Kad svim srcem Boga voliš
I kad mu se puno moliš
Kao sveta Uršula snage imaš
Pa mnoge milosti od Njega primaš.
NiÄega te više strah nije
Znaš: Bog dobri nad tobom bdije
Odvažiš se na daleke pute
I nepoznatog broja rute.
Hodaš, kroÄiš, naprijed te tjera
Samo jedna tvojeg srca želja
Da Boga ljubiš do kraja života
I da te ništa
​u tome ​na putu​ ne smota.
I sveta Uršula tako je htjela
Za Boga Äiniti dobra djela
Pokazati svima kako se živi za Krista
Da i naša duša u raju s njime blista!
Hvala ti (sveta) Uršulo za tvoj primjer sjajni
Daj da i mi u ljubavi budemo trajni
Vjera u Boga da nam bude snaga
I da nas u svemu vodi Kristova ljubav blaga.
(autor: Paula Barbarić)
Povijesni dokazi njezina postojanja gube se u noći vjekova, ali nam se zato nameću brojne legende koje su primorale povjesniÄare da posumnjaju ne samo u njezino ime i u biografske podatke koji se izravno tiÄu nje same, nego uopće i u njezino postojanje.
Pa ipak, već od Srednjeg vijeka postojao je tzv. Klemacijev (Clematius) natpis uklesan u kamen koji je kasnije ugraÄ‘en u crkvu sv. Uršule u Kölnu. Smisao mu je ovaj:»POTAKNUT U NEKOLIKO NAVRATA SJAJNIM BOŽANSKIM VIÄENJIMA I VELIÄŒANSTVENOM MOĆU MUÄŒENIŠTVA NEBESKIH DJEVICA, CLEMATIUS, UZORNI MUŽ (DOŠAO) S ISTOKA, NA SVOJ JE TROŠAK PONOVNO OD TEMELJA SAZDAO OVU BAZILIKU NA SVOM VLASTITOM POSJEDU DA TAKO ISPUNI NAÄŒINJENI ZAVJET.«
Slijedi zaklinjanje protiv svakoga tko bi na tom mjestu, gdje su djevice prolile svoju krv, pokopao drugo tijelo osim tijela djevice.
Natpis nosi vrlo potanke oznake Äistog i tvrdog antiknog stila kao i nekoliko pravopisnih osobitosti . Po svemu sudeći, taj natpis, epitaf, datira izmeÄ‘u 350. i 450. godine. U to vrijeme sv. Uršula i družice još nisu bile toliko poznate, pa se ni legende još nisu razvile. Klemacij se morao osloniti na dosta svježu tradiciju koja se nadovezivala na stvarne dogaÄ‘aje što još nisu bili izbrisani iz sjećanja ljudi.
Samo mjesto bazilike sv. Uršule u Kölnu uvijek je bilo smatrano mjestom ukopa muÄenica ili barem mjestom njihova trpljenja. A bombardiranje za vrijeme Drugog svjetskog rata bilo je djelotvoran i nepobitan povod za arheološka istraživanja. Arheolozi su, potaknuti stanjem crkve i potrebnim radovima oko njezina obnavljanja, te voÄ‘eni Klemacijevim natpisom, zapoÄeli s iskapanjima u dubinu.
I tako su pod samom apsidom bazilike postupno otkrivali ostatke zida romanskog stila i temeljne zidove koji sežu u 10. stoljeće, a još ispod njih naišli su na temelje Klemacijeve bazilike, i konaÄno, tragove zdanja graÄ‘enog oÄito prije 350. godine.
Taj najniži sloj predstavlja ruševine prvotne crkve izgraÄ‘ene na mjestu starog rimskog groblja.
Koristeći zakon koji je zabranjivao oskvrnuće grobova, »violatio sepulchri«, kršÄ‡ani su svoje muÄenike pokapali na javnim grobljima na kojima su, Äim je to bilo omogućeno, rado podizali kultna mjesta . Tako su uÄinili i u Kölnu. No 355. godine Franci su opustošili grad, a na odlasku razorili su i crkvu muÄenica. Upravo je tu crkvu na svoj trošak obnovio spomenuti Klemacij, kao drugotnu crkvu na Äast muÄenica.
No tek meÄ‘u ruševinama laÄ‘e kasnijeg postanka, one iz 10. stoljeća, otkrili su grob-moćnik s jedanaest grobnih mjesta (»loculi«), koja su vjerojatno sadržavala relikvije nakon ekshumacije. Tako možemo biti sigurni u nutarnju vjerodostojnost povijesnog dokaza pruženog tim Klemacijevim natpisom. Taj natpis istodobno opravdava Atilu i njegove Hune koje su stoljećima optuživali zbog zloÄina poÄinjena nad kelnskim djevicama. U vrijeme kad je Atila pustošio galske gradove, i kad je 451. godine bio poražen na Katalonskim poljima, u Kölnu je već bila podignuta i druga bazilika na Äast muÄenica.
