U Varaždinu je proslava sv. AnÄ‘ele bila u znaku primanja novih članica u grupu Prijateljice sv. AnÄ‘ele. Za vrijeme misnog slavlja, one su izrekle svoja obećanja i tako postale punopravne članice ove grupe koja se redovito okuplja na mjesečnim susretima u našem samostanu. Što kažu neke od njih?

Za mene je to bio poseban i nezaboravan doživljaj. U prelijepoj kapeli unutar samostana u 17 sati počela je misa. Još tri žene tada su zajedno sa mnom pristupile Prijateljicama Svete AnÄ‘ele. Sjedile smo skroz naprijed s desne strane u kapeli punoj naših Prijateljica i časnih sestara. Počelo je s recitalom koji su upriličile neke Prijateljice kako bi dočarale život i osobnost Svete AnÄ‘ele čitanjem svjedočanstava ljudi koji su ju poznavali. Bilo je svečano i lijepo. Naša voditeljica, sestra Elvira se pobrinula da sve ide po planu. Tijekom mise dale smo svoja obećanja koja daju sve Prijateljice Svete AnÄ‘ele kada se uključuju u zajednicu. Dobile smo darove u obliku svijeće, šala i knjižice. Poslije su nam sve prisutne od srca čestitale! Sve što su te vrijedne žene spremile od kolača, slatkih i slanih, poslije smo za vrijeme druženja degustirale. Osjećala sam se prelijepo, u toplom i dobrodošlom okruženju.
Taj predivan osjećaj mira, zadovoljstva i sreće pratio me je i slijedeće dane. Bilo mi je lijepo biti sama sa sobom, sa svojim najbližima, čak i sa svojim suradnicima na poslu (stvarno nas ima različitih). Kad bi došla doma s posla imala sam potrebu na glas, polako čitati knjižicu AnÄ‘elin sjaj, koju sam dobila za vrijeme jednog dolaska na sastanak. Ta me je predivna knjiga sestre Bogoljube još više približavala osobnosti Svete AnÄ‘ele i produbljivala moju ljubav prema njoj, njezinom razmišljanju, njezinim spomenima i obećanjima koje sam dala.
Sretna sam što sam postala jedna od Prijateljica Svete AnÄ‘ele; te pametne, mudre, dobre i produhovljene žene za sva vremena.
Suzana Sironić

Ove godine će biti 10 godina kako odlazim k našim Sestrama Uršulinkama, ali poslijednje 3 godine kao "pripravnica" AnÄ‘elinih prijateljica. Bilo je dana kada mi je bilo teže fizički odlaziti podvečer do samostana-nekad zbog umora od posla ili bolesti ili bilo kojih mojih drugih obaveza. Ali, kada bih ipak došla i ušla u samostan osjećala sam se uvijek odmoreno, lagano, zaštićeno i ispunjeno pozitivom, osjećala sam se kao da sam došla u svoj dom. A sada kada sam postala "službeno" AnÄ‘elina prijateljica čini mi se kao da sam dobila i ključ tog posvećenog doma AnÄ‘elinih kćeri.
Gordana