19. NKG: Svemogući vječni Bože, smijemo te zvati svojim Ocem. Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva te uđemo u obećanu baštinu. Po Gospodinu.

Ući u Tebe, tvoju baštinu i stečevinu, ne mogu ni velik, ni silan ni od konduktera autobusa zemaljskih auto – cesta vođen.
Moraš me umanjiti, na mjeru svoje oplijenjenosti sažeti.
Dati mi je Tobom se protkati.
Ti si obećana baština, moje vrhnje, slatkoća meda i mlijeka.
Dok miješamo put sa ciljem, gubimo iz vida svrhu i smisao svojih plovidbi.
Brzinom lepeta zaboravljamo da nam je «kroz mnoge nevolje» osvajati Kraljevstvo Božje koje pripada hrabrima.
Obećana baština Njegovo je blaženstvo koje se već sada daje onima koji kroz križ dolaze do mira kojeg je obećao svojima.
Biti Njegov znači imati u srcu (pečat) Duha kojim nas obilježava kao svoje prvine.
To je zalog Ljubavi koju smo pozvani naviještati i svjedočiti...
Dar koji smo primili kad nas je uzeo za  sinove i kćeri..... (vlč. Zvonimir Badurina Dudić)