U SVJETLOSTI HODIMO! 05. i 06. svibnja 2012.

»Neka bude svjetlost! I bi svjetlost!« (Post 1,3)
Naša hrvatska katolička mladež iz svih naših (nad)biskupija kao i izvan domovine, svaka u svojoj boji, s osmijehom na licu i svjetlom u srcu, okupila se u Sisku, drevnom gradu, na čijim ulicama su ih dočekivali domaći animatori u zelenim majicama, narodnim nošnjama, kolačima i srdačnom dobrodošlicom.

Procesija uz rijeku Kupu od katedrale sv. Križa do crkve sv. Kvirina bila je poput velike nade, satkana od mladih toliko različitih, a opet tako ponosnih i sretnih što su mogli doći na susret… Prostor ispred crkve sv. Kvirina bio je ubrzo prošaran bojama tisućama mladih… Koliko? Brojeve nećemo spominjati! Držim kako je važnija kvaliteta, a ne kvantiteta… I doista, tako vjerujemo, no često padamo u napast da se hvalimo brojevima pa zanemarimo činjenicu da tu bude i onih kojima ovakvi susreti nisu duhovna oaza…

Vrijeme prije misnog slavlja bilo je isprepleteno svijetlim primjerima iz povijesti onoga kraja s pjesmama, koreografijom redovnica na pjesmu »Salve Regina«, svjedočanstva duhovnog poziva bogoslova i s. Božice Britvec, karmelićanke, bračnog para i hrvatskog branitelja… i tako sve pred samu misu koju je predvodio kard. Josip Bozanić. U propovijedi je mons. Mijo Gorski, predsjednik Odbora HBK za mlade, istaknuo kako je blještavilo svijeta i sjaj privlačan, jer se temelji na naravnoj sklonosti, ali kako oni zasljepljuju i onda ne vidimo kuda idemo. Ne smijemo se zavesti prividom dobra koje se nudi, a ostavlja u nama prazninu. Blještavilo svijeta ima svoj paradoks: vodi te u tamu u odvojenost od Boga i od braće.
Krist ide pred nama i osvjetljava naš cilj, on je pokraj nas, rasvjetljava životnu stazu kojom kročimo. On je iza nas, rasvjetljuje mrak ljudske duše da vidimo sebe u sjeni svojih promašaja.
Neka Kristovo evanđelje zapali svjetlo u našem umu i srcu, u našim savjestima i neka bude znak blizine živoga Boga koji u nas ima silno povjerenje. Neka bude više svijetla u našim zajednicama, župama, biskupijama, domovini, svijetu… hodajmo u svjetlosti, kako nas poziva geslo ovogodišnjeg susreta do ponovnog susreta za dvije godine u Dubrovniku. Ne bojmo se budućnosti ma kako ona neizvjesna bila, jer Bog je Gospodar vremena i povijesti.
Dan je završio srdačnim prijemom domaćina po župama gdje smo bili smješteni i gdje smo sutradan imali zajedničko misno slavlje.
Dvije uršulinke iz Varaždina također su sudjelovale na susretu.
Zahvaljujemo svima onima koji su svojim molitvama, žrtvama, trpljenjima i na bilo koji drugi način pomogli ostvarenju ovoga susreta…
I što reći na kraju? »Riječ je tijelom postala kako bi nas sačuvala u svome Imenu i pozvala da zaveslamo na pučinu jer je tamo Učitelj i zove nas da ljubimo jedni druge kao što je i on ljubio nas, da budemo postojani… Neka upravlja naše korake putevima mira i dobra. Tako će naša radost biti potpuna jer samo zajedno u Kristu možemo hodati u svjetlosti…«

»Neka bude svjetlost! (…) I bi svjetlost! Tako bude večer, pa jutro, dan prvi…« (Post 1,3-5)
(s. Damjana Barbarić, uršulinka)