PRAVILA
UVOD
1. U ime blaženog i nerazdijeljenog Trojstva.
2. Ljubljenim sestrama i prijateljicama.
3. Budući da vam je, ljubljene sestre i prijateljice, Bog udijelio milost da se ujedinite zajedno u služenju njegovu božanskom Veličanstvu, beskrajno mu zahvaljujte što je posebno vama udijelio tako jedinstven dar.
4. Trudite se svim svojim silama da se uščuvate u staležu u koji vas je Bog pozvao, tražeći i želeći sva ona sredstva i načine koji su potrebni za ustrajnost i napredak sve do kraja.
5. Jer nije dosta započeti ako se ne ustraje. Zbog toga kaže Istina: tko god ustraje do kraja, taj će se spasiti.
6. I još kaže: blaženi su oni kojima je Bog nadahnuo u srce svjetlo Istine i kojima je dao da osjećaju žarku želju za svojom nebeskom domovinom, te koji potom nastoje sačuvati u sebi taj glas istine i tu dobru želju.
7. Nesumnjivo, sačuvat će se ona osoba koja bude htjela prigrliti za to potrebna sredstva i načine, jer je mala ili nikakva razlika između onog reći otvoreno: ne želim više služiti Bogu, i ne htjeti koristiti sredstva i pravila potrebna da se ustraje u tome.
8. Stoga je, prijateljice moje, tim potrebnije da budemo budne, što je naš pothvat od tako velike važnosti da ne može biti veće i gdje se radi o našem životu i spasenju.
9. Potrebno je da tu budemo pažljive i razborite, jer koliko je veća vrijednost poduzetog pothvata, toliko se tu isplate veći napori i opasnosti, jer ne postoji ni jedna vrsta zla koje nam se ne bi usprotivilo, imajući na umu da se ovdje nalazimo usred zamki i opasnosti, tako da se protiv nas naoružavaju i voda i zrak i zemlja s čitavim paklom, budući da naša tjelesnost i sjetilnost još nisu mrtve.
10. Isto tako, ni naš protivnik đavao, ne spava; on nikad ne miruje, nego uvijek, kako kaže sv. Petar, kao ričući lav motri i traži kako bi proždro koju od nas tolikim svojim lukavim i podmuklim načinima, koje nitko ne može prebrojiti.
11. Ipak, sestre moje i prijateljice, ne morate se zbog toga prestrašiti.
12. Imajmo tu nepokolebljivu i čvrstu vjeru i nadu u beskrajnu božansku dobrotu da ćemo, ne samo lako nadići sve opasnosti i protivljenja, nego ćemo ih i pobijediti uz veliko slavlje i klicanje.
13. Štoviše, utješno ćemo proživjeti ovaj naš prekratki život, a svaka će se naša bol i žalost okrenuti u radost i veselje, dok će nam trnoviti i kameniti putovi postati cvjetni i prekriveni pločama najčistijeg zlata.
14. Jer će anđeli vječnog života biti s nama, to jest toliko koliko budemo sudjelovale u anđeoskom životu.
15. Hrabro, dakle, naprijed, prigrlimo sve ovo sveto pravilo koje nam je Bog udijelio u svojoj milosti.
16. I oboružane njegovim svetim propisima, nastojimo se ponašati tako odvažno da se također i mi, poput svete Judite, koja je smiono odsjekla glavu Holofernu, to jest đavlu, uzmognemo slavno vratiti u domovinu, gdje će nam svi, na nebu i na zemlji, prirediti veliko slavlje i pobjedničko klicanje.
17. Sada, dakle, molimo vas, budite sve pažljive, otvorena i željna srca.
O POSTU
1. Neka svaka dragovoljno prigrli tjelesni post kao potrebnu stvar, te kao sredstvo i put do pravog duhovnog posta kojim se iz duha odstranjuju sve mane i zablude.
2. Na to nas vrlo jasno poziva primjer svih svetih osoba, a iznad svega život Isusa Krista, jedinog puta u nebo.
3. Stoga sveta Majka Crkva potiče sve vjernike da im jasno odzvanja u ušima dok ovako govori Bogu: Bože, koji tjelesnim postom obuzdavaš požude, uzdižeš duh, daješ kreposti i nagradu.
4. Jer kao što je grlo bilo izvorom svih naših zala, dolikuje da tako post i suzdržljivost budu počelo i sredstvo svih naših duhovnih dobara i kreposti.
5. Zbog toga potičemo svaku da posti u sve dane koje propisuje sveta Majka Crkva.
6. No budući da želimo da se razumno postupa, upozoravamo da nijedna ne smije postiti bez posebnog savjetovanja sa svojim duhovnim ocem.
