Uršulinke iz PoÅ¾una (današnje Bratislave) dolaze u Hrvatsku godine Gospodnje 1703. hladnih prosinaÄkih dana. Njih dvanaest dolaze u VaraÅ¾din koÄijom, nakon punih sedam dana putovanja, na poziv grofice Magdalene DraškoviÄ‡, koja je imala kÄ‡er uršulinku – m. Anu Julijanu DraškoviÄ‡. Zbog teških politiÄkih zbivanja, grofica Magdalena DraškoviÄ‡ boji se za svoje dijete i stoga moli glavaricu uršulinskog samostana u PoÅ¾unu da dozvoli njenoj kÄ‡eri da se skloni u Hrvatsku. ÄŒasna majka Agneza Otilija Schalthaus takoÄ‘er razmišlja o tome zbog opasnosti od revolucije. I tako prve uršulinke kreÄ‡u na put. Tu tešku situaciju vrlo lijepo izraÅ¾avaju ovi alegorijski stihovi:
»Vu grad su VaraÅ¾din, pred ravno tristo lijet,
Donesli jen hrastek tak mali,
I iskali jesu vu brigi i Å¾alosti,
Na koje bi mesto ga dali.
(…)
A bila je suša i veter je puhal,
Prelomit je hrasteka štel:
On pak se zibal na desno i levo,
Al' ostal je Å¾ilav i cijel.
(…)
Vu suncu i zlatu naraslo je drevo,
I hrastek hrastom je postal...«
Premda ih je pozvala sama grofica, u VaraÅ¾dinu ih ništa nije doÄekalo pripravno, te ih grofica smješta u dvorac Klenovnik kraj Lepoglave. Šest je uršulinki otišlo u Maribor, a ostale šest uskoro grofica DraškoviÄ‡ smješta u svoju kuÄ‡u u varaÅ¾dinskom predgraÄ‘u. »VeÄ‡ od samih poÄetaka neumorno su pouÄavale djecu u Äitanju, pisanju, šivanju, ali nadasve otkrivale su im blago vjere.« Kao i svaki poÄetak, tako je i osnutak varaÅ¾dinskog samostana bio vrlo teÅ¾ak. Nije bilo materijala, nije bilo financijskih sredstava, premda su dobroÄinitelji Äinili sve što je bilo u njihovoj moÄ‡i. Godinama se samostan polako gradio, a uz njega i crkva, koja je isprva bila drvena i siromašna, poput betlehemske spilje, te je stoga i posveÄ‡ena Isusovom roÄ‘enju.
Iako je uršulinkama bio teÅ¾ak poÄetak u VaraÅ¾dinu, one se nisu dale obeshrabriti. Odmah su 1703. u iznajmljenoj kuÄ‡i zapoÄele pouÄavanje. VeÄ‡ 1707. spominje se konvikt. Prigodom kanonske vizitacije 1714. opat Nikola Gottal, zagrebaÄki generalni vikar, odredio je da djeca uÄe, uz njemaÄki, Äitati i pisati na narodnom, tj. hrvatskom jeziku. Bilo je to vrlo smiono buduÄ‡i da je sluÅ¾beni jezik u Austrougarskoj monarhiji bio njemaÄki. Tako su uršulinke poslušne Crkvi pretekle Ilirce za 121 godinu.