Kojih muÄenica? Za sada muÄenica bez imena, bez broja, bez povijesti, a ipak tako nevjerojatno istinitih i stvarnih u svom samopredanju do žrtve paljenice. Wandelbert de Prün u svom martirologiju u stihovima, napisanom 848. godine , prvi spominje tisuće muÄenica kojima poklanja hvalospjev od Äetiri stiha, a ta nam duljina u tolikom nabrajanju svetaca pokazuje da mu je do njih mnogo stalo:
»Tad na obalama Rajne u Agripinu gradu zasjaše brojni trofeji
podignuti Kristu od strane djeviÄanskih Äeta,
kojih je nekoć slavne tisuće žrtvovao
bezbožni bijes sa svetim voditeljicama.«
Nekoć u davno doba na britanskom otoku kralj i kraljica oÄekivali su dijete. Nadali su se sinu, no Bog im poklonio kćerku, koja je imala odvažnu hrabru dušu. Bog, koji imenom poziva sve koje je predodredio, nadahnuo je te dobre kršÄ‡anske roditelje da joj dadu ime Uršula, jer kao što je David ugušio medvjeda, i to će dijete jednog dana ugušiti Äavla .
Odgojena već prema svom staležu, a ipak srcem odijeljena od svjetskoga blaga, u želji za nebeskim zarukama, ona je danonoćno razmišljala o božanskom zakonu. (Dovde je uglavnom stereotipni profil).
No božanski ju je umjetnik već izabrao za dragulj svoje Crkve. Ona je Äula njegov glas: »Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni; zaželje Kralj ljepotu tvoju« (Ps 45).
Zaprosio ju je sin jedinac barbarskog poganskog kralja, koji je sebi podložio brojne narode. Ponudio joj je bogate darove, obećao joj gradove i sela, brodovlje i kraljevsku krunu, ali i strašne kazne ako ga odbije. Kralj, njezin otac, bio je na velikoj muci, razapet izmeÄ‘u dužnosti prema državi i ljubavi prema Bogu kojemu se njegova kći pripadala. Gledao je pokolj, obešÄašÄ‡enja, razaranja. I Uršula je shvatila. I tada se, kao nekoć Judita i Estera, koje su htjele osloboditi svoju zemlju, i ona dade na molitvu i post. Te je noći sagledala svoju budućnost, i pratnju svojih družica i palmu muÄeništva.
U cik zore doÄ‘e sva radosna ocu i stade ga blago miriti: »Smiri se u Gospodinu koji ne ostavlja pravednika u dugom nemiru… Znaj da se glas božanskog Tješitelja obratio k meni, svojoj nevrijednoj službenici. Dao mi je razumjeti da ne odbijem svoga prosca, ali da se ne bojim za svoje djeviÄanstvo kojim sam zaogrnuta.« I sada Uršula postavlja uvjete svog pristanka: neka joj otac i prosac dadu deset družica, a svakoj po još tisuću drugih i još jedanaest laÄ‘a, te razdoblje od tri godine da posvete svoje djeviÄanstvo. Tome je i otac dodao dva uvjeta: neka se budući zaruÄnik pokrsti i neka u te tri godine živi kršÄ‡anskim životom.
»Na meni se ispunja nepromjenjiva Božja odluka, i nitko ju ne može okrenuti!« poviÄe Uršula.
Uvjeti su prihvaćeni, otac i zaruÄnik sakupljaju po svojim kraljevstvima djevice za tu »novu vojsku« i daju im bogate ukrase, dok je Äitav narod zaokupljen gradnjom i ukrašavanjem laÄ‘a s trorednim veslima, te je sve odjekivalo glasom i radom brojnih obrtnika.
Uskoro zapoÄe velika avantura djevica. LaÄ‘e troveslarke primiše tu novu vojsku sazdanu uglavnom od poganskih djevojaka, koje su htjele upoznati otajstvo koje ih je okruživalo. Uršula im je kraljica. Pinoza, kći vrhovnog generala, prati ju izbliza »Quasi magistra virginalis militiae«, kao »uÄiteljica djeviÄanske vojske«. Okružena tom djeviÄanskom Äetom, blažena Uršula radosna lica i još radosnija srca uzdaje prvo hvalu Bogu, a zatim, kao što to Äine ratni drugovi, otkriva družicama svoju tajnu. PoÄe ih blago pouÄavati kako će odgovoriti na Božju ljubav, te ih stade bodriti na ljubav i odvažnost. Željno su je slušale uzdižući k nebu i ruke i srce kao da polažu Kristu vojnu prisegu. Obećaše vjernost svim dužnostima vjere, meÄ‘usobno se poletno bodreći, dok ne postadoše »cor unum et anima una«, »jedno srce i jedna duša« . Zahvaćene nebeskom radošÄ‡u, kojom je bio opojen njihov duh, više nisu marile za svijet i njegovu slavu, koja je za njih gubila svaki Äar.
Tako se na toj laÄ‘i, u idealnom prostoru izmeÄ‘u dva beskraja neba i mora, u oduševljenom zanosu radosti života i mladenaÄke smjelosti, zbila preobrazba tih mladih barbarki u kršÄ‡anke, a istodobno se dovršila i njihova priprava za muÄeništvo.
Na taj su naÄin, »cum multa jucunditate«, »u velikom zanosu«, tijekom te tri godine slavile svoju predigru muÄeništva. Nalazimo se u punom Srednjem vijeku, a kako smo daleko od one vrste svetosti pune strogosti, oštrine i sivila! A istodobno, kolike li odijeljenosti od svijeta, kakve li izdržljivosti u naporima, kakvog li odluÄnog izbora žrtve!
Približava se dan zaruka. Iako se Uršula pouzdala u rijeÄi proroštva, bojeći se vlastite slabosti, preporuÄuje svojim djeviÄanskim sestrama koje je odgojila rijeÄju i primjerom, da još jaÄe zaklinju božansko milosrÄ‘e da ne izgube djeviÄanstvo, koje su tako odluÄno Äuvale za svoga nebeskog Kralja. Zbor djevica vapi Bogu suzama i molitvom da oÄuva djeviÄanstvo svake pojedine kao i njihove kraljice.
