ona odlučuje da uršulinke žive svoju posvetu u svojoj životnoj sredini;
- u društvu, u kojem su imali prevlast muškarci, ona naglašava važnost ženine uloge u čuvanju i prenošenju osnovnih vrijednosti;
- u društvu s pregradom, koja je dijelila one što se bore, one što mole i one koji rade, ona otvara »proboj« pozivajući laike i posvećene osobe da zajedno rade u službi EvanÄ‘elja. Te mirne smionosti uznemiruju. Nekoliko godina kasnije, Crkva i društvo prisilit će uršulinke da se uvrste u monastičke Redove onoga vremena.

Uzalud bismo tražili točno odreÄ‘eni apostolat AnÄ‘eline Družbe. »Biti zaručnica i majka: to je identitet AnÄ‘ele i njezinih kćeri u svim vremenima i prostorima.«  AnÄ‘elina kćer treba prvenstveno biti, bez obzira što radila. Ipak, kroz stoljeća, ono po čemu su uršulinke postale karakteristične, i što je i danas prepoznatljivo, jest »misija odgoja u različitim oblicima u vidu evangelizacije.«
To će početi u Francuskoj godine 1607. U tom će se obliku Red rasijati najprije u Europi, zatim u Americi i Aziji. MeÄ‘utim, bule za osnivanje uršulinskih samostana naglašavaju da je »poučavanje djevojčica« glavni cilj Reda. Tako ti samostani otvaraju vrata konvikticama, dok »vanjske« učenice hrle u pripojene prostorije besplatnih razreda.

Zašto je AnÄ‘elu  oduševila sv. Uršula? Zato jer je sv. Uršula:
-izuzetno hrabra žena
-žena spremna na rizike
-žena posve predana i posvećena Isusu Kristu
-vođa mladih žena (lider)
-žena koja ima svoje dostojanstvo
-žena slobodna od vremena u kojem živi.
Ove su kvalitete bile izazov sv. AnÄ‘eli i poželjela je da ih imaju i članice nove Družbe. Zato je Družbu stavila pod zaštitu sv. Uršule, djevice i mučenice.

B.Davila, A. Merici, ulje na platnu