32. NKG - Svemogući milosrdni Bože, ukloni sve protivštine duha i tijela, da ti služimo slobodna i radosna srca. Po Gospodinu.

Opasna je ova molitva!
Nismo ni svjesni njenih zahtjevnosti!
Kad Gospodin krene sa uslišavanjem ove želje, u pravilu pružamo žestok otpor!
O protivštinama nemamo - događa se nerijetko - isto mišljenje i shvaćanje kao Učitelj.
Ono što držimo vrijednim i neizostavnim u svom životu, za Njega je često prepreka da nas učini radosnima i slobodnima.
Počinje borba. Ne želim odustati od svog shvaćanja duhovnog puta!
Tvrdim da bolje (od Njega) znam što je dobro za mene!
Gospodin ne odustaje. Previše me voli!
Pokušava mi objasniti da je ipak On Bog i da ima malo bolji pregled situacije!
Ako ne odustanem od svojih umišljenosti, povlači se.
Previše me voli i ne želi da sam sebi nanosim bol.
Daruje mi novo vrijeme, iskustva, spoznaje...nova sazrijevanja...
Prođe godina i ponovo molim ovu Zbornu molitvu. Jesam li sada spremniji ispustiti iz ruku ono što grčevito držim između sebe i svog Spasitelja?
Što je to što mi oduzima slobodu i čini da se na meni ne vidi radost Radosne vijesti?