»Ljubav je tvoja bolja od života« Ps 63,5
Ljubav je tvoja bolja od života! Koliko ljudi to može iskreno izgovoriti Bogu? Tko to od nas uistinu tako misli? Naravno da vjerujemo da su rijeÄi Svetog Pisma istinite pa i ove rijeÄi Psalma 63 i to je naša sretna okolnost, prvi korak koji nas može dovesti do cilja, do spoznaje i predanja toj Ljubavi.
Ljubav je tvoja bolja od života – rijeÄi su to onoga koji je dodirnuo tu ljubav, onoga koji je shvatio da je Božja ljubav bolja i od vlastitog života, jer što je naš život bez ljubavi? Ništa! To potvrÄ‘uje i sv. Pavao u svojoj prvoj poslanici Korinćanima kad kaže da kad bi i sve imao, a ljubavi ne bi imao bio bi ništa. (usp. 1Kor 13, 1-3)
A ljubav dolazi od Boga, jer Bog je ljubav (1Iv 4,8) I onaj tko istinski ljubi, na naÄin kako to sv. Pavao opisuje u Hvalospjevu ljubavi, taj ljubi Bogom, on u sebi nosi Boga.
Imamo li mi u sebi ljubav, Boga? Imamo! I to je Radosna vijest. Tu Äinjenicu sam promišljala i shvatila njenu istinitost kad sam se malo ozbiljnije poÄela baviti hagioterapijom. U hagioterapiji se Äesto spominje da su dubine svakog Äovjeka zdrave, jer u njima prebiva Bog i to je pretpostavka od koje hagioterapija polazi i primjenjuje je na svakog Äovjeka pa i onog kojega bismo mi okarakterizirali kao zloÄestog, nevjernika, grešnika i sl. MeÄ‘utim, kako je ova teorija održiva? Ako svaki Äovjek u sebi nosi Boga onda bi to znaÄilo da se svi ljudi spašavaju, a ipak sâm Isus govori o postojanju pakla. Što se onda dogaÄ‘a s Bogom ili, recimo uvjetno, božanskim „elementom“ u onima koji propadaju? Potražila sam odgovor u Svetom Pismu i postalo mi je jasno nešto o Äemu nikad prije nisam na ovakav naÄin razmišljala, niti sam ikad taj odlomak povezala s ovim pitanjem. Pred oÄi mi je došla prispodoba o mnama (usp. Lk 19,11-27) Prispodoba nam kazuje kako je gospodar dozvao deset svojih slugu i dao im svakome po jednu mnu (1 mna=100 drahmi) i otputovao. Po povratku pozvao ih je ponovno želeći saznati što su zaradili s novcem koji im je darovao. Jedan sluga je s jednom mnom zaradio drugih deset mna, drugi je opet zaradio drugih pet mna, a treći koji stade pred gospodara nije zaradio ništa, on je Äuvao dobivenu mnu i pri susretu s gospodarom rekao: „Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu.“ (Lk 19,20) Poznata nam je reakcija gospodara i njegove rijeÄi: „Uzmite od njega mnu i dajte onome koji ih ima deset. Kažem vam: svakome koji ima, još će se dati, a od onoga koji nema, oduzet će se i ono što ima.“ (Lk 19,24.26) Postalo mi je jasno što bi ta mna ustvari mogla biti. Božja ljubav, On sâm! Sve nas je pozvao u život i svakome darovao svoju ljubav, samog sebe da radimo s tim „kapitalom“. Onaj tko ignorira taj dar, onaj koji ga za života ne pogleda, ne potraži u svojim dubinama u opasnosti je da ga zauvijek izgubi, i dar i samoga sebe.
Stoga usmjerimo pogled u vlastite dubine da pronaÄ‘emo tamo Onoga koji nas od samog našeg poÄetka strpljivo Äeka, Onoga koji je ljubav sama – Raspeta Ljubav!
s. Ksenija Leko