Prva došašÄ‡a - Svemogući Bože, mi s vjerom išÄekujemo Kristov dolazak. Udijeli, molimo te, da mu idemo ususret pravednim životom te nas, kad doÄ‘e, postavi sebi s desne i uvede u kraljevstvo nebesko. Po Gospodinu.

Druga došašÄ‡a - Svemogući i milosrdni Bože, dok hitimo ususret tvome Sinu, daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu; nebeska mudrost tvoje riječi nek nas uvede u zajedništvo njegove sudbine. Koji s tobom živi.

Treća došašÄ‡a - Bože, ti vidiš: mi s vjerom očekujemo blagdan roÄ‘enja Gospodnjega. Molimo te da nam bude dogaÄ‘aj spasenja, te ga radosno proslavimo svečanom službom hvale. Po Gospodinu.

ÄŒetvrta došašÄ‡a - Gospodine, po anÄ‘elovu smo navještenju upoznali utjelovljenje Krista, tvoga Sina. Molimo te; ispuni nas svojom milošÄ‡u i mukom i križem njegovim privedi nas k slavi uskrsnuća. Po Gospodinu.

Kristov dolazak, za nas, Njegovu braću i sestre, je «blažena nada» kako molimo u svakoj misi nakon molitve Gospodnje.
Ponovni, potpuni i slavni susret sa svojim Zaručnikom čekamo kao što se išÄekuje ljubljena osoba - ustreptalo, nestrpljivo, znatiželjno, radosnog drhtaja srca.
Jesu li uistinu naša došašÄ‡a takva?
Hoće li moj advent proći u takvom raspoloženju?
Što je  meni čekanje Kristova dolaska?
Raširene ruke srca ispružene prema Ljubljenome ili...nešto (sasvim) drugo?
Jesam li na aveniji kojom će On proći?
Stazi milosrÄ‘a, blagosti, nježnosti, dobrote, onoga što se jednostavno ali sveobuhvatno naziva - pravedni život.
Ići ususret Bogu koji me voli...
Mudrost došašÄ‡a koju ću nastojati iznova dosegnuti.


2. došašÄ‡a: Hitnja, zadihanost u žurbi, duhovno trčanje ka našem Gospodinu.
Jesu li to značajke mog ovogodišnjeg adventa?
ÄŒemu ili kome ja hitam?
I «najsvetiji» poslovi (svi su poslovi sveti ako kroz njih širimo Božji osmijeh, i usuÄ‘ujem se pomisliti - nijedan nije svet ako...) mogu nas odvući od našeg prvotnog cilja kad u našim hitnjama nema Njega, ako smo zaboravili  kome idemo ususret.
Ne dati se smesti dok nas zapljuskuju oceani ispraznosti...
«Bistra kao prozirac» Gospodnja je riječ.
Natopljena nebesima, njihovom logikom i «računicom», uvijek nas dovodi do najvažnijeg - zajedništva u sudbini Božjeg Sina.
Znajući kroz što je On prošao u napasti smo i ovo došašÄ‡e svesti na nevažan kotačić trgovačke mašinerije i tako se udaljiti od bitnog na «sigurno».
To se Oče, neće dogoditi onom tko živi s Onim koji živi s Tobom.


3. došašÄ‡a: Pitam (li) se moleći ovu molitvu - što ti Gospodine vidiš kad pogledaš mene?
Ti koji si El roi-svevid?
Kako prolazi moj advent?
Imam li vremena i volje ostvariti ovu molitvu?
Ima li u mom išÄekivanju predstojećeg blagdana stvarne vjere?
I ako da, koliko?
Učini, molim te, da moja slabašna vjera u ovom došašÄ‡u ojača.
Daj da  božićno dogaÄ‘anje za me ne bude promašeno već da mi uistinu bude dogaÄ‘aj spasenja, ne dozvoli da propustim ono što je najvažnije...
Daj nam svima svoje radosti u proslavi Božića, veselja koje daje samo čisto srce i oko slobodno od kriva gledanja na bližnjega...

4. došašÄ‡a: Ali drugog puta nema! - odavno je uzviknuo teolog.
Možemo reći zajedno s njim da nas na jedini pravi i mogući put, vraća i ova zborna molitva.
Kroz sav nametnuti kič suvremenog društva, mimo pohlepe trgovaca,
usuprot «holivudizaciji» Božića koji ga nameće bez Krista,
Božja Istina jedna je; neumoljiva i neupitna.
Istine su neumitne, spoznajemo svakog dana u svojem životu.
(Štogod željeli sakriti – pa i od sebe samih - često u najnezgodnijem trenutku izlazi na vidjelo.)
Istine su jače od svega.
Istina je Božja stvarnost, dapače, poistovjetio se s njom.
Muka i križ - otkud oni ovdje upitat će površni promatrač.
Kolikogod blještavilo neona htjelo uništiti duh došašÄ‡a a Božić svesti na razlog mahnite kupoprodaje, liturgija svraća u pravo korito izlivenu rijeku naše pažnje. Siromaštvo štalice, oštrina slamice, oskudica oko PoroÄ‘aja (slušajmo naše božićne pjesme!), nisu ništa drugo nego jasna i očita najava muke i križa, dapače njihov početak!
Još jasnije, Crkva nam želi otvoriti oči, smještanjem blagdana prvog mučenika Stjepana, dan nakon Božića. To maleno djetešce izaziva krvnike blagošÄ‡u i nježnošÄ‡u.
Svo bjesnilo kako reče Duh preko Izaije usmjereno na Boga, ostvaruje se u bijesnoj mržnji prema onima koji slijede Dijete.
Pozvani smo na (is)to.
Nasljedovati dobrotu i blagost Betlehemskog Pridošlice, nasuprot Herodima ovog svijeta koji uvijek iznova nasrću na one koji su Kristovi.
Ova nas Zborna molitva želi otrijezniti i privesti našem istinskom pozivu. KršÄ‡ani žive u svijetu ali ga preobražavaju logikom koja je njemu suprotna, logikom Boga koji je postao malena, draga, nezaštićena beba kojoj svatko može prići bez straha i oklijevanja. 
Naš  je poziv ići Njegovim putem.
Imam(o) li hrabrosti za to?