Usporedo s gradnjom samostana i crkve, gradio se i konvikt za djevojke. Godine 1743. kupljena je drvena katnica i u nju smještena vanjska škola, koja je bila odijeljena od nutarnje škole s konviktom. M. Kajetana Erdreih 1772. obraÄ‡a se za pomoÄ‡ samoj austro-ugarskoj carici Mariji Tereziji, koja se rado odazvala i poslala novÄanu pomoÄ‡ u dva navrata za dovršenje gradnje školskih prostorija. Pritom je traÅ¾ila detaljan opis radova. Ubrzo nakon toga, 14. studenoga 1777., poveljom utemeljuje carski konvikt sa osam zakladnih mjesta za Äetiri plemiÄ‡ke i Äetiri graÄ‘anske djevojke, u vidu što boljeg odgoja. Uz to, uzdiÅ¾e puÄku školu na stupanj više djevojaÄke koja je trajala šest godina. Jedina škola takve vrste u Hrvatskoj do sredine 19. stoljeÄ‡a. Uz nju je bila i škola za formiranje uÄiteljica za cijelu Hrvatsku.
Vrlo je zanimljiva stranica prospekta uršulinske škole iz 1940. gdje se kaÅ¾e: »Svrha je uršulinskog internata da nadomjesti uÄenicama, koliko je to moguÄ‡e, dom i roditeljski odgoj. Stoga se nad gojenicama bdije majÄinskom ljubavi i brigom da postignu što bolji uspjeh u naucima i da im se duh, srce i cijeli karakter izgradi po Kristovim naÄelima, a tijelo ojaÄa i saÄuva zdravo. U zavod se primaju uÄenice koje Å¾ele polaziti: Uršulinsku osnovnu školu, Uršulinsku graÄ‘ansku školu, Uršulinsku realnu gimnaziju i Dvogodišnji trgovaÄko-domaÄ‡inski teÄaj uz Uršulinsku graÄ‘ansku školu. Sve ove škole imaju pravo javnosti i uÅ¾ivaju prema tome ista prava kao i sve drÅ¾avne škole.« Od 1941. do 1945. ponovno se otvara uÄiteljska škola.
MeÄ‘utim, došla je kobna 1945. godina. Prosvjetni odjel Zemaljskog antifašistiÄkog vijeÄ‡a narodnog osloboÄ‘enja Hrvatske izdaje dokument s predmetom o zatvaranju svih privatnih škola. Tu su na popisu, dakako, sve uršulinske škole. »Djeca su otišla tuÅ¾na srca plaÄuÄ‡i na glas cijelim putem do drÅ¾avne škole. OÄevici kaÅ¾u da je to bila kao sprovodna pocesija.« Prosvjetni i odgojni rad uršulinki u vlastitim prostorijama, koji je trajao neprekinuto 242. godine, nasilno je prekinut u ime slobode naroda. Uz to, samostan je izgubio zemlju i gospodarske zgrade te tako i materijalnih sredstava za Å¾ivot.
I tako je zapoÄeo novi naÄin Å¾ivota. Premda zabranjivan od strane drÅ¾ave i politike, uršulinke su neumorno pouÄavale djecu, mlade i obitelji u vjeri. Potajno su okupljale djecu u samostanu za pripravu na sakramente, a radile su i s mladim medicinskim sestrama. Uz te razliÄite oblike apostolata, unutar samostana sestre šivaju i vezu crkvenu odjeÄ‡u za brojne Å¾upe, a vrlo je znaÄajna i djelatnost u ljekarni s prirodnim biljem. Krajem pedestih uršulinke se poÄinju širiti po Hrvatskoj... Tako sada Hrvatska provincija ima 6 zajednica i provincijalatu pridruÅ¾ena filijalna kuÄ‡a u Zagrebu-GraÄanima.

