Vi ste ovdje:   Zajednice

Dolazak uršulinki na hrvatsko tlo

Zajednice uršulinki u Hrvatskoj

Uršulinke iz Požuna (današnje Bratislave) dolaze u Hrvatsku godine Gospodnje 1703. hladnih prosinačkih dana. Njih dvanaest dolaze u Varaždin kočijom, nakon punih sedam dana putovanja, na poziv grofice Magdalene Drašković, koja je imala kćer uršulinku – m. Anu Julijanu Drašković. Zbog teških političkih zbivanja,  grofica Magdalena Drašković boji se za svoje dijete i stoga moli glavaricu uršulinskog samostana u Požunu da dozvoli njenoj kćeri da se skloni u Hrvatsku. Časna majka Agneza Otilija Schalthaus također razmišlja o tome zbog opasnosti od revolucije. I tako prve uršulinke kreću na put. Tu tešku situaciju vrlo lijepo izražavaju ovi alegorijski stihovi:
»Vu grad su Varaždin, pred ravno tristo lijet,
Donesli jen hrastek tak mali,
I iskali jesu vu brigi i žalosti,
Na koje bi mesto ga dali.
(…)
A bila je suša i veter je puhal,
Prelomit je hrasteka štel:
On pak se zibal na desno i levo,
Al' ostal je žilav i cijel.
(…)
Vu suncu i zlatu naraslo je drevo,
I hrastek hrastom je postal...«

Premda ih je pozvala sama grofica, u Varaždinu ih ništa nije dočekalo pripravno, te ih grofica smješta u dvorac Klenovnik kraj Lepoglave. Šest je uršulinki otišlo u Maribor, a ostale šest uskoro grofica Drašković smješta u svoju kuću u varaždinskom predgrađu. »Već od samih početaka neumorno su poučavale djecu u čitanju, pisanju, šivanju, ali nadasve otkrivale su im blago vjere.« Kao i svaki početak, tako je i osnutak varaždinskog samostana bio vrlo težak. Nije bilo materijala, nije bilo financijskih sredstava, premda su dobročinitelji činili sve što je bilo u njihovoj moći. Godinama se samostan polako gradio, a uz njega i crkva, koja je isprva bila drvena i siromašna, poput betlehemske spilje, te je stoga i posvećena Isusovom rođenju.
Iako je uršulinkama bio težak početak u Varaždinu, one se nisu dale obeshrabriti. Odmah su 1703. u iznajmljenoj kući započele poučavanje. Već 1707. spominje se konvikt. Prigodom kanonske vizitacije 1714. opat Nikola Gottal, zagrebački generalni vikar, odredio je da djeca uče, uz njemački, čitati i pisati na narodnom, tj. hrvatskom jeziku. Bilo je to vrlo smiono budući da je službeni jezik u Austrougarskoj monarhiji bio njemački. Tako su uršulinke poslušne Crkvi pretekle Ilirce za 121 godinu.
Usporedo s gradnjom samostana i crkve, gradio se i konvikt za djevojke. Godine 1743. kupljena je drvena katnica i u nju smještena vanjska škola, koja je bila odijeljena od nutarnje škole s konviktom. M. Kajetana Erdreih 1772. obraća se za pomoć samoj austro-ugarskoj carici Mariji Tereziji, koja se rado odazvala i poslala novčanu pomoć u dva navrata za dovršenje gradnje školskih prostorija. Pritom je tražila detaljan opis radova. Ubrzo nakon toga, 14. studenoga 1777., poveljom utemeljuje carski konvikt sa osam zakladnih mjesta za četiri plemićke i četiri građanske djevojke, u vidu što boljeg odgoja. Uz to, uzdiže pučku školu na stupanj više djevojačke koja je trajala šest godina. Jedina škola takve vrste u Hrvatskoj do sredine 19. stoljeća. Uz nju je bila i škola za formiranje učiteljica za cijelu Hrvatsku.
Vrlo je zanimljiva stranica prospekta uršulinske škole iz 1940. gdje se kaže: »Svrha je uršulinskog internata da nadomjesti učenicama, koliko je to moguće, dom i roditeljski odgoj. Stoga se nad gojenicama bdije majčinskom ljubavi i brigom da postignu što bolji uspjeh u naucima i da im se duh, srce i cijeli karakter izgradi po Kristovim načelima, a tijelo ojača i sačuva zdravo. U zavod se primaju učenice koje žele polaziti: Uršulinsku osnovnu školu, Uršulinsku građansku školu, Uršulinsku realnu gimnaziju i Dvogodišnji trgovačko-domaćinski tečaj uz Uršulinsku građansku školu. Sve ove škole imaju pravo javnosti i uživaju prema tome ista prava kao i sve državne škole.« Od 1941. do 1945. ponovno se otvara učiteljska škola.
    Međutim, došla je kobna 1945. godina. Prosvjetni odjel Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske izdaje dokument  s predmetom o zatvaranju svih privatnih škola. Tu su na popisu, dakako, sve uršulinske škole. »Djeca su otišla tužna srca plačući na glas cijelim putem do državne škole. Očevici kažu da je to bila kao sprovodna pocesija.«  Prosvjetni i odgojni rad uršulinki u vlastitim prostorijama, koji je trajao neprekinuto 242. godine, nasilno je prekinut u ime slobode naroda. Uz to, samostan je izgubio zemlju i gospodarske zgrade te tako i materijalnih sredstava za život.
I tako je započeo novi način života. Premda zabranjivan od strane države i politike, uršulinke su neumorno poučavale djecu, mlade i obitelji u vjeri. Potajno su okupljale djecu u samostanu za pripravu na sakramente, a radile su i s mladim medicinskim sestrama.  Uz te različite oblike apostolata, unutar samostana sestre šivaju i vezu crkvenu odjeću za brojne župe, a vrlo je značajna i djelatnost u ljekarni s prirodnim biljem. Krajem pedestih uršulinke se počinju širiti po Hrvatskoj... Tako sada Hrvatska provincija ima 6 zajednica i provincijalatu pridružena filijalna kuća u Zagrebu-Gračanima.




