17. NKG: Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto. Umnoži nad nama svoje milosrđe, da se po tvom promislu i vodstvu tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska. Po Gospodinu.

Najljepša, životna, iskustvena ispovijest vjere - Bog  - naša zaštita i pouzdanje... ili bi to bar trebao biti...
Pita(j)mo se - kolike su se životne zaštite do sada pokazale slabima, koliko se onog u što sam se uzdao pokazalo lažnim?
Koja se sve osiguranja i zaštitari pokazaše lažnima,  zatajiše u trenutku grubih otmica i pljački duhovnog mira i poziva na predanje?
Ni tihog ni glasnog alarma dok sam kidnapiran bio od samog sebe.  
Pa ipak zloćudno tvrdoglav uvijek iznova nadu polažem u raznolike šarene balone opsjena... iluzije i varke -  jer: srce mi je daleko od nebeskog... čvrsto sam prionuo uz zemaljsko kao da nikad nisam upoznao Gospodina Slave...
Samo ako Ti Isuse nadamnom umnožiš svoje milosrđe ima za me nade, šanse da moj život neće biti Tvoja promašena investicija, projekt koji neće donijeti dobra koliko si zamislio.
Iako u Tebi nitko nije promašen slučaj, jer Ti se opiremo, rijetko donosimo plod dostojan Povjerenja u nama posijanog... (vlč. Zvonimir Badurina Dudić)