Naša s. Suzana trenutno se nalazi u Milanu gdje uči talijanski jezik, produbljuje svoj duhovni život i upoznaje mlade koji prolaze put razlučivanja po poznatoj metodi »Samuel«. Kako joj prolaze dani, čitajte dalje...

Drage sestre!
Javljam se iz Milana! Milano je glavni grad talijanske pokrajine Lombardije. Velik je otprilike kao naš Zagreb, a malo me na nj i podsjeća. Živim u zajednici uršulinki Talijanske provincije, blizu samog centra grada. Treba mi 15-ak minuta pješice do prekrasne katedrale poznate kao Duomo di Milano. Iako je centar uvijek prepun ljudi, u samostanu je vrlo mirno jer je građen tako da je u središtu dvorište, a oko njega sa sve četiri strane samostanski zidovi.
I u ovu sam se zajednicu, koja broji deset sestara, vrlo brzo uklopila. Ista karizma, sličan dnevni red. Vidi se da smo uršulinke! Sestre vrlo lijepo pjevaju. A misa je po ambrozijanskom obredu pa si pružamo mir neposredno prije prinosa darova. Zanimljivo i znakovito!
Što se pak tiče apostolata, sestre imaju Internat u velikoj zgradi uz samostan. U Internatu je smješteno preko pedeset djevojaka koje su došle iz različitih dijelova Italije na studij u Milano. Neke sestre rade i na župi. Nasuprot Internata je velika školska zgrada koju su sestre iznajmile jer više nema sestara koje bi u njoj radile.
Svaki drugi tjedan sestre imaju »lectio divina«. Na susret dolaze i neki »Prijatelji sv. Anđele«. Od 21. do 23. listopada u samostanu je bio susret »Prijatelja sv. Anđele« iz Milana, Capriola i Montefelcina. Tema je bila »Kristovi svjedoci u svijetu«. Bilo je to lijepo i ugodno druženje!
Ja pak utorkom i petkom odlazim na tečaj talijanskog koji se održava u jednom franjevačkom samostanu. Ostalo vrijeme učim kod kuće. Na tečaju je desetak mladih ljudi iz Moldavije, Ukrajine, Nigerije, Indije, Dominikanske Republike, Brazila... Još jedno zanimljivo iskustvo!
19. listopada bila sam na molitvenom bdijenju u bazilici sv. Ambrozija pod nazivom „ambrozijansko krštenje“. Riječ je zapravo o dobrodošlici koju Crkva u Milanu izražava milanskim studentima. Podsjetilo me na duhovsko bdijenje mladih u Varaždinskoj katedrali!
A ono glavno zbog čega sam zapravo u Milanu je »Gruppo Samuele«, skupina kojoj je cilj pomoći mladom čovjeku u otkrivanju njegova osobnog životnog poziva. Odgovorna osoba za ovu skupinu je mons. Severino Pagani. Vrlo je simpatičan i otvoren. Obdario me nekim knjižicama pa ih sad polako čitam. 6. studenog je prvi susret nove skupine. Jedva čekam! Srdačan pozdrav i obilje Božjeg blagoslova!
s. Suzana