ADRESA:
Provincijalat ss. uršulinki
Vončinina 1/1
10 000 Zagreb


Tel:  01/46 74 081
Fax: 0/1 46 74 520

e-mail: ursulinke-provincijalat@zg.t-com.hr

Provincijalna glavarica: s. Ksenija Leko

Prve su uršulinke došle u Hrvatsku davne 1703. godine, iz Bratislave u Varaždin. 2003. godine slavio se jubilej - 300 godina od dolaska.   Varaždinski samostan je do 1927. god bio jedini uršulinski samostan u Hrvatskoj, strogo klauzuran  i autonomni.
1927. ulazi u Rimsku uniju Reda svete Uršule koja je osnovana 1900. godine. Stupanje u Rimsku uniju za hrvatske uršulinke je bio vrlo važan događaj. Stroga papinska klauzura prilagođena je potrebama apostolata, a stari samostan koji je preko dva stoljeća bio samostalan, stupio je sa slovenskim samostanom u zajedničku Jugoslavensku provinciju. Ta provincija postoji sve do 1972. kada se Hrvatska i Slovenija odvajaju u zasebne provincije.
Od 1972. god. sjedište Provincijalne uprave bilo je u Gračanima. U jesen 2006. Provincijalat je preseljen u preuređene prostore Vončinine 1/1.

Nova uprava Hrvatske provincije

30. travnja 2011. novo Provincijalno vijeće preuzelo je vodstvo Provincije. Provincijalno vijeće čine:  provincijalna glavarica, s. Jasna Lučić i 4 savjetnice: s. Nives Vlašić, s. Gabrijela Hrgić, s. Blaženka Divić i s. Vesna Valek. Prov. tajnica je s. Fidelis Vračić.


Adresa:
Gračanski Mihaljevac 17
10 000  ZAGREB

Odgovorni: ZAJEDNICA CENACOLO

Gđa Magda Haramija 1971. iza majčine smrti zamolila je sestre uršulinke da dođu u njenu kuću u Gračane u podnožju Zagrebačke gore, koju im ostavlja zajedno s vrtom, kako bi studentice zagrebačke zajednice mogle doći na odmor i svježi zrak.