Zajednice urÅ¡ulinki u Hrvatskoj

A. Ulman, Jaslice u urÅ¡ulinskoj crkvi, VaraÅ¾din, terakota

NAÅ E ZAJEDNICE

ADRESA:
Provincijalat ss. uršulinki
VonÄinina 1/1
10 000 Zagreb

Tel i fax: 01 4674 520

e-mail: ursulinke.provincijalat@gmail.com

Provincijalna glavarica: s. Ksenija Leko

Prve su uršulinke došle u Hrvatsku davne 1703. godine, iz Bratislave u VaraÅ¾din. 2003. godine slavio se jubilej - 300 godina od dolaska. VaraÅ¾dinski samostan je do 1927. god bio jedini uršulinski samostan u Hrvatskoj, strogo klauzuran i autonomni.
1927. ulazi u Rimsku uniju Reda svete Uršule koja je osnovana 1900. godine. Stupanje u Rimsku uniju za hrvatske uršulinke je bio vrlo vaÅ¾an dogaÄ‘aj. Stroga papinska klauzura prilagoÄ‘ena je potrebama apostolata, a stari samostan koji je preko dva stoljeÄ‡a bio samostalan, stupio je sa slovenskim samostanom u zajedniÄku Jugoslavensku provinciju. Ta provincija postoji sve do 1972. kada se Hrvatska i Slovenija odvajaju u zasebne provincije.
Od 1972. god. sjedište Provincijalne uprave bilo je u GraÄanima. U jesen 2006. Provincijalat je preseljen u preureÄ‘ene prostore VonÄinine 1/1.

Adresa:
GraÄanski Mihaljevac 17
10 000 ZAGREB

Odgovorni: ZAJEDNICA CENACOLO

GÄ‘a Magda Haramija 1971. iza majÄine smrti zamolila je sestre uršulinke da doÄ‘u u njenu kuÄ‡u u GraÄane u podnoÅ¾ju ZagrebaÄke gore, koju im ostavlja zajedno s vrtom, kako bi studentice zagrebaÄke zajednice mogle doÄ‡i na odmor i svjeÅ¾i zrak.

»Kak tiÄi najrajše v šumi Å¾iviju
Zvili su gnezdo pod Slemenom bregom
Da ljude Å¾iveti vuÄiju
DršÄuÄ skup z njima pod ledom i snegom.«

Sestre su rado prihvatile, ali se odmah postavilo pitanje apostolata, te su ubrzo preuzele Äuvanje djece i rad na Å¾upi gdje su im oci franjevci-treÄ‡oreci velikodušno ponudili da katehiziraju i budu prisutne na Misi oÅ¾ivljavajuÄ‡i liturgiju. Kako je sljedeÄ‡e godine 1972. osnovana Hrvatska provincija, uršulinke kupuju kuÄ‡u i tu osnivaju zajednicu. Tom je prigodom kard. Franjo KuhariÄ‡ napisao: »Istinu ljubavi Å¾ivite jakošÄ‡u euharistije, po primjeru presvete Bogorodice, uvijek rasvijetljene Duhom Svetim. Ostvarujte nepomuÄ‡eno sestrinstvo po BoÅ¾jem oÄinstvu. I tada ljudi oko vas neÄ‡e moÄ‡i ne vidjeti u vama Äisto svjetlo Isusovo! Ljubav nadahnjuje molitvu i od nje Å¾ivi! U tome Å¾elim BoÅ¾ji blagoslov stanovnicima ove kuÄ‡e.«
Vuše godina sve do 1993. glavna djelatnost im je bila odgoj najmanjih u djeÄjem vrtiÄ‡u, a zatim i Å¾upna kateheza, te briga za liturgiju i ureÄ‘enje Å¾upne crkve sv. Mihaela.U samostanu se okuplja grupa Å¾ena koje produbljuju karizmu sv. AnÄ‘ele. Zovu se »Prijateljice sv. AnÄ‘ele«.
Sestre u GraÄanima: katehiziraju na Å¾upi i animiraju liturgiju. Samostan je prilagoÄ‘en za stanovanje studentica. U listopadu 2016. g. kuÄ‡a je predana na uporabu zajednici Cenacolo, a sestre su ovdje zatvorile svoje apostolsko djelo.

Adresa:
URŠULINSKI SAMOSTAN
Vlaška 75
10000 ZAGREB

Tel: 0916009448
e-mail: ursulinke-vlaska@zg.t-com.hr

Lokalna glavarica: s. BlaÅ¾enka DiviÄ‡

Uršulinke je u Zagreb 1933. pozvao nadbiskup dr. Antun Bauer koji je Å¾elio da uršulinke tu smjeste svoje redovnice koje se Å¾ele posvetiti uÄiteljskoj sluÅ¾bi i tako se, studirajuÄ‡i, što bolje pripremiti za apostolat. Sam im je nadbiskup poklonio kuÄ‡u u Vlaškoj 75. PoteškoÄ‡e i financijske krize nisu izostale, te su uršulinke skoro odustale, ali je naša Generalna uprava uz pomoÄ‡ provincija cijelog Instituta uskoÄile u pomoÄ‡. Tako je prva fundacija uspjela. Samostan je bio odreÄ‘en za kuÄ‡u studija za one koje Ä‡e studirati u Zagrebu.

