Laura na izvoru
LAURA NA IZVORU
(pripremljeno za scenski prikaz prema istoimenoj priÄi)
PRIPOVJEDAÄŒ: Kasno je naveÄer. Priroda se smirila i prekrila plaštem tišine; samo još gdjekoji vrapÄić traži svoje gnijezdo, sramežljivo cvrkućući.
I u crkvi je posve mraÄno; tek pokoja zraka svjetla zaluta kroz debele vitraje i brzo nestane u bezdanu noći.Ipak, tamo, u dubini, u samoći i šutnji, sjedi ona – Laura.
LAURA (tiho jecajući kroz suze, upirući pogled u dubinu tame): Ne mogu više... Zašto, Isuse? Ne razumijem... Äuješ li me?
PRIPOVJEDAÄŒ: Vrijeme je odmicalo svojim tokom. Laura je i dalje pokušavala pronaći rješenje koje već danima traži... Brat ne želi razgovarati s njom – luksuz ga je oslijepio. Obiteljski izdaci sve su veći, a tata radi... odriÄe se... i šuti... Boli je i nepravda na maminom poslu... Njena prijateljica skreće s pravog puta... želja za uspjehom odvlaÄi je u sve teži grijeh, a prijatelj ne vidi više smisao životu, tražeći utjehu po skrivenim i mraÄnim kutovima...
LAURA (tiho jecajući kroz suze): O, Bože, žedna sam...
ANÄELIN GLAS (iz pozadine, nježno i tiho): PoÄ‘i na izvor! (tiše) Na izvor!
LAURA (brišući suze): Da poÄ‘em na izvor? Kakav izvor?
ANÄELIN GLAS (mirno i tiho): Kad bi znala dar Božji, ti bi ga tražila...
LAURA (sumnjiÄavo): O Äemu vi to govorite? Kakav 'dar Božji'?
ANÄELIN GLAS (tiho): Tko pije na tom izvoru, neće ožednjeti nikada!
LAURA (pomalo nervozno): O kakvom vi to izvoru govorite? I tko ste uopće vi?
ANÄELIN GLAS (posve mirno): Tko pije na ovom izvoru, sam će postati izvorom vode koja struji u život vjeÄni.
PRIPOVJEDAÄŒ: Laura je prestala plakati. Premda joj se ovaj glas uÄinio Äudnim i nerazumljivim, osjetila je u sebi titraj Äežnje da stvarno poÄ‘e na taj izvor.
LAURA (iskreno zamoli): Voljela bih poći na izvor... ali ne znam put. Molim vas, možete li mi pomoći?
ANÄELIN GLAS (sigurno): Stvarno želiš?
LAURA (sa suzama u oÄima): Nisam posve sigurna... Ja zapravo tražim utjehu, savjet, pomoć...
ANÄELIN GLAS (majÄinskom nježnošÄ‡u): Da, znam.
LAURA (iznenađeno): Znate...?! Pa tko ste vi?
ANÄELIN GLAS (mirno se približavajući iz pozadine): Ja sam AnÄ‘ela. Zovu me i 'Madre'... (kratko zastane, pa nastavi toplim glasom): Razumijem tvoju muku i želim ti pomoći. Želim ti biti prijateljica jer vidim da ozbiljno tražiš i Äezneš...
LAURA (s blagim osmijehom na licu): O, hvala vam! Nisam to zaslužila. To je za mene posve besplatan dar i velika radost. A izvor o kojem govorite... gdje je?
PRIPOVJEDAÄŒ: AnÄ‘elina blizina ispunjala ju je sve većim mirom i neizrecivom radošÄ‡u. Poželjela je stvarno poći na izvor o kojem govori. Osjetila je da to mora biti nešto nebesko kad Madre o tome govori tako toplo i duboko.
ANÄELA (nježno i blago, majÄinski): Jesi li spremna zavoljeti šutnju, šutnju srcem?
PRIPOVJEDAÄŒ: Laura je upijala svaku AnÄ‘elinu rijeÄ. Izvor euharistije uÄinio joj se kao jedino rješenje za sve njene boli.
ANÄELA (tješeći): Ne kloni duhom ako ne budeš znala i mogla... ne gubi nade, nego ustraj na zapoÄetom djelu! PoÄ‘imo sada! Zajedno... INSIEME... izvor se krije tamo gdje su srca ujedinjena vezom ljubavi... tamo gdje ima žive vjere i nade... tamo gdje Äežnja raste, postajući konopcem ljubavi... PoÄ‘imo na taj izvor kako bismo i same postale izvorom vode koja struji u život vjeÄni.
PRIPOVJEDAÄŒ: Tako su tekle AnÄ‘eline otajstvene rijeÄi uz divnu melodiju nutarnjeg kliktaja. Laura je gutala AnÄ‘eline rijeÄi, baš kao da pije na izvoru... i što je bivala pažljivija, to je primala više snage i utjehe za kojom je toliko žeÄ‘ala. Shvatila je da je euharistijska prisutnost pravi izvor na kojem će pronaći snagu i utjehu.
ANÄELA (toplo i nježno, posve sigurna u ono što govori): Da, tu je pravi izvor – do nogu Isusa Krista – tu traži utoÄište... sklonište... tu se ponizi pred velikom moći Njegovom i vidjet ćeš...! Nećeš ožednjeti nikada! I Äuvaj se, Äuvaj da ne izgubiš žar.
PRIPOVJEDAÄŒ: TumaÄila je i tješila AnÄ‘ela svoju prijateljicu i sestru u krvi Isusa Krista. Noć je već bila davno prošla polovicu svoga puta. Nije znala da je za Lauru vrijeme stalo. Utjehe koje je primala te veÄeri otvorile su joj vrata vjeÄnosti. Pronašla je put do izvora, unatoÄ tamnoj noći. I dok je priroda spavala dubokim snom, Laura je zajedno s AnÄ‘elom slušala žubor žive vode i pila na njenom izvoru...
s. Damjana Barbarić, uršulinka
Zagreb, 15. 01. 2005.