Uskrs je blagdan smisla.
Danas - boluju najviše koji obiluju - bolešÄ‡u besmisla.
Ali taj karcinom duše prijeti svakom tko se naÄ‘e u mrkloj tami, pritisnut objektivnošÄ‡u odreÄ‘ene situacije ili jednostavno mrakom koji se neprimjetno, nakon mnogih udaraca, uselio u čovjekovu bit.
Odjednom, no ne iznenada, dolaziš u strašnu napast da povjeruješ kako nikakav napor, iskorak, trud oko Dobrote nema smisla.
U sudaru grozote sebičnosti i ljepote apsolutnog sebedarja događa se Veliki petak.
Dok potresen, slomljen i napuknut stojim pred lešom svoga Boga propitujem svoje petke i kamo su me doveli i što me do njih dovelo.
Ali, nakon zagrobne subotnje tišine dogodi se neizostavno i neumitno Uskrs.
Tad sve biva osvijetljeno – i sve dobiva smisao u njegovu svjetlu.
Sve moje provalije, sve nagnutosti nad ponore odjednom postaju smislene i s razlogom dogođene.
Smisao, Logos useli se u čovjeka radošÄ‡u kojoj ništa nije ravno...
vlč. Zvonimir Badurina Dudić, iz zbirke pjesama Golgotsko svjetlo

Svojim uskrsnućem izlio je na nas svoga Duha kojim oživljuje svakoga od nas, kameno srce vadi iz našega tijela i daje nam srce od mesa, ALELUJA!!!

KRIŽNI PUT (S) REDOVNICAMA
Uvod –  Zagledana u Raspetu Ljubav, svoj životni odabir, odlučujem i na početku ove pobožnosti, svoj poziv živjeti s Tobom i Tebi. Moja karizma izvire iz Tvog vazmenog otajstva, moje predanje odgovor je na Tvoj poziv. Pomogni mi rasti u tome, nositi svoj križ u povezanosti s Tobom.

Bože, prosvijetli tminu moju!
Toliko je ima, u meni i oko mene.
Poput crnila sipe obuzima moj duh
i bez tvoje milosti odavno bih lutao
najmračnijim špiljama duha.
Tmine naše kad god smo
daleko od Sunca nezaustavljivo rastu.

Pred nama je Veliki tjedan. Zagledani smo srcem, umom i dušom u onoga koga smo pomogli probosti svojim svjesnim i slobodnim grijesima.
Najsnažnije sveto vrijeme naše svete vjere ove godine obilježeno je i išÄekivanjem skorih dogaÄ‘anja kanonizacije dvaju svetih papa.  U susretu sa starijim vjernicima slušam krasne uspomene na Ivana Dobrog.  Mi malo manje stari osjećamo kako se srce širi na sam spomen Ivana Pavla II. Bog je uistinu velik u svojima svetima!

»Tko želi upoznati Gospodinovu darežljivost, mora obitavati u zemlji neprikladnoj za stanovanje.«
Michael O'Brien, Očeva pripovijest

Teče korizma, otvaraju nam se njene duboke poruke. Bliži se i kanonizacija blaženog Ivana Dobrog i blaženog Ivana Pavla II. I na poticaj pape Franje koristimo prigodu za razmatranje vrsnog i važnog teksta Ivan Pavla II o patnji. Radi se o Apostolskom pismu „Spasonosno trpljenje“ izdanom 1984. godine.
I trideseta obljetnica dokumenta prigoda je da mu posvetimo koji redak.

ZanimljivošÄ‡u izričaja zaustavlja me nad sobom – upravo izmoljeno treće korizmeno predslovlje….
Ono tvrdi da odricanje kroti moju sebičnu narav i... dovodi me do pitanja u i pred svjetlom Duha Svetoga.

Jedan od načina korizmena hoda može biti i veći, pozorniji (p)osluh na liturgiju, molitve bogoslužja, na riznicu našeg najboljeg molitvenika koji se zove Rimski misal. U našim knjižarama, mogu se naći mnoge knjižice, snažnih naslova, nudeći molitve ove i one. Ipak, boljih od onih koje molimo u svetim misama, a koje nam Crkva probire i nudi u obrednicima, jednostavno nema. Tu je Duh u najvećoj snazi, bogatstvo tradicije, duha i uma, tolikih svetaca, učitelja, otaca… nam je ponuÄ‘eno i darovano.

Da bi mnoge dragocjene spravice koje čine naš život, radile po uputama, bile nam korisne, ostvarile svoju svrhu, iznova funkcionirale kako treba… treba im utipkati njihov PiN.