MeÄ‘utim, i ovu je kuÄ‡u 1945. godina, sa svim što je ona donijela, ne samo osiromašila prostorija nego nam je oduzet i povrtnjak i vrt gdje smo mogle biti barem malo na zraku. 1946. je ukinuto »DjeÄje sklonište«, a u istim prostorijama nastavlja djelovati drÅ¾avni djeÄji vrtiÄ‡ »Nada DimiÄ‡«. Tako su sestre traÅ¾ile nove naÄine kako da nastave djelovati u tim prilikama. Ubrzo su preuzele katehizaciju na Å¾upi sv. Marije i bl. Marka KriÅ¾evÄanina. Nakon što su 1966. vraÄ‡ene neke prostorije uršulinskom samostanu, na prijedlog Dijecezanskog odbora redovnica Nadbiskupije, nadbiskup Franjo Šeper osniva interkongregacijsku gimnaziju »Marianum« za sve redovnice i redovniÄke kandidatice koje nisu završile srednju školu. Na toj su gimnaziji radile kao profesori i uršulinke i redovnice drugih redovniÄkih zajednica, kao i neki laici profesori. Od uršulinki najduÅ¾e je bila s. Anastazija Trobentar koja je predavala i na Katehetskom institutu, a kasnije i na Teološkom institutu DI - Odjel za kršÄ‡anski nazor.

Danas u sklopu samostana djeluje uršulinski privatni DjeÄji vrtiÄ‡ »Sv. AnÄ‘ela Merici« koji je pravno utemeljen 1998. Rješenjem Gradskog ureda za obrazovanje i sport, no sestre su veÄ‡ Äuvale djecu od 1975. u istim prostorijama vrtiÄ‡a koji je kraÄ‡e vrijeme nosio ime »AnÄ‘eo«. TakoÄ‘er je prisutan i rad s roditeljima, Äija su djeca u vrtiÄ‡u, pa se organiziraju molitvene zajednice, biblijska okupljanja… U vrtiÄ‡u su zaposlene i odgojiteljice laikinje te se i za njih organiziraju duhovne obnove i susreti. Vrata samostana otvorena su i za sve mlade koji Å¾ele produbljivati svoj duhovni Å¾ivot uz BoÅ¾ju rijeÄ i molitvu u samostanskoj kapeli »Srca Isusova«.

Naša zajednica veÄ‡ treÄ‡u godinu djeluje na Å¾upi »Sv. Petra« animirajuÄ‡i liturgiju nedjeljnih veÄernjih misnih slavlja.
Cijela zajednica radosno sudjeluje u sveÄanoj liturgiji pjevanjem, sviranjem, Äitanjem, dirigiranjem, pripremanjem tekstova pjesama…

