Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu
29. NKG - Svemogući vjeÄni Bože, daj da ti uvijek budemo odani i tvome VeliÄanstvu služimo iskrena srca. Po Gospodinu.
U današnje vrijeme kad je cjelokupno naše ponašanje gotovo uvijek oznaÄeno i zadano raÄunima i raÄunicama, liturgija nas vraća ovom molitvom na ono što smo odluÄili da pripada samo djetinjem dobu - odanosti i iskrenosti.
Pa ipak bez te dvije kvalitete nemoguće je biti kršÄ‡anin.
Od nas se i danas zahtijeva odanost, privrženost i vjernost evanđelju u svim konkretnim zadatostima života.
Odjekuje rijeÄ «uvijek».
Ne dakle onako kako smo skloni- prigodice, kad je lako, kad smo raspoloženi, imamo volje...
RijeÄ „uvijek“ vrlo je zahtjevna...
Iskrenost kao usklaÄ‘enost lica i srca ponekad mi dramatiÄno nedostaje.
ÄŒak i pred tobom Bože pokušavam biti ono što nisam...
Iskrenost je bolna vrlina, dovodi me do istine (ne samo o meni) a ona je teška ovom naraštaju koji Äini sve da od Istine pobjegne ili se bar od nje duhom odmakne...
Iz ovog izriÄaja uÄim se paziti kome služim.
Što ili tko je moje veliÄanstvo?
Motiv mog djelovanja i življenja?
Pokušat ću - po Gospodinu - u iskrenosti odgovoriti sebi....