Na sv. Misi 26. 1. 2019. u Varaždinu primljeno je 14 novih prijateljica. Kako je to bilo lijepo uvjerite se sami...
„Dok čekam početak sv. Mise slušam komentar jedne prijateljice: „Kako su mlade
i lijepe naše nove prijateljice!“ I razmišljam. Kako je to lijepo! Duh sv. Anđele, naše sestre i majke, živi. Njezina karizma nastavlja se i u 21. stoljeću. U ovim mladim ženama i majkama prepoznajem njezin žar i radost. I njihova djeca su tu.

Vidim, osjećaju se u ovoj uršulinskoj crkvi i samostanu kao doma. Lijepo je znati
da ima sve više onih koji žele da njihova djeca  budu odgajana u Anđelinoj školi.
To je ujedno znak da i oni sami žele slijediti Isusa po primjeru sv. Anđele..
Slušajući naše nove prijateljice kako jasnim glasom iskrenim srcem daju obećanja
i ja u svojoj nutrini tiho ponavljam svoje  „OBEĆAJEM“, te tako učvršćujem svoj
poziv prijateljice sv. Anđele, preispitujem svoje poslanje u ovoj zajednici, na svom
radnom mjestu, u svojoj župi.
Ako ponekad razne životne situacije učine pomalo mlakom i malodušnom,
Blagdan sv. Anđele, naša zajednička proslava, opet me digne. Tako je to i ove godine, tim više što se naša zajednica obogatila velikomgrupom novih prijateljica.
Nadam se da ćemo ih uskoro moći bolje upoznati.“ /Vlatka Ivek, vjeroučiteljica/
„Danas je zaista bio dan kakav bi i sv. Anđela htjela...Prečasni Franjo je s toliko
pažnje i ljubavi pričao o sv. Anđeli. Uz tihi šapat Duha Svetoga riječi sv. Anđele
su mi dolazile kao poticaj za svakodnevne situacije i život. Osjećala sam zahvalnost, poniznost, poštovanje i sram pred likom sv. Anđele koja je tako čvrsto
ljubila Boga. S.Elvira nas je duhovno pripremila i vjerovala u nas više od nas samih. Naši susreti su novi dokaz kako nam duša vapi za duhovnom hranom, kakosmo gladne žive vjere i riječi Gospodnje, svjedočanstva života, kako je baš sv. Anđela ta, koja nam treba kao odgojiteljica, hodočasnica, moliteljica...
Današnji susret bio je pun vjere, jedostavnosti, topline, ljubavi, u duhu Anđelinom.
Moj duh je klicao kada sam mogla poljubiti relikviju sv. Anđele. Zahvalna sam
i sretna! Želim da nas duh sv. Anđele vodi , da ne izgubimo žar, da odagnamo strah da možemo vidjeti Boga na djelu.“ / Mura Pehnec Žigmund, nova prijateljica/
„Kada sam se pridružila prijateljicama sv. Anđele nisam ni sama znala kakve će plodove te drage prijateljice unijeti u moj život.
O sv. Anđeli sam znala tek neke osnovne stvari koje smo naučili od djece u vrtiću
i školi. Sada kada sam se priključila prijateljicama u srcu sam osjetila da moram malo više naučiti o toj svetici. Čitajući knjigu o životu sv. Anđele, postala mi je sve bliža i sve sam ju više voljela.
Velika mi je milost i radost što sam i službeno postala Anđelina prijateljica i što sam 26.01.2019. svoje veliko DA rekla sv. Anđeli. Moje srce je toga dana preplavila velika toplina i još je i sada osjećam. Sretna sam jer imam veliku prijateljicu, savjetnicu, zagovornicu i majku. Jedno znam, želim biti poput svete Anđele. Ona je tražila ljubav sve dok ju nije pronašla, a našla ju je do nogu Raspetog Krista. Želim biti ljubav, svjetlo svijeta i sol zemje.
Želim biti velikodušna, ponizna, strpljiva, vjerna, radosna, u miru s Bogom i s ljudima...baš poput sv. Anđele.Želim gledati ljude u dubini njihovog srca, a ne
onako kako izgledaju izvana...baš poput sv. Anđele. Ne želim upirati prstom u tuđe
rane, želim ih previjati...poput sv. Anđele.
A ona toplina srca o kojoj sam govorila na početku!
Odgovor sam također pronašla u knjizi o sv. Anđeli. Sv.Anđela je voljela dijeliti zagrljaje. Kada bi nekoga zagrlila nije ga htjela zadržati već ugrijati i pustiti.
To je to, ova toplina oko mog srca je Anđelin zagrljaj.
Hvala ti sv. Anđelo, što si tu, što nas ljubiš i moliš za mene i za moje drage prijeteljice!“  /Irena Hranjec, majka četvero djece/