"Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce." (Mt 6,19-21) 
Ovo, očito nije reklama nekih svjetski poznatih banaka, koje žele privući ulagače i čije reklame gledamo na vodećim televizijskim mrežama i programima, u optimalnim, najgledanijim terminima. Ne, taj proglas možete čuti samo periodično, ovisno o tome kad dođe na red u ciklusu liturgijskih čitanja, pročitanog s ambona oko kojega ipak nije čitava obitelj okupljena kao oko onog drugog oglašivača, televizora, preko kojeg se reklamiraju svjetske banke.

Pa kako se to zgrće blago na nebu, na što nas poziva ovaj proglas? Kako to možemo ulagati u „nebesku banku“? Živeći prema Blaženstvima. Glavni ulagači ove „nebeske banke“ su: siromasi duhom, ožalošćeni, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čisti srcem, mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti. Blago vama ako se u njima prepoznate, jer veli vam Isus: „Velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 6,12) 
Poslovanje ove „nebeske banke“ se bitno razlikuje od poslovanja ovozemaljskih banaka. Vaš bankovni račun je posve siguran, zaštićen, kamate neprestano rastu i polog se umnaža. Nitko ne može blokirati vaš račun, nikakvi vjerovnici, nikakva sudska ovrha. A ako svoj polog želite prenijeti na račun nekog drugoga bit će učinjeno, ali s vašeg računa neće biti ništa skinuto već još nadodano, jer su to posebne pogodnosti i nagrade za one koje svoje blago žele nesebično dijeliti potrebnima. Tako svako vaše dobro djelo, molitva i žrtva učinjena za druge sjeda i na vaš račun i na račun onoga kome ste ih namijenili. Tako vi sami stvarate i otvarate račune onima kojima to želite. Nešto slično kao kad roditelji otvore račune za svoju djecu i stavljaju im novac na račun, a da djeca za to ni ne znaju, a mogu početi raspolagati tim novcem kad postanu punoljetni. Tako nešto slično i vi možemo učiniti za druge, otvoriti im račune u nebeskoj banci i stavljati pologe, a da oni to i ne znaju. I jednog dana kada postanu zreli u vjeri, otkrit će svoje blago. Naravno ovdje zrelost ne ovisi o godinama. Ima ih koji nikada neće doživjeti zrelost i nikada neće otkriti blago koje su drugi za njih ulagali, ali blago neće u tom slučaju propasti – vratit će se onima koji su ga ulagali, jer „svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima“. (Lk 19,26)
    Tako vam je to s „nebeskom bankom“. Ona čuva sve ono dobro što smo učinili tijekom života i pretvara ga u neprolaznu, vječnu valutu. Vjerujemo li u to? Vjerujemo, samo nam je, možda, dugo čekati na isplatu. Pa učimo se onda od naših umirovljenika, onih koji su se odlučili za isplatu čitavog duga, koji im je obećan, ali uz poček. Premda nisu bili sigurni hoće li živi dočekati isplatu, ipak su riskirali, jer su željeli doći do onoga što im pripada, do onoga što im je obećano. I ako su oni vjerovali da će obećanje koje su im dale ove vlade, koje imaju vlast na određeno vrijeme, biti izvršeno, koliko više mi trebamo vjerovati svome Gospodinu koji ima „neprolazni mandat“.
    Stoga čekajmo u strpljivoj nadi, čvrstoj vjeri i djelotvornoj ljubavi i vjerujmo u ostvarenje obećanog, jer „vjeran je Gospodin u svim riječima svojim.“ (Ps 145,13)

                                s. Ksenija Leko