Uzdiže se oluja koja odbacuje laÄ‘u daleko od Britanije, sve do Tiela . Tada ta žena i voÄ‘a takva pothvata zapjeva svom zaruÄniku svadbenu pjesmu. Pjesmu »non clamoroso strepitu, sed paricordo concentu« – »ne silnom jaÄinom glasova, već u skladnom jedinstvu srdaca«, koja se kao ugodni miris uzdizala do Gospodina nad vojskama.
Sutradan su se družice opskrbile svim što im je bilo potrebno za daljnje putovanje, a zatim su veslajući stigle u Köln. Te noći evo nove poruke: »Idi u Rim sa svom svojom pratnjom, a zatim se vrati ovamo za muÄeništvo. Ovdje ćete primiti vijenac pravde, jer ćete svjedoÄiti za Boga… Ovdje ćete ostaviti svoja raspadljiva tijela da biste u slavi muÄeništva stigle na nebeski pir.«
Uršula ponovno sabire svoju djeviÄansku Äetu. Na tu vijest, »Cummunis exsultatio facta est, immolatisque laudum hostiis, unanimi deliberatione« – »nastade veliko klicanje, te, prinijevši žrtve hvale, jednodušno donesoše odluku da krenu na put« . LaÄ‘ama stigoše do Bazela, a onda pješice do Rima (Vidi se da autor te pasije nije nikada prešao Alpe!). U Rimu ostadoše nekoliko dana te posjetiše crkve i grobove Svetih, preporuÄivši Bogu svoje duše. Svoje su obraze resile suzama da budu dostojne Božjeg pogleda. Odavde se opet pješice vratiše u Bazel, a onda laÄ‘ama do Kölna. Tu ih doÄekaše Huni. Oni se uz divlje poklike baciše na djevice, te tako neljudskim srcem pobiše tu nedužnu Äetu.
O kakvog li radosnog blagdana danas u nebu, završava legenda, i kako ih doÄekaše nebeski graÄ‘ani! Kakva li veselja za apostole! Kakva li zajedniÄkog slavlja za muÄenice i svete djevice, koje su se obradovale jer im se povećao broj!
U svakom sluÄaju, iz svega ovoga možemo s pravom zakljuÄiti:
- djevice su bile stvarno muÄene u Kölnu izmeÄ‘u 3. i 4. stoljeća,
- neposredno nakon toga postale su predmet štovanja,
- njihov se kult nastavio unatoÄ barbarskih provala,
- njihov broj, imena i okolnosti muÄenja ne nalazimo u dokumentima povijesne vrijednosti
- njihov se blagdan slavi 21. listopada sve do danas.
Zašto je ipak AnÄ‘ela izabrala svetu Uršulu za zaštitnicu?
Možda je na taj izbor djelovala i sklonost temperamenta, ali u njemu se nadasve otkriva sliÄnost poziva i poruke, odakle proizlazi sva bogata i plodna duhovnost u zamršenim životnim problemima.
AnÄ‘ela je otvorena za dijalog, za srdaÄne odnose. Dosta nam je sjetiti se njezinih prijatelja Božanske ljubavi, njezinog socijalnog i apostolskog djela . Kad bismo joj oduzeli kćeri, tada ni ona kao ni sv. Uršula ne bi više imale razlog opstanka.
Kraljevsko dostojanstvo djevica: Po zarukama s Kristom Uršula dijeli s Katarinom Aleksandrijskom kraljevsko dostojanstvo. Koliko li će puta AnÄ‘ela podsjetiti na zaruÄniÄki vez uspostavljen izmeÄ‘u duše i Krista: »…živite kako se traži od pravih zaruÄnica Svevišnjega.« Nema tu niÄeg romantiÄnog, jer taj poziv ukljuÄuje sudioništvo u Kristovoj sudbini i u otkupiteljskom poslanju. »Izabrane ste da budete prave i netaknute zaruÄnice Sina Božjega.« Dakle, bez kompromisa! Sveta AnÄ‘ela ne poznaje avanturu afektivne integracije; raÄunajmo s tim da je naš Bog ljubomoran! To je dostojanstvo zaruÄnice novo i divno. Ono ukljuÄuje Äitav mistiÄni put teologalnog života koji vodi u prisnost s Bogom, traži prihvaćanje njegovih interesa i želju da nam sve bude s njime zajedniÄko: »Isus Krist im bio jedino blago.«
MuÄeništvo, prvi stupanj vazmenog otajstva: Tu cjelokupnu posvetu moramo braniti pa i uz cijenu muÄeništva, po uzoru na sv. Uršulu. I samo apostolsko djelovanje, ukoliko je povezano s djelom otkupljenja, trebalo bi nas voditi prema žrtvi. Morali bismo dnevno priznavati s AnÄ‘elom: »Jao, sve do sada nisam prolila ni kapljicu svoje krvi iz ljubavi prema tebi.«
Odvažnost: Uršula se ne žaca ostvariti ono što Bog od nje zahtijeva, ma kako da joj se Äinio veliÄanstven njegov plan i nepoznat put koji treba prevaliti i teško hodoÄašÄ‡e koje ima poduzeti. I AnÄ‘ela je bila smjela u svom svakodnevnom životu (putovanja, hodoÄašÄ‡a), ali je bila još odvažnija u ostvarivanju od Boga joj povjerena poslanja. Kako smo vidjeli, njezino stvaralaštvo pobjeÄ‘uje i sustave. TumaÄeći javno mnijenje Brescie, Cozzano će uskliknuti: »Postaviti djevice usred svijeta: evo neÄega što se ni jedan utemeljitelj nije nikada usudio uÄiniti!«
Vjera i pouzdanje u poziv: »Na meni se ispunja nepromjenljiva odluka Božja, i nitko je ne može okrenuti«, izjavljuje Uršula. Ta sam ju je Bog izabrao i zacrtao joj put. Potrebno je znati uklopiti se u Božji plan i igrati ulogu koju nam povjerava. AnÄ‘ela koja je pozorno osluškivala Duha, može kazati: »Bog je htio… poslužiti se sa mnom kao svojim sredstvom…« »Ako je on zasadio Družbu, tko će ju moći išÄupati? Vjerujte u to, ne sumnjajte. Imajte Ävrstu vjeru da će tako biti. Ja znam što govorim.«
Apostolsko poslanje: Jedanaest tisuća djevica koje legenda pripisuje Uršuli o tome dosta govori. I Äitav AnÄ‘elin život i djelo govore o njezinu apostolskom poletu. Ona »evangelizira« ženu svog vremena, ženu neuku i poniženu, donoseći joj radosnu vijest Božje ljubavi i njezina krsnog dostojanstva. A zatim joj predlaže još nešto uzvišenije: dragovoljno izabranu posvetu. Svaki napor pa i prihodi moraju poslužiti širenju te duhovne poruke.