Adresa:
URŠULINSKI SAMOSTAN
BarÄev trg 9
10 000 ZAGREB

tel: 01/66 74 740
e-mail: ursulinke.novizagreb@zg.t-com.hr

Iz Vlaške 75 uršulinke su 1971. krenule na apostolat i preko Save u Novi Zagreb gdje su zapoÄele s katehizacijom u Å¾upi sv. Ivana evanÄ‘elista u Utrini-ZapruÄ‘e. Bilo je to sasvim posebno iskustvo: Å¾iva zajednica, ali bez vidljive crkve za zvonikom. U nizu zgrada i nebodera koji niÄu u tom dijelu, i Isus je pronašao stan i tu se za stalno nastanio. Sav vjerski Å¾ivot odvijao se u stanu u kojem je bilo tijesno kao u »kutiji od šibica«. No ipak, Å¾ivot je bujao, vjera se širila, Krist se naviještao. Kako su potrebe bile sve veÄ‡e, i apostolski angaÅ¾man traÅ¾io poveÄ‡anje snaga, 1981. sestre tu osnivaju zajednicu, a kapelicu posveÄ‡uju bl. Mariji od Utjelovljenja Guyart ( 1599. - 1672), uršulinki iz Toursa, velikoj misionarki iz 17. stoljeÄ‡a. Ta Francuskinja, koja je Å¾ivjela u strogo zatvorenom samostanu, odvaÅ¾ila se poÄ‡i naviještati Radosnu vijest »sve do na kraj svijeta«. 1. kolovoza 1639. stigla je Quebec da u Americi osnuje prvi uršulinki samostan. Kao velika mistikinja i odgojiteljica imala je jednako velik utjecaj i na Francuze i na Indijance, na bogate i siromašne, na velike i male, te novoutemeljene kolonije u kojoj je postala svima sve.Nazvana je »Terezijom Novoga svijeta«, a Kanada joj pridaje dvostruki naslov: »Majka kanadske Crkve« i »Majka domovine«.
Uršulinke iz Utrina odlaze na okolne Å¾upe u Dugave, Sloboštinu, Sopot i ZapruÄ‘e, a od 1991. i u osnovne škole.

Uršulinke djeluju u školama i na Å¾upi u Dugavama, te Utrinama i ZapruÄ‘u. Na Å¾upi u Utrinama imaju zajednicu obitelji ZOB koju vode u suradnji sa Å¾upnikom.

Adresa:
URŠULINSKI SAMOSTAN
Horvatova 22
35 000 SLAVONSKI BROD

Tel: 035/445 460
e-mail: ursulinke.slavonskibrod@gmail.com

Lokalna glavarica: s. Jasna LuÄiÄ‡

Oko godine 1955. Ä‘akovaÄki biskup Stjepan Bäuerlein moli uršulinke da doÄ‘u u njegovu biskupiju: »… sam sam tvrdo uvjeren da Ä‡u imati sestre uršulinke na apostolatu u biskupiji. Tolike molitve i Å¾rtve Gospodin ne moÅ¾e mimoiÄ‡i. Daj, BoÅ¾e, da to bude…« I molitva je doista bila uslišana 1957. kada prve uršulinke kreÄ‡u prema Slavonskom Brodu. Sa sobom su ponijele sliku Gospe brze pomoÄ‡i. Kasnije je poznata akademska umjetnica prof. Alojzija Ulman napravila kip Gospe brze pomoÄ‡i u terakoti i tako se sve više širila poboÅ¾nost Gospi, te je i sama Å¾upa dvadeset godina kasnije preimenovana i posveÄ‡ena Gospi.
Slavonski Brod je ogromno polje rada: katehizacija na Å¾upi, sakristijski poslovi, administrativni Å¾upski poslovi, rad s obiteljima prema zamisli francuskog sveÄ‡enika vlÄ. Caffarela tzv. »Ekipe Naše Gospe«, pripreme za sakramente, širenje poboÅ¾nosti Gospi brze pomoÄ‡i svakog osmog u mjesecu. Vrlo su znaÄaji doprinosi koje su sestre ostvarile u borbi za Å¾ivot, tj. borba protiv pobaÄaja, razliÄite duhovne obnove vikendima za obitelji.
Danas, kao i u ostalim mjestima Hrvatske, uršulinke rade i u osnovnim i srednjim školama predajuÄ‡i vjeronauk, a na Å¾upi Å¾upna kateheza obuhvaÄ‡a sve uzraste: od predškolskih do odraslih. U Å¾upi animiraju Biblijsku grupu za odrasle, te sudjeluju u radu tzv. Obiteljskih vijenaca, te Karitativnoj grupi. Redovito okupljaju i srednjoškolce odgajajuÄ‡i ih za molitvu i uvode u angaÅ¾irano zalaganje u Å¾ivotu Å¾upe. Organiziraju duhovne obnove za djecu, mlade, obitelji. AngaÅ¾iraju se u liturgiji, vode pjevaÄke zborove odraslih, mladih i djece te sudjeluju na »Zlatnoj harfi«. Sestre su na raspolaganju svima koji doÄ‘u u svetište Gospe brze pomoÄ‡i, posebno svakog osmog u mjesecu.

