UZ 100-GODIŠNJICU POSVETE, 3. VELJAČE 2018.
POSVETA NAŠE ZAJEDNICE U VARAŽDINU PRESVETOM SRCU ISUSOVU, 3. VELJAČE 1918. GODINE

Ratne grozote harale su cijelom Europom. Ginuli su nedužni ljudi, a početak rata bio je povezan sa sarajevskim atentatom. Ljudi su se pomagali kako su znali i mogli, a i naš samostan s učenicama u tome je dao svoj veliki prilog - usp. članak HAZU: „Doprinos Uršulinskog samostana za vrijeme 'Velikog rata'“. Tada su tako nazivali Prvi svjetski rat, jer se nitko nije nadao da će dvadesetak godina kasnije buknuti još jedan veći i krvaviji, koji će uključiti veliki dio svijeta.
No Bog za svako vrijeme diže svoje prijatelje da nešto krasno načine za svijet, za Crkvu. Tako je o. Mateo Crowley Bowey, počeo širiti po cijelom svijetu posvetu Srcu Isusovu. O tome kako se odazvala naša zajednica piše tadašnja glavarica i kroničarka, Majka Klaudija Boellein:

Na isti dan, 3. veljače 2018. g. sestre su obnovile svoju posvetu na svetoj misi. Također su nam došla djeca iz Visokog s kratkim igrokazom o M. Klaudiji što su sami priredili, a imali su već dva nastupa: u Zagrebu i u svojoj župi; pod vodstvom profesora pedagogije, Tibora Martana.

„3. veljače (1918. godine). Taj dan ostao nam je duboko utisnut u srcu. Toga se dana posvetila cijela naša duhovna obitelj na osobit način Presvetom Srcu Isusovu. Preuzvišeni je, naime, nadbiskup, dr. Ante Bauer, pozvao sve obitelji svoje prostrane nadbiskupije da obave posvetu, koju vatrenom revnošću širi po cijelom svijetu, naročito po Europi, američki redovnik, iz Družbe Srca Isusova i Marijina, vlč. otac Mateo Crowley Bowey. Naša se zajednica tome pozivu radosna srca odazvala. Tri smo se dana pripravljali posebnim molitvama i blagoslovom u crkvi na taj sveti čin. Napokon svanuo i sam dan posvete. U 5¾ odlužio je svetu Misu naš duhovnik, prečasni g. Matija Proštenik, i pod njom nas pričestio. Poslije Mise bio je izložen Presveti Sakramenat. Pred njim je prečasni gospodin govorio glasno posvetnu molitvu, a sve su redovnice ponavljale za njim na pjevalištu. Iza toga pošle su sve redovnice u dugim koprenama u pričesni kor po sliku Presv. Srca, koja je u crkvi bila blagoslovljena. Časna Majka glavarica i kućna prefekta nosile su naprijed tu sliku, a sve su ostale išle u ophodu za njima pjevajući Presv. Srcu pjesmu zavjernicu (Do nebesa nek se ori – op.). U oratoriju postavili su sliku na glavni oltar, koji je bio sav u cvijeću i u svjetlu. Na tlu pred njim bio je raširen veliki sag i klecalo da se cijeli dan klanjamo Božanskom svom Kralju. Kraj vratiju obješena je diploma s imenima svih onih članova, koji su taj dan obavili posvetu. Da živi Srce Isusovo, Srce našega Kralja i Oca!“ (Kronika II., str. 144).
Toliko piše u Kronici. Moramo napomenuti da je još te 1918. godine naša kapelica bila samo oratorij u kojem se nije čuvao Presveti sakrament. Na poticaj Generalne majke, M. de St-Jean Martin, Majka Anđela Zemljak uputila je 18. siječnja 1930. godine zamolbu Nadbiskupu Antunu Baueru da se u oratoriju smije čuvati Presveto. On je odmah uputio molbu Sv. kongregaciji, te je već 29. siječnja dobio dopuštenje (br. 540). Nadbiskup je samostanu poslao otpis 5. veljače (br. 1035). Pristupilo se preuređenju oratorija, naše drage kapelice, te je 29. travnja Nadbiskup u njoj služio prvu sv. Misu.
Sliku Srca Isusova za posvetu zajednice, na molbu M. Klaudije, vrlo je lijepo naslikala M. Uršula Bratoljić (ulje na platnu, 73 x 51 cm). Istu je sliku načinila i za posvetu kapelice u Zagrebu, u Vlaškoj, 1933. godine. M. Uršula je također lijepo načinila okvir s ornamentikom za popis sestara koje su se posvetile. Danas se čuva u predvorju kapelice, u t. zv. Marijinom koru.
Ispod naslova:    
POSVETA REDOVNIČKE OBITELJI URŠULINSKOG SAMOSTANA PRESV. SRCU ISUSOVU
u crkvi Narođenja Gospodnjega
stoji napisano Isusovo obećanje:
„Ja neću dopustiti da se ikoji izgubi od onih, koji se potpuno žrtvuju i posvete Srcu Mojemu“.
Potom slijede imena redovnica ispisana krasopisom M. Paule Škrober:
Glavarica: Mater Klaudija Boellein
Članice konventa: Korne: Mater Margareta, Mater Ksaverija, Mater Katarina, Mater Paula, Mater Hildegarda, Mater Blandina, Mater Josipa, Mater Stanislava, Mater Uršula, Mater Bernarda, Mater Mihaela, Mater Alojzija, Mater Magdalena, Mater Viktorija, Mater Salezija, Mater Filipina, Mater Anđela, Sestra Georgija, Sestra Evanđelista, Sestra Gabrijela, Sestra Pija, Sestra Cecilija, Sestra Anna (njih 24 – op.).
Sestre lajke: Sestra Augustina, Sestra Alfonza, Sestra Klara, Sestra Agata, Sestra Gertruda, Sestra Mehtilda, Sestra Marta, Sestra Apolonija, Sestra Aleksija, Sestra Monika, Sestra Arzenija, Sestra Rafaela, Sestra Baptista, Sestra Tadeja, Sestra Boromeja, Sestra Borgija, Sestra Benedikta, Sestra Agneza (18 –op.).
„Isuse! Tvoje smo! Tvoje hoćemo da budemo!“
U Varaždinu, 3. veljače 1918.
Taj nam se datum čini vrlo znakovitim. Gospodinu je sigurno bila draga ta posveta, oko koje se na poseban način zauzimala glavarica, Majka Klaudija, koja je umrla upravo na datum 3. veljače 1952. godine.

Pripremila s. Klaudija Đuran

Na isti dan, 3. veljače 2018. g. sestre su obnovile svoju posvetu na svetoj misi. Također su nam došla djeca iz Visokog s kratkim igrokazom o M. Klaudiji što su sami priredili, a imali su već dva nastupa: u Zagrebu i u svojoj župi; pod vodstvom profesora pedagogije, Tibora Martana.