Propovjednik Papinskog doma o. Cantalamessa govori

Propovjednik Papinskog doma objasnio je razloge zašto je kršćanstvo postalo najraširenija religija u svijetu

Odgovarajući na poziv Svetoga Oca da se obnovi apostolski žar evangelizacije, otac Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskog doma, koji tijekom Došašća i Korizme svakog petka propovijeda u Vatikanu, u svojoj je prvoj adventskoj propovijedi objasnio razloge zašto je kršćanstvo postalo najraširenija religija u svijetu.
U prvim stoljećima kršćanstvo je raslo snagom vlastitih uvjerenja. Propovjednik je podsjetio da širenju kršćanstva nije pridonijela svjetovna vlast, a obraćenja nisu bila određena vanjskim, materijalnim ni kulturološkim povlasticama; nije bilo u modi biti kršćanin niti je to bio običaj, nego odabir suprotan svjetovnom poimanju, često po cijenu života. U određenom je smislu i danas slično stanje u brojnim dijelovima svijeta – primijetio je otac Cantalamessa.

Kada je uklonjena podjela između Židova i pogana, apostoli su od Sredozemlja do krajnjih granica Rimskog carstva proširili kršćanstvo. Njihovo je propovijedanje i svjedočenje toliko bilo učinkovito i uvjerljivo da se kršćanska vjera pri kraju trećeg stoljeća proširila u svim društvenim slojevima; kršćanstvo je imalo na raspolaganju grčku literaturu, a latinska je bila na samim počecima; imalo je jaku nutarnju organizaciju i gradila su se sve veća crkvena zdanja što je znak velikog rasta vjernika – ustvrdio je propovjednik.
Progoni su čeličili kršćane, a car Konstantin je morao prihvati činjenicu novoga odnosa snaga. Nije on narodu nametnuo kršćanstvo, nego narod njemu– istaknuo je otac Cantalmessa.
Kako se moglo dogoditi da se poruka, nastala u tamnom i omraženom kutu carstva, među jednostavnim osobama, bez kulture i moći, u manje od tri stoljeća proširi po cijelom poznatom svijetu, podlažući vrlo profinjenu grčku kulturu i carsku moć Rima – priupitao je otac Cantalamessa i dodao:
Tomu je doista pridonijela kršćanska ljubav i djela milosrđa, ali sam je Isus to objasnio u evanđeoskoj prispodobi o gorušičinu zrnu, koje je, kad ga se posije u zemlju, manje od svakog zemaljskog sjemena, a rastući biva veće od svakog drugog stabla na zemlji i toliko se razgrana da nebeske ptice mogu odmarati u njegovoj sjeni – objasnio je propovjednik.
Pouka koju nam Krist daje ovom prispodobom, prema propovjedniku, jest ta da je njegovo evanđelje i njegova osoba nešto najmanje što postoji na zemlji jer „ništa nije manje ni slabije od života koji završava smrću na križu. A ipak – dodao je otac Cantalamessa, to je malo sjeme gorušice određeno postati golemo stablo da u svojoj krošnji može prihvatiti sve ptice koje traže utočište. To znači da će sva stvorenja, apsolutno sva, u njemu tražiti utočište – ustvrdio je otac Cantalamessa.
Ono što povjesničari ne bilježe ili čemu ne pridaju posebnu važnost – nastavio je propovjednik - jest nepokolebiva sigurnost koju su ondašnji kršćani, bar najistaknutiji među njima, imali u dobrotu i konačnu pobjedu svoje vjere. Možete nas ubiti, ali nam ne možete naškoditi, rekao je sveti Justin mučenik rimskom sucu koji mu je spremao smrtnu osudu. U konačnici ta im je umirujuća sigurnost osigurala pobjedu, a političke je vlasti uvjerila u beskorisnost napora da zatru kršćansku vjeru – rekao je propovjednik.
A takva je sigurnost najpotrebnija danas – ustvrdio je Cantalamessa – da se u kršćanima, makar u onima koji se kane posvetiti novoj evangelizaciji, probudi nutarnje uvjerenje u istinu koju naviještaju. Jednom je rekao blagopokojni papa Pavao VI. da Crkva mora ponovno steći čežnju, draž i sigurnost o svojoj istini – zaključio je otac Raniero Cantalamessa.