7. Jer tko bi nerazborito mučio svoje tijelo bio bi kao da oteto prinosi za žrtvu, kako kažu i sveti kanoni.
O MOLITVI
1. Također podsjećamo da svaka bude zauzeta kako u mislenoj tako i u usmenoj molitvi, koja je družica posta, jer kaže Pismo: dobra je molitva s postom.
2. A u Evanđelju se čita o onoj Ani, Fanuelovoj kćeri, koja je neprekidno, danju i noću, u hramu služila Bogu, u postu i molitvi.
3. Jer kao što se postom mrtve porivi tijela i njegova sjetilnost, tako se molitvom zadobiva od Boga milost duhovnog života.
4. I premda je potrebno uvijek moliti duhom i mišlju, ipak savjetujemo i čestu usmenu molitvu, kojom se potiču tjelesna osjetila te se pripremamo na mislenu molitvu.
5. A da bismo dali sadržaj i još neki način mislene molitve, potičemo svaku da uzdigne duh Bogu i da se svaki dan vježba, govoreći u tajnosti svojega srca ovako, ili drugačije, ili na sličan način:
6. ''Gospodine moj, prosvijetli tmine mojega srca i daj mi milost da radije umrem negoli da danas ikako uvrijedim tvoje božansko Veličanstvo.
7. I učvrsti moje osjećaje i osjetila da me ne zavedu ni nadesno ni nalijevo, niti me odvrate od tvojeg presjajnog Lica koje razveseljuje svako ožalošćeno srce.
8. Jao! Jadne li mene, dok ulazim u tajnost svojeg srca, ne usuđujem se od stida podići oči prema nebu, jer sam odlučila da me ovako živu proguta pakao, vidjevši u sebi tolike pogreške, tolike rugobe i niskosti, tolike grozne i zastrašujuće zvijeri i predodžbe.
9. Stoga sam primorana da danju i noću, dok hodam, stojim, radim ili mislim, vapim i vičem prema nebu i molim milosrđe i vrijeme za pokoru.
10. Udostoj se, o predobrostivi Gospodine, oprostiti mi tolike uvrede i svaki moj grijeh koji sam ikada počinila od dana svoga svetog krštenja sve do sada.
11. Jao! Udostoj se oprostiti također i grijehe mojega oca i majke, mojih rođaka i prijatelja i čitavog svijeta.
12. To te molim po tvojoj Presvetoj Muci i Predragocjenoj Krvi prolivenoj iz ljubavi prema nama, po tvojem svetom Imenu, koje neka je blagoslovljeno više negoli je morskog pijeska, više nego što ima kapi vode, iznad mnoštva zvijezda.
13. Žao mi je što sam toliko otezala da započnem služiti tvojem božanskom Veličanstvu.
14. Jao, sve do sada nisam prolila ni kapljicu svoje krvi iz ljubavi prema tebi, niti sam ikada bila poslušna tvojim božanskim nalozima, te mi je bila teška svaka suprotivština zbog moje malene ljubavi prema tebi.
15. Gospodine, umjesto onih jadnih stvorenja koja te ne poznaju i koja se ne brinu da sudjeluju u tvojoj Presvetoj Muci, meni se razdire srce, te bih rado, kad bih mogla, prolila i vlastitu krv da otvore slijepe oči svojega duha.
16. Stoga, Gospodine moj, moj jedini živote i nado, molim te udostoj se primiti ovo moje tako jadno i nečisto srce i spaliti svaki njegov zao osjećaj i strast u žarkoj peći svoje božanske ljubavi.
17. Molim te, primi moje osobno rasuđivanje, svaki čin moje vlastite volje, koja sama po sebi jer je okužena grijehom, ne zna razlikovati dobro od zla.
18. Primi svaku moju misao, riječ i djelo, konačno, sve što imam u sebi i izvan sebe: sve to prinosim pred noge tvojega božanskog Veličanstva.
19. I molim te da se udostojiš sve to primiti, iako toga nisam dostojna.
20. Amen.
O SVETOJ MISI
1. Neka svaka ide redovito na misu i sudjeluje u njoj u cijelosti, pribivajući joj čedno i pobožno, jer se u svetoj Misi nalaze sve zasluge muke našega Gospodina.
2. I što joj prisustvujemo s većom pažnjom, vjerom i skrušenošću, to više postajemo dionice tih blagoslovljenih zasluga i primamo više utjehe.
