O čemu to Isus govori? Pa zar nije rekao apostolima: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem!“ (Iv 14,27)? Da, Isus uistinu daruje mir onome tko ga želi primiti. Primivši Isusa u svoje srce primamo i mir koji nam je obećao. A koji je znak da smo primili Isusa? Kad se naglo poveća broj onih koji vas ne razumiju, kad vas počnu smetati priče o tuđim manama, jer sve više postajete svjesni svojih vlastitih, kad vas tuđe nesreće rastuže, a uspjesi raduju i kad osjetite kao da niste od ovoga svijeta, da je vaša domovina ustvari na nebesima, onda možete biti sigurni da se Krist u vama nastanio i tada možete reči zajedno sa svetim Pavlom: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.“ (Gal 2,20)

Takva osoba, Isusom nastanjena, doživljava promjenu ili kako volimo reči obraćenje, a to obraćenje ili promjena izaziva zbunjenost okoline, prije svega bližnjih te nije čudno kad ta zbunjenost prijeđe u nerazumijevanje do te mjere da osjetimo na vlastitoj koži istinitost ovih Isusovih riječi koje smo nedavno čuli u liturgijskim čitanjima: „došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. (Mt 10,35-36) Da, ponekad to nerazumijevanje naraste do neprijateljstva, neprijateljstva shvaćenog kao odnos u kojem se dvije osobe više ne nalaze na istoj valnoj duljini, ne pronalaze zajednički jezik što ih sve više udaljuje jedno od drugog i čini dalekima, među njima više nema istinskog susreta.
Jeste li i vi osjetili takvo nerazumijevanje svojih najbližih samo zato što ste u svom srcu udomili Isusa? Ako jeste, ne gubite nadu, jer ne znate ni dana ni časa kad će Isus pokucati na vrata srca vaših bližnjih da bi ušao i nastanio se u njima. Zato, bdijte i molite!
   
                                s. Ksenija Leko