ÄŒetrnaesta nedjelja kroz godinu
14. NKG - Bože, ti si poniženjem svoga Sina podigao pali svijet. Udijeli svome narodu svetu radost. Oslobodio si ga ropstva grijeha: privedi ga uživanju vjeÄnog veselja. Po Gospodinu.
Mojim poniženjem, neuspjehom, debaklom, katastrofom (bar u zemaljskim, mojim, oÄima) želiš nekom – ali ne zluradom, donijeti radost.
Boli me put kojim mi je ići, slijedeći izmuÄene, naizgled poražene stope Tvog Jedinca.
U trenutku kad Ti odrediš obuzima nas sveta radost.
Radost koja ne izruguje, ne ponizuje, radost koja je sveta - približava Nebu.
Teško je – dobro Ti to znaš - moj Gospodine, u noći, pustinji, boli... vjerovati u nježnu blizinu Božje radosti. Ipak, tako kidaš verige grijeha u koje sam zapetljan, dajući nam sigurna zadnja mjesta koja nam nitko neće oduzeti, gdje ćemo te sigurno naći.
Dok kidaš kadene mojih pristaništa grijeha, postajem kadenca tvog veselja.
Ti Äiniš skladnost mnogih mojih, po meni nepovezanih akorda. (vlÄ. Zvonimir Badurina Dudić)