3. Tako je i s duhovnom pričešću.
4. Ako se želi dulje moliti, neka odu u svoje sobe i tu, zatvorivši se, mole kako i koliko im Duh i savjest budu nalagali.
O ISPOVIJEDI
1. Potičemo također i na čestu ispovijed kao potreban lijek ranama naših duša.
2. Jer nitko neće biti opravdan od grijeha ako prije usmeno ne ispovijedi svećeniku svoje prijestupe.
3. A Istina kaže svetom Petru: Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, i što god svežeš na zemlji, bit će također svezano i na nebu, i što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima.
4. Ovdje se jasno pokazuje da grijeh ne može biti oduzet osim po svećeniku i po ispovijedi.
5. Jer, na koji će način svećenik odriješiti grijeh ako ga ne pozna?
6. A kako će ga upoznati ako mu ga svojim ustima ne otkrije onaj koji ga je počinio, jer grijeh ostaje sakriven u grudima.
7. Stoga neka svaka stupi pred svećenika kao pred Boga, vječnog suca, i tu sa žaljenjem, iskreno i u istinitosti savjesti ispovijedi svoj grijeh i moli za oproštenje, ostajući u strahopoštovanju pred svećenikom sve dok ne dobije odrješenje.
8. Neka se svakog prvog petka u mjesecu okupe u crkvi i zajedno pričeste.
9. Osim toga potičemo svaku da se o svetkovinama ispovijedi i pričesti.
O POSLUŠNOSTI
1. Potičemo također svaku da čuva svetu poslušnost, jedino pravo odreknuće od vlastite volje, koja je u nama kao tamni pakao.
2. Stoga kaže Isus Krist: Nisam došao vršiti svoju volju, nego volju Oca koji me je poslao.
3. Stoga je poslušnost u čovjeku kao veliko svjetlo po kojem svako djelo postaje dobrim i ugodnim.
4. A kažu i sveti kanoni: Da bi svako naše djelo bilo dobro, potrebno je da ga učinimo u poslušnosti.
5. Zbog toga neka svaka sluša: prvo Božje zapovijedi.
6. A zatim: ono što zapovijeda sveta Majka Crkva, jer kaže Istina: Tko vas sluša mene sluša, tko vas prezire, mene prezire.
7. Treće: slušati vlastitog biskupa i pastire, te vlastitog duhovnog oca.
8. Osim toga: slušati očeve i majke i druge poglavare kuće, te savjetujemo da ih jednom tjedno mole za oproštenje u znak podložnosti i očuvanja ljubavi.
9. Slušati još zakone i uredbe gradskih vijećnika i upravitelja država.
10. A nadasve: slušati savjete i nadahnuća koja nam neprestano šalje u srce Duh Sveti, čiji glas to jasnije čujemo što imamo pročišćeniju i istančaniju savjest.
11. Jer je Duh Sveti onaj koji nas uči svu istinu, kako kaže Isus Krist.
12. Dakle, kao zaključak: slušati Boga i svako stvorenje iz ljubavi prema Bogu, kako kaže Apostol, samo ako ništa zapovjeđeno nije protiv Božje časti i osobnog dostojanstva.
O ČISTOĆI SRCA
1. Neka se svaka tako ponaša da ne učini ni u sebi, ni u prisutnosti bližnjega ništa što bi bilo nedostojno Svevišnjega.
2. I tako, neka nadasve čuva čisto srce i čistu savjest od svake zle misli, od svake sjenke zavisti i zlonamjernosti, od svake nesloge i zla sumnjičenja i od svakog zlog nagnuća i zlovolje.
3. Naprotiv, neka bude radosna i uvijek puna ljubavi i vjere i nade u Boga.
4. Ne izgovarati Božje ime uzalud.
5. Ne zaklinjati se, nego samo jednostavno reći: da, da ili ne, ne, kako nas uči Isus Krist.
6. Ne odgovarati oholo.
7. Ne činiti ništa zlovoljno.
8. Ne podržavati srdžbu.
9. Ne mrmljati.
10. Ne prenositi ništa zlo.
11. Ne učiniti nikakvo djelo ili čin nedostojan Isusa Krista.
12. Naprotiv, neka sve naše riječi, djela i ponašanje budu uvijek na pouku i izgradnju onih koji s nama opće, dok imamo uvijek u srcu goruću ljubav.
O SIROMAŠTVU
1. Potičemo svaku da prigrli siromaštvo, ne samo ono stvarno u vremenitim dobrima, nego nadasve pravo siromaštvo duha po kojem čovjek ogoljuje srce od svake navezanosti i uzdanja u stvorene stvari i u samoga sebe.