Cor unum: Jedanaest tisuća djevica upravo karizmatska Äinjenica – doživljava najuzvišenije zajedništvo: »jedno srce i jedna duša« na pomolu bliskog muÄeništva »nastalo je zajedniÄko klicanje« , te one »jednodušno donesoše odluku« , a pjesma odjeknu »u skladnom jedinstvu srdaca« .
Radost: Legenda odiše radošÄ‡u. I to je jedan od vidova tipiÄno meriÄijanske baštine koju smo naslijedili. AnÄ‘ela traži da djevica stupi u Družbu radosno, da u svom djeviÄanstvu bude radosna i da zna da Bog od nje traži samo radost. Uršulinka koju ne obilježava radost još nije prožeta vjerodostojnom duhovnošÄ‡u svoje Majke. Radost i polet koji napose pomažu u nadvladavanju teškoća u upravi, radost i polet koji nalaze potvrdu u eshatološkoj perspektivi, radost neba, slavlje apostola i muÄenika koji dolaze ususret uršulinki , kao da nalaze odjek u 5. spomenu: »Koliko moraju klicati i radovati se jer je u nebu svima, svakoj pojedinoj, pripravljena nova kruna slave i veselja.«
Oznaka eklezijalnosti, crkvenosti: Pasija 'Za kraljevanja Gospodnjeg' posvećuje tek nekoliko suhih redova Uršulinu putu u Rim. Njezin autor nije znao rekonstruirati duhovno ozraÄje tog hodoÄašÄ‡a. No AnÄ‘ela je išla u Rim i vidjela je Papu. Živjela je u vrijeme kada su Crkvu osporavali. Njezin 7. spomen nevjerojatno je aktualan: potrebno je Äuvati se posvjetovnjaÄenja (misli na loše redovnike), Äuvati se zaraze svjetskog duha i osipanja moralnih i vjerskih vrijednosti. Tu je Ävrsta i korjenita: »Držite se starog puta i obiÄaja Crkve…, ali vodite n o v i život… Pustite druga mišljenja koja sada iskrsavaju i još će iskrsnuti neka idu, jer vas se ne tiÄu. No molite i potiÄite druge da mole da Bog ne napusti svoju Crkvu, nego da ju obnovi kako mu se svidi…«
Spomen sv. Uršule i družica bio je obilježen 21. listopada. Crkva, samostan i kaptol, što su postojali već u 9. stoljeću, nosili su naziv »Svetih Djevica« (Sanctarum Virginum, ad Sanctas Virgines…).
PoÄam od 9. stoljeća, martirologiji, kalendari i litanije govore o posebnom štovanju za Köln, a to se štovanje Äas odnosi na bezimene djevice, Äas opet na jedanaest djevica, kojih su se imena tek poÄela javljati. Broj im se katkada penjao i do jedanaest tisuća. Reklo bi se da se javila potreba ozbiljiti predmet štovanja, nakon što je za barbarskih navala dosta dugi prekid izbrisao tragove njihova istinskog identiteta.
Govor na roÄ‘endan jedanaest tisuća Svetih Djevica , koji je u 10. stoljeću održao bezimeni panegiriÄar (hvalitelj), daje naslutiti da su pale u zaborav, te njegov autor želi da neki pisac uzme konaÄno u ruke pero i opjeva povijest tih jedanaest tisuća Djevica.
U meÄ‘uvremenu pridavana su im imena, i to rimska, Äesta u 4. i 5. stoljeću: Marta, Saula, Britula, Gregorija, Sabacija, Paladija, Pinoza (ili Vinosa), Uršula, Sencija, Saturnina, Saturija… Stoga bi bilo nezgodno da se u punom Srednjem vijeku Sveticama koje su stjecale veliku popularnost ne dadu franaÄka imena. Možda su im posuÄ‘ena i s grobnog kamenja starog rimskog groblja, ili su posve izmišljena ne obazirući se na povijesnu dosljednost koja je, uostalom, u to vrijeme bila još nepoznata. A možda su im imena predana i tradicijom. Ne postoji ništa što bi nam pomoglo kritiÄki odgovoriti na ta pitanja.