WEB STRANICA Å½UPE

Adresa:
URŠULINSKI SAMOSTAN
Strossmayerova 17
72000 ZENICA BiH

tel:00 387/32/462-105
e-mail:ursulinke_zenica@net.hr

Odgovorna: s. Elvira Krišto

Deset godina nakon Slavonskog Broda, tj. 1967., otvara se nova postaja u Zenici. To je industrijski grad u srcu Bosne, gdje Hrvati Å¾ive zajedno s muslimanima i pravoslavnima. »To je narod gaÅ¾en vjekovima, no ponosan i dobrohotan, vrlo privrÅ¾en Crkvi za koju je lio krv. Kristova im ljubav nalaÅ¾e da unatoÄ teškoj prošlosti i nezavidne sadašnjosti Å¾ive s ostalima pravi ekumenizam i dijalog.«
Uršulinke je pozvao Å¾upnik sv. Josipa g. Antun ÄŒondriÄ‡ i one su se rado odazvale. Jasno je da zajednice uršulinki nema bez kapelice, tako je i ovdje odmah ureÄ‘en prostor u kojem Ä‡e biti trajno prisutan Onaj kojemu uršulinka pripada nepodijeljena srca, Onaj koji je njena jedina ljubav i nada, Onaj do Äijih nogu moÅ¾e (i treba) uvijek traÅ¾iti utoÄište. Tu su kapelicu »Gospe brze pomoÄ‡i« uredili domaÄ‡i majstori prema nacrtu prof. Alojzije Ulman, koja je otvorena svim ljudima dobre volje bez obzira na dob, nacionalnost ili vjeru.
Odmah po dolasku, uršulinke se prihvaÄ‡aju apostolata na Å¾upi, radeÄ‡i s djecom i obiteljima, bilo sustavnim vjeronaukom, savjetom, bilo animiranjem liturgije pjevanjem i svim drugim što je vezano uz sakristijski posao. Polje rada je ogromno; duše su Å¾eljne Boga. Sestre privlaÄe i oduševljavaju mlade svojom otvorenošÄ‡u, radošÄ‡u, spontanošÄ‡u, i nadasve kreativnošÄ‡u kojom nude vjerske sadrÅ¾aje. Tu su filmovi, dijamontaÅ¾e, sviranje, pjevanje, razliÄiti mjuzikli i scenski prikazi.
Kad je 1992. zapoÄeo rat u Bosni, sestre su privremeno zatvorile kuÄ‡u sve do 1996. kad su se opet vratile i nastavile s apostolatom koji je, zbog promijenjene demografske slike, kvantitativno uvelike smanjen. Sada rade na Å¾upi, pripremajuÄ‡i djecu za sakramente. TakoÄ‘er okupljaju i predškolski uzrast, pa nude razliÄite animacije za djevojÄice, djevojke, mlade... vode djeÄji pjevaÄki zbor, animiraju liturgiju, rade s mladima okupljajuÄ‡i ih na molitvu i zajedniÄko druÅ¾enje. Svakako ne izostaje ureÄ‘enje crkve i oltara.