2. Stoga neka se svaka trudi da se ogoli od svega i stavi sve svoje dobro i ljubav i radost, ne u stvari, ne u hranu i u užitak u jelu, ne u rodbinu i prijatelje, niti u samu sebe, niti u svoje osobno imanje i znanje, nego u jedinoga Boga i u njegovu jedinu dobrostivu i neizrecivu providnost.
3. Jer kaže Evanđelje: Tražite prvo kraljevstvo Božje, a sve ove vaše ostale stvari bit će vam nadodane.
4. I još: Nemojte se brinuti što ćete jesti i što ćete piti, jer vaš nebeski Otac dobro zna da vam je sve to potrebno.
5. Kao da bi jasno rekao: ne uznemirujte se zbog bilo koje vremenite potrebe, jer sam Bog zna, može i želi vam sve to priskrbiti, On koji želi samo vaše dobro i radost.
O BRIZI ZA DRUGE
1. Posjećujte se, ohrabrite i pomognite ukoliko se koje od vas nalaze u kakvoj neslozi ili u nekom drugom tjelesnom ili duševnom trpljenju.
2. Ako bi se Božjom voljom i velikodušnošću dogodilo da imate novca i drugih dobara, podsjećano da se time dobro upravlja i razborito dijeli, posebno za potporu onih koji nemaju i prema svakoj prigodnoj potrebi.
3. A ako jedna od vas ostane sama, neka ju tada jedna druga primi u kuću i neka joj se dodijeli potpora.
4. Neka bude smještena tamo gdje će moći dobro i časno živjeti.
5. Ako među vama bude tako starih da se na mogu sami uzdržavati, molim neka dopuste da im se pomogne i da ih se posluži.
6. Konačno podsjećamo, ako je koja bolesna da ju se posjećuje i pomaže te poslužuje danju i noću, ukoliko to bude potrebno.
7. Kad koja umre, neka ju tada sve druge otprate na ukop, idući dvije po dvije, s ljubavlju i držeći svaka svijeću u ruci i moleći za njezinu dušu.
SPOMENI
UVOD
Sestra Anđela, nedostojna službenica Isusa Krista, svojim ljubljenim sestrama i prijateljicama.
1. Snaga i prava utjeha Duha Svetoga bila u svima vama, da biste mogle snažno i vjerno poduprijeti i izvršiti pothvat koji vam je povjeren
2. i zajedno očekivati veliku nagradu koju vam je Bog pripravio, ako se, svaka sa svoje strane, budete trudile biti vjerne i brižne supruge, majke, sestre, odgojiteljice, prijateljice… osobama koje su vam povjerene da ih čuvate i da bdijete nad njima poput najbudnijih pastirica i dobrih sluškinja.
3. Prema tome, koliko morate moliti Boga da vas prosvijetli, vodi i pouči u onome što vam je činiti iz ljubavi prema Bogu oko toga zadatka. To je najčasniji zadatak.
4. Stoga također morate shvatiti na koji ih način morate cijeniti, jer koliko ih više budete cijenile, toliko ćete ih više voljeti, a što ih budete više voljele, to ćete se više brinuti za njih i bdjeti nad njima.
5. I bit će vam nemoguće da ih ne nosite u srcu danju i noću, upravo u njemu uklesane sve po redu, jednu po jednu, jer tako radi i postupa prava ljubav.
6. Ta vam zadaća ne smije biti na teret, naprotiv, budite zahvalne Bogu što se udostojao izabrati vas da se trudite i trošite u čuvanju takvoga njegova blaga.
7. Uistinu velika milost i neprocjenjiva sreća, ako ju budete htjele spoznati.
8. Ne klonite duhom ako ne budete znale ili mogle dostojno izvršiti ono što se traži za tako jedinstvenu zadaću. Imajte pouzdanja i čvrstu vjeru u Boga da će vam u svemu pomoći.
9. Molite ga, ponizite se pred velikom moći njegovom, jer bez sumnje, kako vam je dao taj zadatak, tako će vam također dati i snage da ga možete izvršiti, samo ako s vaše strane ne bude propusta.
10. Radite, pokrenite se, vjerujte, trudite se, uzdajte se, vičite mu svim srcem svojim, i, budete li sve upravljale na hvalu i slavu Njegovu, bez sumnje ćete vidjeti divnih stvari.
11. Molim vas i zaklinjem ljubavlju prema muci Isusa Krista i Majci Božjoj da se potrudite provesti u djelo ove malobrojne spomene koje vam sada ostavljam da vršite poslije moje smrti, a koji će vam biti spomen barem jednog dijela moje volje i želje.