Molitva Äasoslova
SV. URŠULA I DRUŽICE, DJEVICE I MUÄŒENICE
21. listopada
Blagdan
IzmeÄ‘u III. i IV. stoljeća podnijela je Äeta djevica muÄeniÄku smrt blizu mjesta Colonia Agrippina (Köln), kako to svjedoÄe vjerodostojna arheološka otkrića. Iako su posvuda harali barbari, njihovo se štovanje ubrzo raširilo po svoj Europi. Jednoj od tih djevica dano je ime Uršula, vjerojatno kao simbol kršÄ‡anske srÄanosti i snage u muÄeništvu.
Kao na ZajedniÄkom slavlju muÄenika, 1321.
Služba Äitanja
HIMAN
Zdravo, Äeto blaženica,
kao zvijezde blistate
sjajnim kraljicama sliÄne,
nježne k'o golubice,
divan ures ZaruÄniku,
mirisavi ljiljani.
SveÄan dan dok svetkujemo
vaše slavne pobjede,
neka osjete svi vjerni
da im vaše molitve
prinos vašem ZaruÄniku
Äine drag i ugodan.
U blaženom svjetlu sada
znate naše potrebe,
pa nam milosnoga ulja
jadnima isprosite,
da nam nakon zemnih jada
vjeÄno svjetlo zasjaji.
Stvoritelju svijeta svega,
tebi, Sine DjeviÄin,
sedmoliki Duše Sveti,
jednak Bog obojici,
neka ti je za sve dare
vjeÄna slava, hvala, Äast. Amen.
Ili po volji, jedna od pjesama sv. Uršuli
Ant. 1. ÄŒasnog li boja djevica, koje su radi Krista podnijele na svom tijelu strašne muke i zaslužile neraspadljiv vijenac vjeÄne slave.
Psalmi kao na ZajedniÄkom slavlju više muÄenika, 1322.
Ant. 2. Pile su Äašu Gospodnju i s njim ušle na svadbu.
Ant. 3. To su one koje su došle iz velike nevolje i oprale svoje haljine u JaganjÄevoj krvi.
R. Naša se duša Gospodinu nada.
O. On je pomoć i zaštita naša.
PRVO ÄŒITANJE, 1324.
OTPJEV Usp. Gal 6,14; Fil 1,29
R. Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojem je spas, život i uskrsnuće naše. * Po kojem mi smo spašeni i osloboÄ‘eni.
O. Vama je dano ne samo da vjerujete u Krista, nego da i trpite za njega. * Po kojem.
DRUGO ÄŒITANJE
AnÄ‘ela i sveta Uršula
(MTS, Angele Merici, Contribution pour une biographie, p. 236-238.)
Postati u nebu slavne kraljice
Dok je Ivan Merici Äitao u obitelji «Å½ivote svetaca», koje je AnÄ‘ela slušala kao dijete s velikim zanimanjem i kasnije o njima razmišljala, Äini se da su najveće zanimanje pobudile sv. Katarina Aleksandrijska i Uršula sa svojim družicama. Uršulino kraljevsko dostojanstvo, njezina odvažnost da se suoÄi s nepoznatim da ostvari Božji naum, njezino hodoÄašÄ‡e u Rim, titranje radosti prisutno u opisivanju svih njezinih dogodovština, obrana djeviÄanstva koja je išla do muÄeništva, a možda najviše poslanje da bude voÄ‘a te vojske od jedanaest tisuća djevica, morali su naići na dubok odjek i prisno suzvuÄje u AnÄ‘elinoj duši. Ne bismo li mogli reći da je ona iz te legende poprimila izvjesne duhovne stavove? I tako je to Uršulino kraljevsko dostojanstvo našlo odjeka u djeviÄanstvu djevica Družbe, koje su pozvane na kraljevske zaruke s Božjim Sinom i koje su odreÄ‘ene da jednom postanu «u nebu slavne kraljice». A možda je AnÄ‘ela u toj djevojci, koja sa svojom brojnom svitom prkosi puÄini i koja se suÄeljava s nesigurnošÄ‡u dugoga puta idući u Rim, vidjela samu sebe kao putnicu. AnÄ‘elina odvažnost i svijest da je zaogrnuta poslanjem primljenim odozgor susret će se u utemeljenju Družbe sv. Uršule, jednako kao što je ista odvažnost i ista svijest navela sv. Uršulu da okupi oko sebe tisuće djevica da od njih naÄini Kristove zaruÄnice. Isto duhovno majÄinstvo privlaÄi AnÄ‘elu prema tom «kapetanu» djevica. Sa svoje pak strane, tih jedanaest tisuća djevica žive najzanosnije iskustvo zajedništva.
Radost i zanos koji su Äesto prisutni u legendi karakteriziraju takoÄ‘er meriÄijansku duhovnost. Zemaljska avantura tih jedanaest tisuća djevica završava radošÄ‡u neba. Sv. će AnÄ‘ela izdiktirati u V. spomenu: «Koliko moraju klicati i radovati se jer je u nebu svima, svakoj pojedinoj, pripravljena nova kruna slave i veselja!» (V. spomen, 25). A u Zadnjem spomenu piše: «Bit će vam sklona Majka Božja, apostoli, svi sveci i svetice, anÄ‘eli i konaÄno cijelo nebo i sve stvoreno.» (Zadnji spomen, 4-8) A u Uvodu Pravila piše: «...nastojmo se ponašati tako odvažno da se (...) uzmognemo slavno vratiti u domovinu, gdje će nam svi, na nebu i na zemlji, prirediti veliku slavu i pobjedniÄko klicanje.» (Uvod u Pravilo, 30-31).