»Kak tiči najrajše v šumi živiju
Zvili su gnezdo pod Slemenom bregom
Da ljude živeti vučiju
Drščuč skup z njima pod ledom i snegom.«


Sestre su rado prihvatile, ali se odmah postavilo pitanje apostolata, te su ubrzo preuzele čuvanje djece i rad na župi gdje su im oci franjevci-trećoreci velikodušno ponudili da katehiziraju i budu prisutne na Misi oživljavajući liturgiju. Kako je sljedeće godine 1972. osnovana Hrvatska provincija,  uršulinke kupuju kuću i tu osnivaju zajednicu. Tom je prigodom kard. Franjo Kuharić napisao: »Istinu ljubavi živite jakošću euharistije, po primjeru presvete Bogorodice, uvijek rasvijetljene Duhom Svetim. Ostvarujte nepomućeno sestrinstvo po Božjem očinstvu. I tada ljudi oko vas neće moći ne vidjeti u vama čisto svjetlo Isusovo! Ljubav nadahnjuje molitvu i od nje živi! U tome želim Božji blagoslov stanovnicima ove kuće.« 
Vuše godina sve do 1993. glavna djelatnost im je bila odgoj najmanjih u dječjem vrtiću, a zatim i župna kateheza, te briga za liturgiju i uređenje župne crkve sv. Mihaela.
U samostanu se okuplja grupa žena koje produbljuju karizmu sv. Anđele. Zovu se »Prijateljice sv. Anđele«.
Sestre u Gračanima: katehiziraju na župi i  animiraju liturgiju. Samostan je prilagođen za stanovanje studentica. U listopadu 2016. g. kuća je predana na uporabu zajednici Cenacolo, a sestre su ovdje zatvorile svoje apostolsko djelo.

Adresa:
URŠULINSKI SAMOSTAN
Vlaška 75
10000 ZAGREB

Tel: 01/45 54 338
e-mail: ursulinke-vlaska@zg.t-com.hr

Lokalna glavarica: s. Blaženka Divić

Uršulinke je u  Zagreb 1933. pozvao nadbiskup dr. Antun Bauer koji je želio da uršulinke tu smjeste svoje redovnice koje se žele posvetiti učiteljskoj službi i tako se, studirajući, što bolje pripremiti za apostolat. Sam im je nadbiskup poklonio kuću u Vlaškoj 75. Poteškoće i financijske krize nisu izostale, te su uršulinke skoro odustale, ali je naša Generalna uprava uz pomoć provincija cijelog Instituta uskočile u pomoć. Tako je prva fundacija uspjela. Samostan je bio određen za kuću studija za one koje će studirati u Zagrebu.

Međutim, i ovu je kuću 1945. godina, sa svim što je ona donijela, ne samo osiromašila prostorija nego nam je oduzet i povrtnjak i vrt gdje smo mogle biti barem malo na zraku. 1946. je ukinuto »Dječje sklonište«, a u istim prostorijama nastavlja djelovati državni dječji vrtić »Nada Dimić«. Tako su sestre tražile nove načine kako da nastave djelovati u tim prilikama. Ubrzo su preuzele katehizaciju na župi sv. Marije i bl. Marka Križevčanina. Nakon što su 1966. vraćene neke prostorije uršulinskom samostanu, na prijedlog Dijecezanskog odbora redovnica Nadbiskupije, nadbiskup Franjo Šeper osniva interkongregacijsku gimnaziju »Marianum« za sve redovnice i redovničke kandidatice koje nisu završile srednju školu. Na toj su gimnaziji radile kao profesori i uršulinke i redovnice drugih redovničkih zajednica, kao i neki laici profesori. Od uršulinki najduže je bila s. Anastazija Trobentar koja je predavala i na Katehetskom institutu, a kasnije i na Teološkom institutu DI - Odjel za kršćanski nazor.

Danas u sklopu samostana djeluje uršulinski privatni Dječji vrtić »Sv. Anđela Merici« koji je pravno utemeljen 1998. Rješenjem Gradskog ureda za obrazovanje i sport, no sestre su već čuvale djecu od 1975. u istim prostorijama vrtića koji je kraće vrijeme nosio ime »Anđeo«. Također je prisutan i rad s roditeljima, čija su djeca u vrtiću, pa se organiziraju molitvene zajednice, biblijska okupljanja… U vrtiću su zaposlene i odgojiteljice laikinje te se i za njih organiziraju duhovne obnove i susreti. Vrata samostana otvorena su i za sve mlade koji žele produbljivati svoj duhovni život uz Božju riječ i molitvu u samostanskoj kapeli »Srca Isusova«.

