Ljudi vole mirisati i to nije loše. No, stavljajući neki miris na sebe mi i nesvjesno postajemo živa, hodajuća i to besplatna reklama za neki određeni miris, za njihove proizvođače koje i ne poznajemo, a niti oni poznaju nas. Ničim nas nisu zadužili da to činimo, niti smo s njima sklopili ikakav ugovor, a ipak za njih na neki način radimo i drago nam je kad postanemo prepoznatljivi po njihovim proizvodima. A što je s Isusom? On nas je i te kako zadužio, s njim smo na krštenju sklopili savez i dobili poslanje širiti Radosnu vijest spasenja. Reči ćete možda: „Pa što Isus ima s mirisima?

Ima, bar nam tako sv. Pavao piše u svojoj Drugoj poslanici Korinćanima, gdje kaže: „Kristov smo miomiris.“ (2Kor 2,15) I nastavlja: „Bogu i među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju: ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život.“ Da li vjerno reklamiramo i Isusa kao što reklamiramo proizvođače poznatih mirisa po kojima nas možda prepoznaju? Da li nam je stalo do toga da nas drugi prepoznaju kao Kristove? Ili se toga možda stidimo? Moramo se pomiriti s činjenicom da kao takvi, Kristovi, i nećemo svima „mirisati“, ali bar će se prepoznati miljenici istog mirisa, Kristova miomirisa i ljubitelji Njegova spoznanja i istine. Pustimo neka se oko nas šire mirisni valovi koji dopiru iz naših dubina, u kojima je nastanjen Krist. Vjerujte, mnogi su potrebni upravo takvog miomirisa i možda baš čekaju na vas da prođete pokraj njih i da usmjerite njihove korake putem Krista.
                           
                        s. Ksenija Leko