Ili:
DRUGO ÄŒITANJE
Iz propovijedi Josepha Teuschea o sv. Uršuli
(Iz propovijedi Josepha Teuschea o sv. Uršuli 1976, iz njemaÄkog ÄŒasoslova)
Krv muÄenika sjeme je novih kršÄ‡ana
U posljednjoj knjizi Svetoga pisma, u Otkrivenju, sv. Ivan piše: «Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine: palme im u rukama.» (Otk 7,9). Ti u bijelim haljinama jesu muÄenici iz svih naroda i svih stoljeća. Gledamo li to veliko mnoštvo koje nitko ne može izbrojiti, moramo priznati da su muÄenici našega stoljeća brojniji od muÄenika svih ostalih stoljeća zajedno. Mi smo Crkva muÄenika i Crkva priznavalaca. Vjera se širi navješÄ‡ivanjem po Kristovu primjeru i po njegovu nalogu. No, vjerovjesnici su dostojni samo po djelima ljubavi: «Gledajte kako se ljube!» ili: «Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.» (Dj 2,47). NavješÄ‡ivanje je posebno dostojno po muÄeništvu. Ako netko stavlja na kocku slobodu i život, posjed i dobra, Äak i sreću vlastite obitelji, dokazuje da je doista uzeo za ozbiljno ono što navješÄ‡uje. Tako se već u ranom kršÄ‡anstvu ostvarila rijeÄ: «Krv muÄenika sjeme je novih kršÄ‡ana.» Do godine 313. neprestano se odvijao progon za progonom, a da im se nije mogao nazrijeti kraj. Kada je 313. nadošla vanjska sloboda, Rimsko je carstvo već imalo razvijeno državno ureÄ‘enje, posebno u gradovima. Novonadošli narodi, Germani i Slaveni, postaju kršÄ‡ani. Tako su postavljeni temelji kršÄ‡anskom Zapadu i kršÄ‡anskom Srednjem vijeku. I svi se mi klanjamo pred tolikim muÄenicima Rimskog carstva.
Vjernici mogu biti ubijeni, ali vjera ne! Štoviše: «Krv muÄenika sjeme je novih kršÄ‡ana.» I kada mi sada slavimo blagdan sv. Uršule i njezinih družica, sjedinjeni smo s tim velikim bogoslužjem koje na nebu s korovima anÄ‘ela slave zborovi muÄenika, a s njima odjekuje hvalom cijela zemlja i more sa svim što je u njemu. Zahvaljujemo Gospodinu Bogu što je stvorio korove anÄ‘ela i po svom Duhu sazdao zborove muÄenika i svetih. Molimo ga da u nama ostane djelotvoran taj isti Duh hrabrog naviještanja, Duh djelotvorne ljubavi i Duh spremnosti na svaku žrtvu.
Ili:
DRUGO ÄŒITANJE
Iz kölnskog brevijara 1521.
Služite besprijekorno svome nebeskom Kralju
PouÄena od Boga o muÄeništvu, sv. je Uršula stavila sve svoje povjerenje u rijeÄ božanskog obećanja, premda je ipak osjetila ljudsku slabost i strah. Ona je već svoje družice pouÄavala rijeÄima i kršÄ‡anskim primjerom i sve opominjala na budnost i molitvu. Tako pritiješnjena u toj tjeskobnoj situaciji, pokucale su na vrata božanskog smilovanja. Znaju da nikad ne smiju izgubiti svoju Äistoću i svoje djeviÄanstvo, jer je ono znak besprijekornog služenja i nepodijeljenog pripadanja njihovu nebeskom Kralju. Tim je rijeÄima Uršula poticala one koje su se već spremale na muÄeništvo. Te, od Boga hvalevrijedne djevice, udarile su u plaÄ. Iz svega srca i u žaru Duha Svetoga poÄele su dozivati božansku pomoć: neka Bog svakoj pojedinoj, a posebno njihovoj Kraljici, saÄuva djeviÄanstvo! Dobri je Bog uvijek blizu onima koji ga prizivaju. Poslao je zato vjetar iz svojih spremišta koji je laÄ‘e tako zanosio da su za dan i noć sretnog putovanja stigle do luke koja se zove Tyele. Ni brodovlje, ni družba djevica ne pretrpješe nikakvu štetu. Izišle su na obalu koja im je bila cilj. GospoÄ‘a Uršula, koja im je bila voditeljica, sliÄila je proroÄici Mirjam dok je narod predvodila kroz Crveno more ispred faraonovih Äeta. Sve su pjevale svome nebeskom ZaruÄniku dužnu svadbenu pjesmu hvale. Družba djevica složila se, ne toliko u glasnom zazivanju, koliko u skladu srdaca i pohvalne pjesme Mojsijeve sestre. I ta je pjesma odjekivala do Gospodina nad Vojskama kao himan ljubavi.