Naša zajednica već treću godinu djeluje na župi »Sv. Petra« animirajući liturgiju nedjeljnih večernjih misnih slavlja.
Cijela zajednica radosno sudjeluje u svečanoj liturgiji pjevanjem, sviranjem, čitanjem, dirigiranjem, pripremanjem tekstova pjesama…

Adresa:
URŠULINSKI SAMOSTAN
Barčev trg 9
10 000 ZAGREB

tel: 01/66 74 740
e-mail: ursulinke.novizagreb@zg.t-com.hr

Lokalna glavarica: s. Suzana Crnčec

Iz Vlaške 75 uršulinke  su 1971. krenule na apostolat i preko Save u Novi Zagreb gdje su započele s katehizacijom u župi sv. Ivana evanđelista u Utrini-Zapruđe. Bilo je to sasvim posebno iskustvo: živa zajednica, ali bez vidljive crkve za zvonikom. U nizu zgrada i nebodera koji niču u tom dijelu, i Isus je pronašao stan i tu se za stalno nastanio. Sav vjerski život odvijao se u stanu u kojem je bilo tijesno kao u »kutiji od šibica«.  No ipak, život je bujao, vjera se širila, Krist se naviještao. Kako su potrebe bile sve veće, i apostolski angažman tražio povećanje snaga, 1981. sestre tu osnivaju zajednicu, a kapelicu posvećuju bl. Mariji od Utjelovljenja Guyart ( 1599. - 1672), uršulinki iz Toursa, velikoj misionarki iz 17. stoljeća. Ta Francuskinja, koja je živjela u strogo zatvorenom samostanu, odvažila se poći naviještati Radosnu vijest »sve do na kraj svijeta«. 1. kolovoza 1639. stigla je Quebec da u Americi osnuje prvi uršulinki samostan. Kao velika mistikinja i odgojiteljica imala je jednako velik utjecaj i na Francuze i na Indijance, na bogate i siromašne, na velike i male, te novoutemeljene kolonije u kojoj je postala svima sve.Nazvana je »Terezijom Novoga svijeta«, a Kanada joj pridaje dvostruki naslov: »Majka kanadske Crkve« i  »Majka domovine«.
Uršulinke iz Utrina odlaze na okolne župe u Dugave, Sloboštinu, Sopot i Zapruđe, a od 1991. i u osnovne škole.

Uršulinke djeluju u školama i na župi u Dugavama, te Utrinama i Zapruđu. Na župi u Utrinama imaju zajednicu obitelji ZOB koju vode u suradnji sa župnikom.

Adresa:
URŠULINSKI SAMOSTAN
Horvatova 22
35 000 SLAVONSKI BROD

Tel: 035/445 460
e-mail: ursulinke.slavonskibrod@gmail.com

Lokalna glavarica: s. Jasna Lučić

    Oko godine 1955. đakovački biskup Stjepan Bäuerlein moli uršulinke da dođu u njegovu biskupiju: »… sam sam tvrdo uvjeren da ću imati sestre uršulinke na apostolatu u biskupiji. Tolike molitve i žrtve Gospodin ne može mimoići. Daj, Bože, da to bude…«  I molitva je doista bila uslišana 1957. kada prve uršulinke kreću prema Slavonskom Brodu. Sa sobom su ponijele sliku Gospe brze pomoći. Kasnije je poznata akademska umjetnica prof. Alojzija Ulman napravila kip Gospe brze pomoći u terakoti i tako se sve više širila pobožnost Gospi, te je i sama župa dvadeset godina kasnije preimenovana i posvećena Gospi.
Slavonski Brod je ogromno polje rada: katehizacija na župi, sakristijski poslovi, administrativni župski poslovi, rad s obiteljima prema zamisli francuskog svećenika vlč. Caffarela tzv. »Ekipe Naše Gospe«, pripreme za sakramente, širenje pobožnosti Gospi brze pomoći svakog osmog u mjesecu. Vrlo su značaji doprinosi koje su sestre ostvarile u borbi za život, tj. borba protiv pobačaja, različite duhovne obnove vikendima za obitelji.
Danas, kao i u ostalim mjestima Hrvatske, uršulinke rade i u osnovnim i srednjim školama predajući vjeronauk, a na župi župna kateheza obuhvaća sve uzraste: od predškolskih do odraslih. U župi animiraju Biblijsku grupu za odrasle, te sudjeluju u radu tzv. Obiteljskih vijenaca, te Karitativnoj grupi. Redovito okupljaju i srednjoškolce odgajajući ih za molitvu i uvode u angažirano zalaganje u životu župe. Organiziraju duhovne obnove za djecu, mlade, obitelji. Angažiraju se u liturgiji, vode pjevačke zborove odraslih, mladih i djece te sudjeluju na »Zlatnoj harfi«. Sestre su na raspolaganju svima koji dođu u svetište Gospe brze pomoći, posebno svakog osmog u mjesecu.

