„Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim.“ - riječi su to sv. Pavla zapisane u poslanici Rimljanima (Rim 7,15) Događa li se i vama slično, da činite ono što ne biste htjeli, a ne ono što biste željeli? Pa što je to u nama što nas goni na takvo djelovanje? Možda se odgovor krije baš u pitanju – goni na – ako preokrenemo redoslijed riječi dobit ćemo: na goni i došli smo do odgovora: NAGONI!

U nama postoje nagoni koji nas pokreću na djelovanje: npr. nagon za jelom goni čovjeka da jede i to je dobro, no dogodi se da ga goni i onda kad mu to nije potrebno, čak što više i onda kada to može ugroziti njegovo zdravlje, u konačnici i ubiti ga. Ako mu ne udovolji onda taj nagon jedno vrijeme poput djeteta „vrišti“ u čovjeku, ne da mu mira, prijeti mu…
    Važno je tada izdržati, važno je tada upitati razum za savjet. Pitaj ga: „Jesam li ja stvarno gladan i da li mi je ta hrana uistinu potrebna ako sam prije 2-3 sata imao obilan obrok? Hoću li umrijeti od gladi? Je li mi uistinu potrebno jesti kad znam da imam višak kilograma, više nego mi je potrebno i da bih, kad bih skinuo taj višak, bio drugi čovjek i rekao zbogom tromosti, bezvoljnosti i ostalim sličnim stanjima? Slušam li razum i njegove razloge ili kažem: „Baš me briga!“ i predajem se užitku na koji me gone nagoni: za jelom, pićem, alkoholom, cigaretama, drogom…?
    Nagoni nas gone na užitak. I rekli bi neki: „Pa što ima u tome loše?“ Ništa, osim što su oni poput vezova koji brodicu vežu za mol, a ona je građena da plovi, da se otisne na pučinu, da prijeđe na drugu obalu. Užici nam govore: „Vidiš kako je dobro biti u luci – prizemljen, tko zna što te čeka na pučini. Uživaj ovdje u društvu sebi sličnih!“
Vezovi nisu svrha brodice, nego pomoć. Njena svrha je da plovi, a ne da bude vezana.
    A volja? Kakvu ulogu ima volja u ovoj priči? Ona stvara odluku i pokreće na djelovanje. Volja, ako želi ispravno djelovati mora konzultirati razum, a nagonima to nije u interesu, oni žele preskočiti instancu razuma, jer znaju da bi, ako volja upita razum za svoje razloge da bi stvorila odluku, oni mogli izgubiti bitku, ostati bez užitka. Cilj takvih nagona je preskočiti razum i natjerati volju da djeluje bez razmišljanja.
    A što ako razum ponudi razloge koji idu u prilog nagonima koji u nas unose nered? E, to je već pitanje ispravnosti razuma. Razum treba biti otvoren istini i nuditi istinite razloge. On treba biti vjerom prosvijetljen i istinom hranjen! Takav razum zna kada su nagoni dobri, kada izgrađuju, ali i kada su lažni, kada razaraju. Slušajući takav razum rjeđe će nam se događati da činimo ono što ne bismo htjeli, a sve više ćemo uočavati ljepotu pučine, slobode od navezanosti…
                                    s. Ksenija Leko