Ljubav je tvoja bolja od života! Koliko ljudi to može iskreno izgovoriti Bogu? Tko to od nas uistinu tako misli? Naravno da vjerujemo da su riječi Svetog Pisma istinite pa i ove riječi Psalma 63 i to je naša sretna okolnost, prvi korak koji nas može dovesti do cilja, do spoznaje i predanja toj Ljubavi.
Ljubav je tvoja bolja od života – riječi su to onoga koji je dodirnuo tu ljubav, onoga koji je shvatio da je Božja ljubav bolja i od vlastitog života, jer što je naš život bez ljubavi? Ništa! To potvrđuje i sv. Pavao u svojoj prvoj poslanici Korinćanima kad kaže da kad bi i sve imao, a ljubavi ne bi imao bio bi ništa. (usp. 1Kor 13, 1-3)

A ljubav dolazi od Boga, jer Bog je ljubav (1Iv 4,8) I onaj tko istinski ljubi, na način kako to sv. Pavao opisuje u Hvalospjevu ljubavi, taj ljubi Bogom, on u sebi nosi Boga.
Imamo li mi u sebi ljubav, Boga? Imamo! I to je Radosna vijest. Tu činjenicu sam promišljala i shvatila njenu istinitost kad sam se malo ozbiljnije počela baviti hagioterapijom. U hagioterapiji se često spominje da su dubine svakog čovjeka zdrave, jer u njima prebiva Bog i to je pretpostavka od koje hagioterapija polazi i primjenjuje je na svakog čovjeka pa i onog kojega bismo mi okarakterizirali kao zločestog, nevjernika, grešnika i sl. Međutim, kako je ova teorija održiva? Ako svaki čovjek u sebi nosi Boga onda bi to značilo da se svi ljudi spašavaju, a ipak sâm Isus govori o postojanju pakla. Što se onda događa s Bogom ili, recimo uvjetno, božanskim „elementom“ u onima koji propadaju? Potražila sam odgovor u Svetom Pismu i postalo mi je jasno nešto o čemu nikad prije nisam na ovakav način razmišljala, niti sam ikad taj odlomak povezala s ovim pitanjem. Pred oči mi je došla prispodoba o mnama (usp. Lk 19,11-27) Prispodoba nam kazuje kako je gospodar dozvao deset svojih slugu i dao im svakome po jednu mnu (1 mna=100 drahmi) i otputovao. Po povratku pozvao ih je ponovno želeći saznati što su zaradili s novcem koji im je darovao. Jedan sluga je s jednom mnom zaradio drugih deset mna, drugi je opet zaradio drugih pet mna, a treći koji stade pred gospodara nije zaradio ništa, on je čuvao dobivenu mnu i pri susretu s gospodarom rekao: „Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu.“ (Lk 19,20) Poznata nam je reakcija gospodara i njegove riječi: „Uzmite od njega mnu i dajte onome koji ih ima deset. Kažem vam: svakome koji ima, još će se dati, a od onoga koji nema, oduzet će se i ono što ima.“ (Lk 19,24.26)     Postalo mi je jasno što bi ta mna ustvari mogla biti. Božja ljubav, On sâm! Sve nas je pozvao u život i svakome darovao svoju ljubav, samog sebe da radimo s tim „kapitalom“. Onaj tko ignorira taj dar, onaj koji ga za života ne pogleda, ne potraži u svojim dubinama u opasnosti je da ga zauvijek izgubi, i dar i samoga sebe.
Stoga usmjerimo pogled u vlastite dubine da pronađemo tamo Onoga koji nas od samog našeg početka strpljivo čeka, Onoga koji je ljubav sama – Raspeta Ljubav!       
                                    s. Ksenija Leko