Otkrij došašÄ‡e u svom životu, i pronaći ćeš dubinu Božića

Kristova je ljubav ta koja ispunjava naša srca i potiče nas na evangelizaciju, kaže sedmi broj Papina motu proprija Vrata vjere. Ljubav želi ispuniti naša srca. Bog i dolazi jedino na taj način. Osjećamo ga punog ljubavi i nježnosti i u ovom, kao i svakom drugom došašÄ‡u. Palimo svijeće na svojim vijencima i, nažalost, puno rjeÄ‘e na panjevima (badnjacima). Te nam svijeće nikom ne trebaju kao puke oznake vremena. Sve oko nas vrvi od kalendara, satova, mobitela, rokovnika, doslovnih pokazivača vremena. Svijeće su tu kao podsjetnik na dublje, kao smjerokaz na važnije, da svjetlo ljubavi i vjere mora gorjeti u nama i u našim srcima.

Na koji će način proteći pokorničko vrijeme došašÄ‡a, i ukoliko uspijemo da nam ga ne ukrade lažna naklonost konzumerizma prema Božiću, toliko ćemo više iskoristiti ovo vrijeme priprave za blagdan RoÄ‘enja Gospodnjeg te i sam Božić doživjeti na bolji i kvalitetniji način. Probrana Božja riječ, bogata liturgija, voljene mise zornice, obilje dragih blagdana… potiču na razmišljanje zašto nam i tko želi oduzeti to tako dragocjeno vrijeme da bi njega/nas ispunio saharinskim pjesmuljcima koji nigdje nemaju ni Boga, ni vjeru, ni molitvu.
Bez okomitih, vertikalnih uporišta, i te, horizontalne, toliko željene vrednote, koje spominju nove reklame i stari filmovi, sve gubi svoje uporište i smisao, a srca ostavlja praznima.
Dva predslovlja došašÄ‡a molimo samo sada, u jedva kojih dvadesetak prigoda – kad se sve zbroji i oduzme. Govore nam o srži ovog razdoblja – budnosti, radosti, primanju Malog Boga u svoje živote.
Misne molitve, svaki dan drugačije, obiluju duhovnim mlijekom, rekao bi sveti Ivan DamašÄanski. Njihova se bogatstva sama nude kao okrjepa na prosinačkom putu. Zborna ponedjeljka drugog tjedna vapi čisto srce, ona od petka govori o spremnosti i upaljenim svjetiljkama, zborna molitva u subotu istog tjedna izriče želju svih ljudi za svjetlom Božjim u srcu koje dolaskom Sina tjera svaku noć i tamu. 
Molitve četvrte nedjelje govore o ispunjavanju Božjom milošÄ‡u po muci i križu, otvorenosti Duhu i spremnosti da dostojno proslavimo Božić.
Dubine liturgije došašÄ‡a pozivaju nas da im se otvorimo, da im dadnemo da nas dotaknu, preobraze, očiste, nahrane, umire. Govoreći baš o tome, Popričesna molitva 23. prosinca stavlja nas u položaj sretnog Božjeg djeteta, koje nahranjeno uživa mir u Majčinom krilu.
Tko zadrži došašÄ‡e u svom životu, zadržat će i Božić.
(vlč. Zvonimir Badurina-Dudić)