Tu su prenoćile. Sljedeći dan kupile su na tržnici što im je bilo potrebno. Tada su se ukrcale na laÄ‘e i podigle sidra. Veslale su protiv struje valova i tako stigle do slavnoga grada Kölna, gdje još i danas njihova tjelesa poÄivaju u miru. Izašle su na kopno. Nakon veÄere svladao ih je san od premorenosti, zbog tog Bogu ugodnog pothvata. Sveta djevica Uršula svidjela se Bogu svjedoÄanstvom anÄ‘eoske Äistoće. Stoga je imala snoviÄ‘enje anÄ‘ela, punog svjetla i veliÄanstvenosti. AnÄ‘eo joj je rekao: «Znaj, kćeri, ono što si tako žarko željela, postići ćeš uz Božju pomoć i zaštitu s tom dragom družbom svojih sestara. Stići ćeš do Rima. Broj tvojih družica neće se umanjiti, a ono sveÄano obećanje muÄeništva svakako će ti se ispuniti. No Bog vam je upravo ovdje odredio poÄinak za vjekove. Ovdje ćete poÄivati u miru.»
OTPJEV usp. Otk 7,14-15
R. Ovo su one što doÄ‘oše iz nevolje velike. * One su oprale haljine svoje i ubijelile ih u krvi JaganjÄevoj.
O. Zato stoje pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu. * One su.
HIMAN Tebe Boga hvalimo, 424.
Molitva kao na Jutarnjoj.
Jutarnja
HIMAN Zdravo Äeto blaženica, kao u Službi Äitanja.
Ant. 1. Mnoge vode nisu mogle ugasiti ljubavi.
Psalmi i hvalospjev kao u nedjelju I. tjedna, 450.
Ant. 2. Blagoslivljajte Gospodina, hvalite i uzvisujte ga dovijeka.
Ant. 3. Povucite nas i trÄat ćemo za mirisom vaših pomasti.
KRATKO ÄŒITANJE Rim 8,35. 37-39
Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? MaÄ? U svemu tome nadmoćno pobjeÄ‘ujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anÄ‘eli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.
KRATKI OTPJEV
R. MuÄenice svoju dragocjenu krv proliše za Gospodina; Krista su ljubile u svom životu, u svojoj smrti su ga nasljedovale. * I zato su zaslužile slavodobitni vijenac. MuÄenice svoju.
O. U njima je bio jedan duh i jedna vjera. * I zato su zaslužile slavodobitni vijenac. Slava Ocu. MuÄenice svoju.
EVANÄEOSKI HVALOSPJEV
Ant. Uršula i njezine družice sjaju poput sunca u hramu Svevišnjega.
MOLBENICA, 1329.
MOLITVA
Bože, ti si sv. Uršuli i njezinim družicama dao milosne snage da hrabro poÄ‘u u muÄeništvo. Njihovim zagovorom udijeli i nama milost da puni kršÄ‡anske radosti usred svih promjena ovoga života napredujemo u tvojoj ljubavi i postignemo gledanje tvoje ljepote. Po Gospodinu.
Ili:
Svemogući i vjeÄni Bože, ti otkrivaš svoje veliÄanstvo u svojim svetima. Puni radosti slavimo blagdan sv. Uršule i njezinih družica, koje su svoj život prinijele za Krista. Daj i nama snage da ti ostanemo vjerni u vjeri. Po Gospodinu.
Ili:
Okrijepljeni snagom tvoje milosti, molimo te, svemogući Bože, da po primjeru sv. Uršule i njezinih družica nauÄimo iznad svega tražiti tebe i živjeti novim životom. Po Gospodinu.
Ili:
O velika naša zaštitnice, sv. Uršulo, radi slave koju uživaš na nebu i radi revnosti kojom si gorjela za spasenjem duša, molimo te, pomozi nam da velikodušno radimo oko svoga usavršavanja i oko spasenja bližnjega. Amen.
Srednji Äas
KRATKO ÄŒITANJE Rim 8, 16-18
Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima oÄitovati u nama.
R. Naša se duša Gospodinu nada.
O. On je pomoć i zaštita naša.
Molitva kao na Jutarnjoj.
VeÄernja
HIMAN
Usta moja opjevajte
usred svjetla blažena
divne muÄeniÄke palme
slavne borbe djevica
koje JaganjÄeva krv je
za žrtve posvetila.
Mudra Uršulina Äeta,
vijenac neba dostojan,
s posudom ulja nosi
zapaljene svjetiljke,
te u kolu svetih hrli
ZaruÄniku ususret.
Povezane kao sestre
duhom, srcem, željama,
sve su prolile krv svoju
za nebeskog Jaganjca
pa im duša istu sreću
rajskog mira uživa.
Bijesni divljaštvo barbara,
sijeÄe nježne djevice,
kao što vuk gladan grabi
i ubija jaganjce,
ili lavica što bijesni
kad joj otmu laviće.
Ali što će zlobna sila
koja krvcu prolijeva,
što li oštar bodež može
protiv Äistih srdaca,
kad im plamen muke daje
kao vatra zlatu sjaj
Tako rijeku sada pere
rijeka krvlju crvena,
al' se oružja ne boje
niti oštrih strjelica
one, kojih ljubav Äista
samo Kristu pripada.
Presretnoga li dobitka
sveta smrt je donijela:
vjeÄni dan u rajskoj slavi,
život vjeÄnog blaženstva
i u kolu odabranih
slijedit' Božjeg Jaganjca.
O ti višnji, StvorÄe svijeta,
i ti, Sine DjeviÄin,
Duše Sveti, koji sedam
darova nam donosiš,
daj da zagovorom svetih
vjeÄno te uživamo. Amen.