WEB STRANICA ŽUPE

Adresa:
URŠULINSKI SAMOSTAN
Strossmayerova 17
72000 ZENICA BiH

tel:00 387/32/462-105
e-mail:ursulinke_zenica@net.hr

Lokalna glavarica: s. Andreja Dujić


Deset godina nakon Slavonskog Broda, tj. 1967., otvara se nova postaja u Zenici. To je industrijski grad u srcu Bosne, gdje Hrvati žive zajedno s muslimanima i pravoslavnima. »To je narod gažen vjekovima, no ponosan i dobrohotan, vrlo privržen Crkvi za koju je lio krv. Kristova im ljubav nalaže da unatoč teškoj prošlosti i nezavidne sadašnjosti žive s ostalima pravi ekumenizam i dijalog.« 
Uršulinke je pozvao župnik sv. Josipa g. Antun Čondrić i one su se rado odazvale. Jasno je da zajednice uršulinki nema bez kapelice, tako je i ovdje odmah uređen prostor u kojem će biti trajno prisutan Onaj kojemu uršulinka pripada nepodijeljena srca, Onaj koji je njena jedina ljubav i nada, Onaj do čijih nogu može (i treba) uvijek tražiti utočište. Tu su kapelicu »Gospe brze pomoći« uredili domaći majstori prema nacrtu prof. Alojzije Ulman, koja je otvorena svim ljudima dobre volje bez obzira na dob, nacionalnost ili vjeru.
    Odmah po dolasku, uršulinke se prihvaćaju apostolata na župi, radeći s djecom i obiteljima, bilo sustavnim vjeronaukom, savjetom, bilo animiranjem liturgije pjevanjem i svim drugim što je vezano uz sakristijski posao. Polje rada je ogromno; duše su željne Boga. Sestre privlače i oduševljavaju mlade svojom otvorenošću, radošću, spontanošću, i nadasve kreativnošću kojom nude vjerske sadržaje. Tu su filmovi, dijamontaže, sviranje, pjevanje, različiti mjuzikli i scenski prikazi.
    Kad je 1992. započeo rat u Bosni, sestre su privremeno zatvorile kuću sve do 1996. kad su se opet vratile i nastavile s apostolatom koji je, zbog promijenjene demografske slike, kvantitativno uvelike smanjen. Sada rade na župi, pripremajući djecu za sakramente. Također okupljaju i predškolski uzrast, pa nude različite animacije za djevojčice, djevojke, mlade... vode dječji pjevački zbor, animiraju liturgiju, rade s mladima okupljajući ih na molitvu i zajedničko druženje. Svakako ne izostaje uređenje crkve i oltara.

