Križevci, od 24.- do 27. svibnja 2018.

Na proslavu ovih 10. dana bila je pozvana i naša uršulinska zajednica da progovori o M. Klaudiji, jer je na red došla Varaždinska biskupija da predstavi svoje kandidate oltara. Bili su izabrani o. Vendelin Vošnjak, i M. Klaudija Boellein.
25. svibnja iz Varaždina su stigla u Križevce dva auta s osam sestara, te s preč. Franjom Biškupom i s franjevačkim gvardijanom, o. Ivanom Miklenićem. Put nas je iz Varaždina vodio vijugavom cestom preko Kalničkoga gorja, kroz prelijepu prirodu. S nama je pošla naša ministrantica-maturantica, Damjana Kolednjak, koja je pjevala psalam i pratila pjesme uz gitaru. Iz Zagreba je stigla provincijalka, s. Ksenija Leko, sa sestrama Jasminkom Pomper i Blaženkom Divić i s postulanticom Lucijanom. S. Blaženka svirala je kod sv. Mise, a dirigirala je s. Cecilija Kolarić. Tehničku stranu preuzela je s. Damjana Barbarić da su sve pjesme mogli pjevati i vjernici.

ZAZIV ZA MOLITVU VJERNIKA za M. Klaudiju Boellein:
Hvala ti, naš dobri Oče, što si divan u svojim svetima. Hvala ti što si se proslavio i u životu svoje Službenice, Majke Klaudije. Hvala ti za njezinu poniznu ljubav, za njezin ohrabrujući pogled, za njezino klanjanje i prikazanje života na velike nakane Crkve. Po njezinu primjeru i zagovoru daj i nama danas želju da ti služimo u svetosti i zauzetosti za tvoje Kraljevstvo, molimo te!

Prošli smo kraljevskim gradom Križevcima. Bila je to nekada najveća županija u Hrvatskoj.  Tu su se održali brojni sabori. No jedan je ostao stoljećima u svijesti ljudi pod naslovom Krvavi križevački sabor, od 27. veljače 1397. godine. Nakon bitke kod Nikopolja, godinu dana ranije, nije se znalo je li nakon poraza kršćanske vojske mađarsko-hrvatski kralj Žigmund živ, a budući da su Hrvati uglavnom bili protiv njega, htjeli su izabrati Ladislava Napuljskog. Kako je Žigmund ipak preživio, pozvao je bana Stjepana Lackovića i mnoge odličnike na sabor, a kad su oni, na njegovu riječ da im se neće ništa dogoditi, ostavili oružje i vojsku izvan grada, kralj ih je dao nemilice posmicati. Sabor se održavao vjerojatno u crkvi Sv. Križa (1232. g.), koja ima remek-djelo istoimenog oltara, rad kipara Francesca Robbe. Oltar je prenesen iz zagrebačke katedrale poslije obnove koja je uslijedila nakon katastrofalnog potresa 9. studenoga 1880. godine. Danas je ta crkva konkatedrala Bjelovarsko-križevačke biskupije. Prošli smo pored kapele sv. Marka Križevčanina te pored grkokatoličke katedrale Presvete Trojice.
Program o kandidatima oltara odvijao se u župnoj crkvi sv. Ane, koja je do ukinuća reda pavlina od strane cara Josipa II., bila u sklopu pavlinskog samostana. Počeo je u 18.30. Nakon pozdrava g. župnika Stjepana Sovičeka, s. Klaudija Đuran je u desetak minuta oslikala duhovni lik M. Klaudije. Završila je riječima M. Klaudije: „Naš život nije ništa ako nije u Presv. Trojstvu. Što je za prirodu sunce, to je za našu dušu Presv. Trojstvo. Moramo se ukorijeniti u Presv. Trojstvo“. Poželjela je tu sreću svima prisutnima. Prije i nakon tog nagovora sestre su otpjevale pjesmu M. Klaudiji s. Ancille Presečki, „BOG! BOG! BOG!“ koju je uglazbio poznati skladatelj Josip Vrhovski.
Potom je o. Ratko Radešić prikazao povijesni lik i značenje o. Vendelina, koji je početkom 20. stoljeća započeo duhovnu obnovu franjevačkih samostana i utemeljio današnju Provinciju sv. Ćirila i Metoda. Brat Miroslav Petrac otpjevao je svoju vrlo lijepu skladbu ocu Vendelinu, a na pričest je pjevao Hvalospjev stvorenja, obje pjesme uz pratnju mladog franjevca, fra Matije.
Desno ispred ambona stajao je oveći lijepi portret budućeg blaženika, a lijevo, ispred krstionice, stajala su dva portreta M. Klaudije, djevojke i redovnice. Sakristanka, s. Silvija, Kćeri Božje ljubavi, vrlo je lijepo uresila crkvu i spremno se ponudila ukrasiti portrete.
Uslijedila je sv. Misa koju je predslavio o. biskup Josip Mrzljak. On je odmah naglasio da se Varaždinska biskupija uz o. Vendelina i M. Klaudiju  može ponositi i još tri mučenice milosrdnice, od kojih je jedna, s. Lipharda Horvat, rođena i krštena u Varaždinu. Bačena je s bolesnicima iz Vrapča u jamu Jazovka. Dvije su iz Koprivnice. Neka nas sada zagovaraju. Zatim je biskup prešao na govor o svetosti. Sveci nisu nadljudi, nisu ni oni drveni sveci s oltara, to su ljudi koji su kao i mi imali svoj život, svoje slabosti i mane, ali su se protiv njih borili. Bili su puni dobrote i strpljivi i sa sobom i s drugima. Spomenuo je tri pobudnice Sv. Oca Franje koje nose naslove o radosti, jer radost, čak i humor, olakšavaju put prema svetosti. Mi imamo doista razlog za radost.
Nakon sv. Mise bio je u crkvi okrugli stol pod vodstvom gđe Lejdi Oreb. Bile su četiri učenice iz Zagreba, iz više osnovne škole klasičnog usmjerenja, i troje djece iz Križevaca. Gđa Oreb im je postavljala pitanja o svetosti, je li uopće moguće da škola pomaže oko svetosti, a oni su iznosili svoja stajališta. Za nas je bilo ugodno iznenađenje da te mlade duše tako duboko shvaćaju svetost.
Nakon sv. Mise svi su bili pozvani na bogatu večeru u jedan poznati restoran.
Posebno smo zahvalni gđi Tanji Baran koja je sve to divno organizirala i koja već 10 godina  snosi odgovornost za  ta velika slavlja. Svima je poklonila krasnu monografiju o tih deset godina slavlja naših svetaca i blaženika. Neka njoj i svima koji se trude oko upoznavanja hrvatske svetosti bude nagrada sam Gospodin, izvor i uvir svake svetosti.
Prečasni Franjo je odslužio sv. Misu za proslavu M. Klaudije i za sve njezine štovatelje.
Za Centar „Stjepan Kranjčić“ ostavljene su knjige „Klaudija svjedoči“ i „Hrvatske uršulinke“, a za vjernike župe sv. Ane i sv. Marka Križevčanina ostavljeno je 200 listića M. Klaudije. Gđi Tanji Baran poklonili smo knjigu „Majka Klaudija".