Ili po volji jedna od pjesama sv. Uršuli
Ant. 1. Tjelesa su svetih sahranjena u miru, a imena njihova žive dovijeka.
Psalmi kao na ZajedniÄkom slavlju više muÄenika, 1332.
Ant. 2. Dragocjena je u oÄima Gospodnjim smrt svetih njegovih.
Ant. 3. Okružen si, Gospodine, svjetlom koje nikad ne zalazi, i tu si pripravio presjajna boravišta u kojima će otpoÄinuti duše svetih.
KRATKI OTPJEV
R. Sveti i pravedni * u Gospodinu se radujte. Sveti.
O. Bog vas izabra sebi za baštinu; * u Gospodinu se radujte. Slava Ocu. Sveti i pravedni.
EVANÄEOSKI HVALOSPJEV
Ant. Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko.
PROŠNJE, 1335.
Molitva kao na Jutarnjoj.
VLASTITI LITURGIJSKI TEKSTOVI odobreni za Rimsku uniju Reda sv. Uršule i MeriÄijanske ustanove
II. dopunjeno izdanje, Zagreb, 2005.
Latinsko izdanje: Rimska unija Reda sv. Uršule
I – 00162 – Via Nomentana, 236
Rim, 1978.
Odobrenje:Ured Sv. zbora za bogoštovlje
Rim, 21. sijeÄnja 1978., te 30. sijeÄnja 1981.
S latinskog prevela:s. Ancilla PreseÄki, OSU
Hrvatski prijevod odobren od Nadbiskupijskog duhovnog stola Zagreb, 31. 8. 1979.
Broj 2009/79.
Imprimatur:Mijo Škvorc, generalni vikar
Prvo hrvatsko izdanje: Zagreb – Varaždin, 1979.
Tekstove za dopunjeno drugo izdanje s francuskog prevela:
s. Klaudija Äuran, OSU
Izdaje: Provincijalat Hrvatskih uršulinki
Odgovara: s. Elvira Krišto, OSU
provincijalna glavarica
TehniÄka obrada: s. Damjana Barbarić, OSU
MISA
Ulazna pjesma: Otk 12, 11-12a
Oni pobijediše krvlju JaganjÄevom i rijeÄju svojega svjedoÄanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. Zato, veselite se, nebesa i svi nebesnici!
Zborna
Bože, ti si sv. Uršuli i njezinim družicama dao milosne snage da hrabro poÄ‘u u muÄeništvo. Njihovim zagovorom udijeli i nama milost da puni kršÄ‡anske radosti usred svih promjena ovoga života napredujemo u tvojoj ljubavi i postignemo gledanje tvoje ljepote. Po Gospodinu.
Ili:
Svemogući i vjeÄni Bože, ti otkrivaš svoje veliÄanstvo u svojim svetima. Puni radosti slavimo blagdan sv. Uršule i njezinih družica, koje su svoj život prinijele za Krista. Daj i nama snage da ti ostanemo vjerni u vjeri. Po Gospodinu.
V. «SvetaÄka Äitanja» str. 220.
1. ÄŒITANJE: Otk 7, 9-17
Ovi doÄ‘oše iz nevolje velike.
PRIPJEVNI PSALAM: 116 (115) 12-17
Dragocjena je u oÄima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih.
*****
Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je uÄinio?
Uzet ću Äašu spasenja i zazvati ime Gospodnje.
*****
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
Dragocjena je u oÄima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
*****
Gospodine, tvoj sam sluga,
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
*****
ALELUJA: Iv 8, 12
Aleluja!
Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.
EVANÄELJE: Iv 12, 24-36
Ako pšeniÄno zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.
Darovna
Prikazujemo ti, Gospodine, svoje prinose, i molimo te, udijeli nam žarku ljubav da ti poput svete Uršule i njezinih družica Äista srca revno služimo, te dostojno slaveći ovu žrtvu tebi na Äast, postignemo vjeÄno spasenje. Po Kristu.
PriÄesna pjesma: Mt 16,24
Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.
PopriÄesna
Okrijepljeni snagom ovog otajstva, molimo te, svemogući Bože, da po primjeru svete Uršule i njezinih družica nauÄimo iznad svega tražiti tebe i živjeti novim životom. Po Kristu.
VLASTITI LITURGIJSKI TEKSTOVI odobreni za Rimsku uniju Reda sv. Uršule i MeriÄijanske ustanove
II. dopunjeno izdanje, Zagreb, 2005.
Latinsko izdanje: Rimska unija Reda sv. Uršule
I – 00162 – Via Nomentana, 236
Rim, 1978.
Odobrenje:Ured Sv. zbora za bogoštovlje
Rim, 21. sijeÄnja 1978., te 30. sijeÄnja 1981.
S latinskog prevela:s. Ancilla PreseÄki, OSU
Hrvatski prijevod odobren od Nadbiskupijskog duhovnog stola Zagreb, 31. 8. 1979.
Broj 2009/79.
Imprimatur:Mijo Škvorc, generalni vikar
Prvo hrvatsko izdanje: Zagreb – Varaždin, 1979.
Tekstove za dopunjeno drugo izdanje s francuskog prevela:
s. Klaudija Äuran, OSU
Izdaje: Provincijalat Hrvatskih uršulinki
Odgovara: s. Elvira Krišto, OSU
provincijalna glavarica
TehniÄka obrada: s. Damjana Barbarić, OSU
