LAURA (tiho jecajući kroz suze, upirući pogled u dubinu tame): Ne mogu više... Zašto, Isuse? Ne razumijem... čuješ li me?
PRIPOVJEDAČ: Vrijeme je odmicalo svojim tokom. Laura je i dalje pokušavala pronaći rješenje koje već danima traži... Brat ne želi razgovarati s njom – luksuz ga je oslijepio. Obiteljski izdaci sve su veći, a tata radi... odriče se... i šuti... Boli je i nepravda na maminom poslu... Njena prijateljica skreće s pravog puta... želja za uspjehom odvlači je u sve teži grijeh, a prijatelj ne vidi više smisao životu, tražeći utjehu po skrivenim i mračnim kutovima...
LAURA (tiho jecajući kroz suze): O, Bože, žedna sam...
ANĐELIN GLAS (iz pozadine, nježno i tiho): Pođi na izvor! (tiše) Na izvor!
LAURA (brišući suze): Da pođem na izvor? Kakav izvor?
ANĐELIN GLAS (mirno i tiho): Kad bi znala dar Božji, ti bi ga tražila...
LAURA (sumnjičavo): O čemu vi to govorite? Kakav 'dar Božji'?
ANĐELIN GLAS (tiho): Tko pije na tom izvoru, neće ožednjeti nikada!
LAURA (pomalo nervozno): O kakvom vi to izvoru govorite? I tko ste uopće vi?
ANĐELIN GLAS (posve mirno): Tko pije na ovom izvoru, sam će postati izvorom vode koja struji u život vječni.
PRIPOVJEDAČ: Laura je prestala plakati. Premda joj se ovaj glas učinio čudnim i nerazumljivim, osjetila je u sebi titraj čežnje da stvarno pođe na taj izvor.
LAURA (iskreno zamoli): Voljela bih poći na izvor... ali ne znam put. Molim vas, možete li mi pomoći?
ANĐELIN GLAS (sigurno): Stvarno želiš?
LAURA (sa suzama u očima): Nisam posve sigurna... Ja zapravo tražim utjehu, savjet, pomoć...
ANĐELIN GLAS (majčinskom nježnošću): Da, znam.
LAURA (iznenađeno): Znate...?! Pa tko ste vi?
ANĐELIN GLAS (mirno se približavajući iz pozadine): Ja sam Anđela. Zovu me i 'Madre'... (kratko zastane, pa nastavi toplim glasom): Razumijem tvoju muku i želim ti pomoći. Želim ti biti prijateljica jer vidim da ozbiljno tražiš i čezneš...
LAURA (s blagim osmijehom na licu): O, hvala vam! Nisam to zaslužila. To je za mene posve besplatan dar i velika radost. A izvor o kojem govorite... gdje je?
PRIPOVJEDAČ: Anđelina blizina ispunjala ju je sve većim mirom i neizrecivom radošću. Poželjela je stvarno poći na izvor o kojem govori. Osjetila je da to mora biti nešto nebesko kad Madre o tome govori tako toplo i duboko.
ANĐELA (nježno i blago, majčinski): Jesi li spremna zavoljeti šutnju, šutnju srcem?
PRIPOVJEDAČ: Laura je upijala svaku Anđelinu riječ. Izvor euharistije učinio joj se kao jedino rješenje za sve njene boli.
ANĐELA (tješeći): Ne kloni duhom ako ne budeš znala i mogla... ne gubi nade, nego ustraj na započetom djelu! Pođimo sada! Zajedno... INSIEME... izvor se krije tamo gdje su srca ujedinjena vezom ljubavi... tamo gdje ima žive vjere i nade... tamo gdje čežnja raste, postajući konopcem ljubavi... Pođimo na taj izvor kako bismo i same postale izvorom vode koja struji u život vječni.
PRIPOVJEDAČ: Tako su tekle Anđeline otajstvene riječi uz divnu melodiju nutarnjeg kliktaja. Laura je gutala Anđeline riječi, baš kao da pije na izvoru... i što je bivala pažljivija, to je primala više snage i utjehe za kojom je toliko žeđala. Shvatila je da je euharistijska prisutnost pravi izvor na kojem će pronaći snagu i utjehu.
ANĐELA (toplo i nježno, posve sigurna u ono što govori): Da, tu je pravi izvor – do nogu Isusa Krista – tu traži utočište... sklonište... tu se ponizi pred velikom moći Njegovom i vidjet ćeš...! Nećeš ožednjeti nikada! I čuvaj se, čuvaj da ne izgubiš žar.
PRIPOVJEDAČ: Tumačila je i tješila Anđela svoju prijateljicu i sestru u krvi Isusa Krista. Noć je već bila davno prošla polovicu svoga puta. Nije znala da je za Lauru vrijeme stalo. Utjehe koje je primala te večeri otvorile su joj vrata vječnosti. Pronašla je put do izvora, unatoč tamnoj noći. I dok je priroda spavala dubokim snom, Laura je zajedno s Anđelom slušala žubor žive vode i pila na njenom izvoru...

s. Damjana Barbarić, uršulinka
Zagreb, 15. 01. 2005.