12. Jer znajte da sam sada životnija negoli dok sam bila u ovom životu, i bolje vidim, te su mi draga i mila dobra djela koja vidim da neprestano vršite, a sada vam još više želim i mogu pomoći i činiti vam dobro na svaki način.
PRVI SPOMEN
(ponizno služenje)
1. Na prvom dakle mjestu, predrage moje kćeri i sestre – prijateljice u Krvi Isusa Krista, podsjećam vas da se trudite uz Božju pomoć usvojiti i usaditi u sebi ovo čvrsto uvjerenje i ponizni osjećaj: smatrajte se pomoćnicama i sluškinjama , držeći da je vama potrebnije služiti njima, negoli je njima potrebno da ih vi poslužujete ili ih odgajate.
2. Učite od našega Gospodina, koji je, dok je bio na ovom svijetu, bio kao sluga, slušajući Vječnoga Oca do smrti. I zbog toga on kaže: »Ja sam među vama ne onaj kojega služe, nego kao onaj koji služi.«
3. Budite i vi tako majke i odgojiteljice na sličan način, te se stoga smatrajte i priznajte manjima od njih.
4. Jer, postupajući tako, sam će vas Bog potom toliko uzvisiti koliko se vi budete ponizile.
5. Zaista, srce prave i razborite službenice Božje ne ponizuje se, niti poništava u sebi osobni ponos i zadovoljstvo zbog vlastitog ugleda uzalud i bez razloga, nego se nada i očekuje od Boga drugačije zadovoljstvo i istinitiju slavu i čast. Jer on čvrsto vjeruje ono što kaže Evanđelje:»Tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
DRUGI SPOMEN
(ljubaznost i milina)
1. Budite ljubazne i čovječne sa svojim dragima – članovima obitelji, odgajanicima, prijateljima…
2. I trudite se tako da vas pokreće samo ljubav prema Bogu i revnost prema dušama kad ih opominjete i savjetujete, ili ih potičete na neko dobro, ili ih odvraćate od kakva zla.
3. Jer više ćete postići nježnošću i ljubaznošću, negoli ljutinom i oštrim ukorima, koje treba upotrijebiti samo kad je potrebno, ali i tada na svom mjestu i usvoje vrijeme, zavisno o osobama.
4. A ljubav, koja sve usmjeruje na Božju čast i korist duša, dobro poučava u tom razlučivanju i pokreće srce da bude prema mjestu i vremenu sad ljubazno, sad strogo, manje ili više, kako je već potrebno.
5. Vidite li da je neka (osoba) plaha i bojažljiva i sklona malodušnosti, ohrabrite ju i obodrite, obećajte joj dobrotu Božjega milosrđa, šireći joj srce svakom utjehom.
6. Nasuprot, vidite li da je koja druga preuzetna, široke savjesti, da se malo čega boji, takvoj utisnite strah, podsjećajući je na Božju pravdu, i kako je grijeh dovitljiv, te da smo usred zamki, i da stoga uvijek postoji razlog za bojazan, kako kaže Pismo: »Blažen je onaj koji se uvijek boji.«
TREĆI SPOMEN
(poslušnost autoritetu)
1. Pazite iznad svega da se ne tužite i ne mrmljate, niti ih ogovarate pred drugima, a najmanje jedna pred drugom. No, ukoliko bi se dogodilo da imate kakav opravdan razlog da im proturječite ili ih upozorite, učinite to obazrivo i s poštovanjem.
2. Ako ne prihvate, budite strpljive i znajte da je pravedna stvar ljubiti ljude kada su dobri i podnositi ih kad su čudni. Pazite iznad svega da se ne tužite i ne mrmljate, niti ih ogovarate,… nego nadasve čuvajte čast i poštovanje….
3. Stoga nastojte da bih i drugi cijenili, a smatrajte i to, ako su dobri da ih ne zaslužujete, a ako su zli, da biste još i gore zaslužili.
4. Međutim, ako imate na srcu nešto što vam se na njima (na članovima obitelji, prijateljima, suradnicima…) ne sviđa, možete to u povjerenju, s pravom i mirne savjesti, povjeriti dobroj i vjernoj osobi, dostojnoj poštovanja u svakom pogledu.
5. Ali ipak znajte, tamo gdje jasno spoznate da je u opasnosti spasenje i čast (bilo kojeg člana vaše uže ili šire obitelji, prijatelja,…) nipošto ne smijete na to pristati, niti podnositi , niti imati ikakav obzir.