Adresa:
Luje AdamoviÄ‡a 3
52210 Rovinj

Iste godine kad se otvarala kuÄ‡a u GraÄanima, 1972., otvorena je i u Rovinju, tipiÄnom turistiÄkom gradu i biseru Jadranskog mora. Vrlo se znaÄajan dogaÄ‘aj za grad zbio 800. kad je na njegovu obalu doplovio sarkofag sv. Eufemije, djevice i muÄenice. Od tada su grad i Å¾upa posveÄ‡eni sv. Eufemiji koju štuju i Hrvati i Talijani, koji su u veÄ‡em broju tu naseljeni. Uršulinke su u Rovinju prisutne od 1956., ali Slovenke, te samo jedna Hrvatica. Situacija se izmijenila kad je vlÄ. Miroslav Milovan zamolio da hrvatske uršulinke doÄ‘u u Rovinj zbog Hrvata. Tako su se hrvatske uršulinke odluÄile na taj korak i došle u Istru.
Apostolski angaÅ¾man obuhvaÄ‡a djecu i mlade, te brigu za crkve na podruÄju Å¾upe. Zbog turizma taj je rad oteÅ¾an jer se manje-više sva dogaÄ‘anja vrte oko turizma. Neprakticiranje vjerskih duÅ¾nosti vrlo je veliko. Stoga se uršulinke uistinu osjeÄ‡aju pozvane da i u takvim sredinama svjedoÄe posveÄ‡eni Å¾ivot koji govori da svoje nade polaÅ¾emo gore, a ne na zemlju, i da nam jedino blago bude Isus Krist, jer Ä‡e samo tada on biti i sva naša ljubav.
Danas sestre takoÄ‘er djeluju na Å¾upi, a otkako je vjeronauk uveden u školski sustav, i u osnovnim i srednjim školama. Aktivne su u Å¾ivotu Å¾upe i u apostolatu molitve. U samostanu se okupljaju i »Prijateljice sv. AnÄ‘ele«.

Od 2019. zajednica je prestala postojati kao takva. Ide se prema zatvaranju apostolskog djela, te je 29. 9. 2020. kuÄ‡a predana braÄ‡i salezijancima.

Adresa:
URŠULINSKI SAMOSTAN
Uršulinska 3
42000 VaraÅ¾dintel. 042/211-808
e-mail: ursulinke.varazdin@gmail.com

Lokalna glavarica: s. Suzana CrnÄec

Prisutnost uršulinki u VaraÅ¾dinu pratimo od davne 1703. g. Do 1933. bio je to jedini samostan u Hrvatskoj, a nakon nasilnog oduzimanja školske zgrade 1945. uršulinke se šire po Hrvatskoj. U samostanu se nije prekinula katehizacija, priprema za sakramente, animiranje liturgije. Iz zajednice sestre odlaze danas na okolne Å¾upe, redovito u Biškupec i KuÄ‡an Marof, a povremneno u Vinicu, SraÄinec i MargeÄan za kateheze za mlade.
Od 1998., otkako je osnovana VaraÅ¾dinska biskupija, aktivno su prisutne na biskupiji i u katedrali.
Na molbu pok. biskupa Marka Culeja, prvog varaÅ¾dinskog biskupa, uršulinke premještaju Äudotvorni kip Majke Milosti u crkvu. Kip M. Milosti stavljen je u crkvu i ponovno blagoslovljen 21. oÅ¾ujka 1999. godine i od tada zapoÄinje širenje poboÅ¾nosti Majci Milosti. Svakog osmog u mjesecu slavi se hodoÄasniÄka misa koja okuplja broje hodoÄasnike,najviše obitelji koje mole za potomstvo.
Nakon što je 2006. oduzeti dio zgrade vraÄ‡en u vlasništvo uršulinkama, zgrada je temeljito obnovljena i preureÄ‘ena u Duhovni centar »Dom sv. AnÄ‘ele«, te u prizemlju DjeÄji vrtiÄ‡ »Sv. Uršula« koji je zapoÄeo svoj rad 2009. g.

SVETE MISE

Nedjeljom i blagdanom u 8:00 sati
Radnim danom u 7:00 sati

Svakog ÄŒETVRTKA u 19:30 ura klanjanja pred Presvetim

REDOVITA PRILIKA ZA ISPOVIJED svaki dan pola sata prije mise

SUSRETI U NAŠEM SAMOSTANU

SRIJEDOM u 19:30-21:00 Biblijska grupa za odrasle

Prijateljice sv. AnÄ‘ele po dogovoru

Dolazak urÅ¡ulinki na hrvatsko tlo

Zajednice urÅ¡ulinki u Hrvatskoj

NAÅ E ZAJEDNICE

SVETE MISE

SUSRETI U NAŠEM SAMOSTANU