Adresa:
URŠULINSKI SAMOSTAN
Luje Adamovića 3
52210 Rovinj

Tel:052/811-790
e-mail: ursulinke.rovinj@pu.htnet.hr

Lokalna glavarica: s. Bogoljuba Cifrek

Iste godine kad se otvarala kuća u Gračanima, 1972., otvorena je i u Rovinju, tipičnom turističkom gradu i biseru Jadranskog mora. Vrlo se značajan događaj za grad zbio 800. kad je na njegovu obalu doplovio sarkofag sv. Eufemije, djevice i mučenice. Od tada su grad i župa posvećeni sv. Eufemiji koju štuju i Hrvati i Talijani, koji su u većem broju tu naseljeni. Uršulinke su u Rovinju prisutne od 1956., ali Slovenke, te samo jedna Hrvatica. Situacija se izmijenila kad je vlč. Miroslav Milovan zamolio da hrvatske uršulinke dođu u Rovinj zbog Hrvata. Tako su se hrvatske uršulinke odlučile na taj korak i došle u Istru.
    Apostolski angažman obuhvaća djecu i mlade, te brigu za crkve na području župe. Zbog turizma taj je rad otežan jer se manje-više sva događanja vrte oko turizma. Neprakticiranje vjerskih dužnosti vrlo je veliko. Stoga se uršulinke uistinu osjećaju pozvane da i u takvim sredinama svjedoče posvećeni život koji govori da svoje nade polažemo gore, a ne na zemlju, i da nam jedino blago bude Isus Krist, jer će samo tada on biti i sva naša ljubav. 
    Danas sestre također djeluju na župi, a otkako je vjeronauk uveden u školski sustav, i u osnovnim i srednjim školama. Aktivne su u životu župe i u apostolatu molitve. U samostanu se okupljaju i »Prijateljice sv. Anđele«.

Adresa:
URŠULINSKI SAMOSTAN
Uršulinska 3
42000 Varaždin

tel. 042/211-808

fax. 042/211-339
e-mail: ursulinke.varazdin@gmail.com
Lokalna glavarica: s. Elvira Kiršto

Filijalna zajednica: s. Cecilija Kolarić


Prisutnost uršulinki u Varaždinu pratimo od davne 1703. g. Do 1933. bio je to jedini samostan u Hrvatskoj, a nakon nasilnog oduzimanja školske zgrade 1945. uršulinke se šire po Hrvatskoj. U samostanu se nije prekinula katehizacija, priprema za sakramente, animiranje liturgije. Iz zajednice sestre odlaze danas na okolne župe, redovito u Biškupec i Kućan Marof, a povremneno u Vinicu, Sračinec i Margečan za kateheze za mlade.
Od 1998., otkako je osnovana Varaždinska biskupija, aktivno su prisutne na biskupiji i u katedrali.
Na molbu pok. biskupa Marka Culeja, prvog varaždinskog biskupa, uršulinke premještaju čudotvorni kip Majke Milosti u crkvu. Kip M. Milosti stavljen je u crkvu i ponovno blagoslovljen 21. ožujka 1999. godine i od tada započinje širenje pobožnosti Majci Milosti. Svakog osmog u mjesecu slavi se hodočasnička misa koja okuplja broje hodočasnike,najviše obitelji koje mole za potomstvo.
Nakon što je 2006. oduzeti dio zgrade vraćen u vlasništvo uršulinkama, zgrada je temeljito obnovljena i preuređena  u Duhovni centar »Dom sv. Anđele«, te u prizemlju  Dječji vrtić »Sv. Uršula« koji je započeo svoj rad 2009. g.

SVETE MISE

Nedjeljom i blagdanom u 8:00 sati
Radnim danom u 7:00 sati

Svakog ČETVRTKA u 19:30 ura klanjanja pred Presvetim

REDOVITA PRILIKA ZA ISPOVIJED svaki dan pola sata prije mise

SUSRETI U NAŠEM SAMOSTANU

SRIJEDOM u 18:00-19:00
Probe Zbora uršulinske crkve (s. Cecilija)

SRIJEDOM u 19:30-21:00
Biblijska grupa za odrasle (preč. Franjo i s. Nives)

Prijateljice sv. Anđele (voditeljica s. Mirjam Šurjan)
Svakog prvog ponedjeljka u mjesecu
 (ili po dogovoru)

UTORKOM u 19:30-20:30
Susret za sve one koji žele produbiti svoj katolički identitet (voditeljica: s. Ljiljana )

SUSRETI U DUHOVNOM CENTRU (Vatroslav Lisinski bb; ulaz na parking, pokraj Crvenog križa)

VIKENDIMA DUHOVNE OBNOVE PREMA KALENDARU DUHOVNOG CENTRA

 
Background Color
                                               
Custom Color  
Overlay
Patterns & Styles
Body
Header
1 2
Headings - Google Font Content Font
Font Colors