6. Ali sve to uvijek uz dobro savjetovanje i zrelo prosuđivanje.
ČETVRTI SPOMEN
(briga za stado)
1. Budite zauzete i budne da upoznate i razumijete ponašanje svojih kćeri te uvidite njihove duhovne i vremenite potrebe.
2. Jer morate znati ovo, i u to budite sigurne; on neće nikada zakazati u brizi za njihove potrebe, bilo tjelesne, bilo duhovne, samo neka ne bude propusta ni s vaše strane.
PETI SPOMEN
(bon-ton)
1. Podsjetite ih da se ponašaju lijepo, razumno, mudro i skromno; neka budu uljudne i umjerene u svemu. Neka budu umjerene u jelu i spavanju, a isto tako i u smijehu.
2. Neka njihov govor, sve njihove riječi, budu mudre i uljudne; ne oštre ni trpke, nego čovječne, koje vode slozi i ljubavi.
3. Recite im da tamo gdje se nalaze daju dobra primjer. I neka svima budu ugodan miris kreposti. I neka budu poslušne svojim poglavarima.
4. I neka nastoje unositi mir i slogu gdje god se budu nalazile, a iznad svega neka budu ponizne i ljubazne.
5. A cjelokupno njihovo ponašanje, djela i riječi neka budu prodahnuti ljubavlju, podnoseći sve strpljivo, jer osobito ove dvije kreposti satiru glavu đavlu.
6. Recite im neka žele biti zajedno ujedinjene i složne, imajući samo jednu volju, živeći u poslušnosti… u tome je sve.
7. Neka budu na čast Isusu Kristu kojemu su obećale…. i sami sebe.
8. Neka polažu svoju nadu i ljubav u jedinoga Boga, a ne u ikoju živu osobu.
9. Ohrabrite ih, oduševite, i neka ostanu dobre volje. I recite im ovu radosnu vijest koju im javljam od Isusa Krista i Majke Božje: koliko moraju klicati i radovati se jer je u nebu svima, svakoj pojedinoj, pripravljena nova kruna slave i veselja… i neka nipošto u to ne sumnjanju.
10. Iako će koji put imati kakvog trpljenja ili boli, ipak će sve to brzo proći i okrenuti se u veselje i radost.
11. A uz to, trpljenje na ovom svijetu nije ništa u usporedbi s onim dobrima koja su u raju.
12. Neka također drže za sigurno ovo: nikada neće biti napuštene u svojim potrebama. Bog će se za njih čudesno brinuti.
13. Neka ne gube nade….
14. Također im recite da sam sada punija života negoli dok su me viđale u tijelu, i da ih sada bolje vidim i poznajem i više im mogu pomoći.
15. I da sam trajno među njima s mojim, to jest i s našim, i od sviju nas Ljubljenim, samo neka vjeruju, neka ne klonu duhom i ne gube nade.
16. Proširite im stoga srce obećanjima koja će se doista ostvariti, s posebno onima koje su žalosne, pokolebane i malodušne.
17. Isus Krist bio im jedino blago, jer će u njemu biti također i njihova ljubav; a njega ne treba tražiti ovdje na ovom svijetu, nego gore u nebu, kako kaže apostol: »Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite ono što je gore… svraćajte misao na ono što je gore, a ne na ono što je na zemlji.« (Kol 3, 1-2)
ŠESTI SPOMEN
(dobar primjer)
1. Vi same živite i ponašajte se tako da se vaše kćeri mogu u vama ogledati.
2. I što želite da one čine, to vi same prvo činite.
3. Kako biste ih mogle prekoriti ili opomenuti za kakvu pogrešku ako je ista još u vama?
4. Ili kako ih savjetovati ili uvoditi u koju krepost, koju vi same nemate, ili ju barem s njima zajedno tada ne počnete vježbati?
5. Učinite tako da se po vašem primjeru i one pokrenu i oduševe živjeti kreposno.
6. A vi se izjednačite s njima u svakom časnom djelu i kreposti koji vam doliče i koji su vam mogući, napose u ponašanju, u ispovijedanju i pričešćivanju te drugim sličnim djelima.
7. Jer je pravedno da majke budu primjer i ogledalo kćerima, napose u čestitosti, u ponašanju i drugim običajima i izvanjskim činima.
SEDMI SPOMEN
(osjećaj za Crkvu – »Sensus Ecclesie«)
1. Znajte da ćete morati braniti i štiti svoje ovčice od vukova i razbojnika, tj. od dvije vrste kužnih osoba: od zavođenja svjetski nastrojenih osoba te od krivovjeraca.
