14. NKG - Bože, ti si poniženjem svoga Sina podigao pali svijet. Udijeli svome narodu svetu radost. Oslobodio si ga ropstva grijeha: privedi ga uživanju vječnog veselja. Po Gospodinu.

Mojim poniženjem, neuspjehom, debaklom, katastrofom (bar u zemaljskim, mojim, očima) želiš nekom – ali ne zluradom,  donijeti radost.
Boli me put kojim mi je ići, slijedeći izmučene, naizgled poražene stope Tvog Jedinca.
U trenutku kad Ti odrediš obuzima nas sveta radost.
Radost koja  ne izruguje, ne ponizuje, radost koja je sveta - približava Nebu.
Teško je – dobro Ti to znaš - moj Gospodine, u noći, pustinji, boli... vjerovati u nježnu blizinu Božje radosti. Ipak, tako  kidaš verige grijeha u koje sam zapetljan, dajući nam sigurna zadnja mjesta koja nam nitko neće oduzeti, gdje ćemo te sigurno naći.
Dok kidaš kadene mojih pristaništa grijeha, postajem kadenca tvog veselja.
Ti činiš skladnost mnogih mojih, po meni  nepovezanih akorda. (vlč. Zvonimir Badurina Dudić)