2. Koliko možete, nemojte im dopustiti da se druže s besposlenim ženama i s onima kojima se ne sviđa živjeti čisto i koje rado slušaju o ispraznim zabavama.
3. Budite na oprezu da ih tko ne odvrati od kakve njihove dobre odluke, bilo od posta, ili čvrstog nauma djevičanstva ili od drugih sličnih dobrih stvari.
4. Jer mnogi, pod izlikom dobrih savjeta, odvraćaju od koje dobre nakane i odluke.
5. Da biste ih, dakle, sačuvale od kužnih mišljenja i krivovjeraca, kad čujete da je koji propovjednik ili koja druga osoba na glasu krivovjerja, ili da propovijeda novotarije izvan općih običaja Crkve tada na lijep način odvratite svoje kćeri da ne idu slušati slične osobe. Jer se često dogodi da se u duhu ukorijeni neko zlo sjeme, koje se kasnije jedva može iščupati.
6. Također se ni vi ne upuštajte u prijateljstvo s njima.
7. Ostavite ih tamo gdje jesu.
8. Svakoga držite dobrim, ali budite razborite radi svoga dobra.
9. Jer je bolje slijediti ono što je sigurno bez opasnosti, negoli nesigurno s opasnošću.
10. Držite se staroga puta i običaja Crkve ustanovljenih i potvrđenih od tolikih svetaca po nadahnuću Duha Svetoga. Ali vodite novi život.
11. Pustite druga mišljenja koja sada iskrsavaju i koja će još iskrsnuti neka idu, jer vas se ne tiču.
12. No molite i potičite druge da mole da bog ne napusti svoju Crkvu, nego da je obnovi kako se njemu svidi, i kako mu se čini da je bolje za nas, a na svoju veću čast i slavu.
13. Zaista, u ovim opasnim i kužnim vremenima nećete naći drugog utočišta negoli pribježište do nogu Isusa Krista.
14. Jer ako vas on bude vodio i poučavao, bit ćete poučene, kako kaže i prorok: »Blago onome koga ti, Gospodine, budeš poučavao.«
15. Stoga, ponizite se pod njegovom moćnom rukom, vapijući s prorokom: »Prosvijetli oči moje da ne zaspim na smrt« (Ps 13, 4), i bit ćete prosvijetljene.
OSMI SPOMEN
(ljubav jednaka prema svima)
1. Ljubite jednako svoje drage kćeri, ne priklanjajući se više jednoj negoli drugoj, jer sve su Božja stvorenja. I ne znate što on želi od njih učiniti.
2. Jer na koji način možete znati da one koje se vama čine manje nadarene i neznatnije neće postati velikodušnije i milije njegovu Veličanstvu?
3. A zatim, tko može prosuđivati srca i tajne misli u dubini stvorenja?
4. Stoga, prigrlite ih i podnosite sve jednako, jer ne spada na vas da prosuđujete službenice Božje; on dobro zna što od njih želi načiniti, on koji može, kako kaže Pismo, od kamenja učiniti sinove nebeske.
5. Vi pak vršite svoju dužnost ispravljajući ih s ljubavlju i dobrohotno ako vidite da su upale u koju pogrešku zbog ljudske krhkosti, i tako ćete neprestano obrezivati taj vinograd koji vam je povjeren.
6. A zatim prepustite da radi Bog koji će učiniti divne stvari, u svoje vrijeme i kad mu se bude svidjelo.
POSLJEDNJI SPOMEN
(jedno srce i jedna duša)
1. Evo i moje posljednje riječi koju vam upućujem i kojom vas zaklinjem svojom krvlju: budite sve složne, sve ujedinjene zajedno, jednog srca i jednog htijenja.
2. Budite povezane jedna s drugom vezom ljubavi, cijeneći se i pomažući, podnoseći se u Isusu Kristu.
3. Jer budete li se oko toga trudile, bez sumnje će Gospodin Bog biti među vama.
4. Bit će vam sklona Majka Božja, apostoli, svi sveci i svetice, anđeli i konačno cijelo nebo i čitav svemir.
5. Jer Bog je tako odredio od vječnosti, da one koji su složni u dobru zbog njegove časti, prati svaki napredak i da se ono što rade okreće na dobro, budući da uživaju naklonost samoga Boga i svih njegovih stvorenja.
6. Pogledajte, dakle, koliko je važno to jedinstvo i ta sloga.
7. Stoga, želite ju, tražite ju, prigrlite ju, sačuvajte ju svom svojom snagom, jer kažem vam, ostanete li tako sve zajedno srcem ujedinjene, bit ćete kao najtvrđa stijena ili neosvojiva tvrđava protiv svih protivština, i progona, i đavolskih varki.
8. Također vam jamčim da ćete sigurno primiti svaku milost koju budete molile od Boga, a ja ću biti uvijek među vama pomažući vaše molitve.
9. Stoga se oduševljavajte da zdušno nastavite započeti pothvat, i zajedno se radujte jer će, nesumnjivo, biti tako kako vam kažem.
10. A uz to još prevelika i neprocjenjiva milost koju će vam moj i vaš Ljubitelj iskazati u zadnjem času na samrti, jer se u velikim potrebama pokazuje pravo prijateljstvo.
11. I čvrsto vjerujte da ćete se posebno tada uvjeriti da sam vam vjerna prijateljica.
12. Sada vas ostavljam; utješite se i imajte živu vjeru i nadu.
13. No prije toga želim vas blagosloviti u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
OSTAVŠTINA
1. Nastoj si steći, izmoliti i u sebi sačuvati takvu nakanu i plemeniti osjećaj da te u brizi za druge vodi samo ljubav prema Bogu i ljudima! Ljubav ne može griješiti.
2. Vodi računa o tome da svakog čovjeka, a najprije svoje ukućane, upišeš u dušu i srce, jednog po jednog! Ne samo njihova imena, nego i stanje i narav (dobre i loše osobine) i uvjete njihova života.
3. To ti neće biti teško, ako ih prigrliš živom i toplom ljubavlju.
4. Trudi se ljude privući ljubavlju i rukom nježnom i blagom, a ne zapovjednički i strogo! Budi uvijek ljubezna! Isus kaže: »Učite se od mene jer ja sam blaga i ponizna srca.« (Mt 11, 25-30)
5. Nadasve se čuvaj da od drugih ne zahtijevaš bilo što silom jer je Bog dao svakome slobodnu volju i on ne sili nikoga, nego samo pokazuje, poziva i savjetuje!
6. Ne kažem, ipak, da koji puta nećeš trebati upotrijebiti kakav ukor ili strogost, već prema mjestu i vremenu, te važnosti stvari, okolnostima i potrebama osoba, no, uvijek te mora pokretati samo ljubav.
7. Budi puna revnosti i žara da ti tvoja djeca, odgajanici, budu urešeni iskrenim i lijepim ponašanjem, da budu što sličniji Isusu Kristu!
8. Ako bi nekoga morala i strogo upozoriti i ukoriti, daj mu priliku da se vrati, ali pod uvjetom da moli za oproštenje tebe i sve članove obitelji, grupe... A za pokoru, neka posti (o kruhu i vodi, ili neka si sam(a) odredi neku vrstu posta)!
9. Ohrabruj one koji se teško odriču ili oslobađaju svojih navezanosti (na ljude, na stvari...)!
10. Nastoj se barem jednom mjesečno sastati sa svojim ukućanima, odgajanicima da se duhovno porazgovorite i razveselite te se zajedno utješite!
11. Budi budna kao brižna majka nad onima koji su ti povjereni i pazi da među njima ne nikne kukolj nesloge ili neki drugi nered, a napose da ih ne okalja kakvo otrovno i krivovjerno mišljenje u ovim kužnim vremenima (ponuda novih sekti...!)
12. Primijetiš li i sjenku te kuge, odmah potraži lijek u razgovoru s Bogom i On će te sigurno prosvijetliti!
13. Ni pod koju cijenu ne dopusti da se to zlo uvriježi u obitelji, zajednici, jer bi to bio zao primjer za grad i okolicu!
14. Nastoj oko ljubavi i jedinstva jer je to siguran znak da si na dobrom i Bogu ugodnom putu!
15. Na kraju, savjetujem ti da ove savjete vršiš što je moguće vjernije! A tvoje glavno utočište neka bude do nogu Isusa Krista i tu se sa svima svojima žarko moli! Tada će, bez sumnje, Isus Krist biti među vama, prosvjetljivat će vas i poučavati kao pravi i dobri Učitelj. Vjeruj, ne sumnjaj, imaj čvrstu vjeru da će tako biti. Znam što govorim. Raduj se! Budi dobre volje! Vjerno i radosno ustraj u započetom djelu! A čuvaj se, čuvaj, kažem ti, da ne izgubiš svetu radost i žar! Želim te zagrliti i dati ti poljubac mira, moleći Boga da te blagoslovi. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
